Traži

Slavljenička godina Massima Savića

Büro 24/7 intervju s poznatim glazbenikom

Slavljenička godina Massima Savića

Ove godine navršava se 30 godina od objave prvog albuma Doriana Graya ″Sjaj u tami″, benda koji je uz nekolicinu drugih obilježio pokret Novog vala te mnoge mladosti. Priča koja je započela u 80-ima, nastavila se kroz dugogodišnju plodnu karijeru glazbenika koji je postao standardom kvalitetne hrvatske glazbe. Teško je sažeti u nekoliko rečenica sve što nam je Massimo prezentirao u ovih tridesetak godina, ali ako su nagrade dokaz priznanja, tada je priznanja za rad bilo mnogo. Brojni Porini, od kojih vrijedi istaknuti onaj za najbolju mušku interpretaciju, nekoliko zlatnih ploča za prodaju albuma ″Vještina″ i ″Vještina II″, a Massimov posljednji album ″Dodirni me slučajno″ također je osvajao publiku na rasprodanim koncertima. Nakon prošlogodišnjeg rasprodanog koncerta, Massimo se ponovno vraća u zagrebačku Tvornicu na Valentinovo, 14. veljače, gdje će uz svoj vrhunski bend održati slavljenički koncert uz brojna iznenađenja i prisjetiti nas svojih najljepših interpretacija posvećenih ljubavi.

Što Vam prvo padne na pamet kada se sjetite svojih početaka, razdoblja Novog vala, Zvečke…?
Prvo što mi padne na pamet je mladost. Doba kada misliš sve najgore o sebi i ne osjećaš koliko si mlad, zdrav, puten i da živiš najdinamičniji dio svog života. Toga se sjetim. Nesvjesnosti onoga što me okružuje, tada.

Jeste li možda nostalgični za tim vremenima?
Nisam. Ja živim za sada, ali dok izgovaram riječi sada, i to postaje prošlost. Tako da je puno važnije živjeti za trenutak.

Kako doživljavate današnju rock/alternativnu scenu?
Uvijek je postojala rock/alternativna scena. Meni je samo žao što znam da će mnogi od tih mladih ljudi vrlo skoro izdati svoje glazbene ideale i svirati najgoru vrstu reproduktivne glazbe jer će se odlučiti za profesionalizam. A nije svatko predodređen da bude profesionalan i istovremeno kvalitetan.

Massimo

Postoji li danas smjelost kod mladih naraštaja, hrabrost usuditi se?
To uvijek postoji. Kao što sam u prethodnom odgovoru naveo, stvar je samo koliko će žar usuda potrajati.

Mnogo ste putovali u mladosti. Koje Vas uspomene vežu uz djetinjstvo?
Sjećam se da sam kao tinejdžer puno putovao što me kasnije formiralo kao osobu. Moram vam objasniti, ja nisam čovjek od fotoalbuma, od razglednica koje se skupljaju, od čuvanja fotografija u kompjuteru... Moj život je predinamičan da bi se s nostalgijom prisjećao prošlosti.

Koja su prva sjećanja koja Vas vežu uz glazbu?
Ne znam. Ja s dudom u ustima? Još sam imao dudu u ustima kad sam postao svjestan glazbe.

Napravili ste jednu kraću pauzu u karijeri, krajem 90-ih i početkom 2000-e. Što se događalo u to vrijeme? Na koji način ste prikupljali energiju za ono što je uslijedilo?
U doba izrazito ratno i poratno nisam želio biti samo još jedan od instrumenata koji veličaju domoljublje i potiču na juriš. Morate razumjeti, tada su vrlo popularni bili momci koji su hodali naoružani kroz grad vrlo spremni oduzeti živote. Vojno vrijeme je vojno vrijeme i tu nema mjesta umjetnosti. U to vrijeme sam radio na raznim radio stanicama, bavio se izradom reklama, dakle stalno sam bio u studiju, stalno sam bio u formi i čekao bolja vremena kada će ljepota opet biti bitna.

Nakon sjajnih albuma u izdanju Aquarius Recordsa; Massimo, Vještine, Sunce se ponovno rađa, Dodirni me slučajno, pretposljednjim albumom Massimo sings Sinatra ponovno ste dokazali svoju glazbenu veličinu izvodeći pjesme slavnog Sinatre, jer njega doista ne može svatko tako dostojno i uvjerljivo prenijeti. Koje su kreativne smjernice za dalje?
Kao i uvijek – samo izvrsnost. Mislim da je jedna premisa koju sam naučio od maestra Silvija Glojnarića predivna, a ona glasi – učini sve što možeš kako bi težio izvrsnosti. Bez obzira postiže li se izvrsnost ili ne, čovjek je u stanju da želi bolje, a to je najvažnije.

Massimo

U Beogradu također imate svoju publiku što se dokazalo velikim koncertom u Sava centru, 26. prosinca 2012. godine. Kako je bilo i koja su očekivanja ove godine?
U izmaglici se sjećam koncerata koje sam napravio prije godinu dana, a onih od ranije još manje. A sve to samo zato što se stalno događaju novi koncerti s novim htijenjima da budu najbolji. Koncert u Sava centru, 26. prosinca 2012. godine, je ocijenjen stvarno dobrim, a to se dogodilo zato jer je naše muziciranje već doseglo perfekciju i sada mogu mnogo više vremena posvetiti scenografiji i rasvjeti.

Zagrebačkoj publici ponovno ćete pokloniti koncert na Dan zaljubljenih, 14. veljače, u Tvornici kulture. Spremate li drugačiji repertoar povodom dana koji će pobuditi emocije i bliskosti?
Pa ne znam još koji ću imati repertoar, to se odlučuje nekoliko dana prije koncerta, ali definitivno će se jedan dan posvetiti grupi Dorian Gray i 30-godišnjici izlaska albuma „Sjaj u tami“.

Što je najromantičnije što ste učinili do sada?
Romantika je ljubav koja se potvrđuje svaki dan, a ne samo jedan trenutak kad se nešto poklanja. Ja na svu sreću to imam.

Massimo

Postoji li još neki Massimov skriveni talent za koji javnost nije saznala?
Postoji puno talenata koje posjedujem, ali za mene to je samo pražnjenje previše akumulirane energije. Stvaranjem se praznim kako bi se onda čaša mogla opet napuniti. Dakle, bilo koji tip umjetnosti mene jako interesira i bavim se mnogim disciplinama.

Mjesto na kojem se osjećate najugodnije?
Kod kuće. Na divanu mazeći se sa svojim psom, Mangom.

Vaša najdraža zgrada u Zagrebu?
Ne znam. Najdraže su mi zgrade iz epohe art deco i cijeli taj period mi je predivan. Primjerice, pošta u Jurišićevoj je divna zgrada.

Osoba koja je utjecala na Vaš život?
Najviše je na mene utjecala moja supruga, a onda Arsen Dedić, pokojni Dražen Vrdoljak i Tinnie Varga. Tako bi nekako glasio niz osoba koje su utjecale na mene.

Vaš život, kada biste ga sveli na 5 riječi?
Glazba, ljubav, prijateljstvo, poštivanje života.


Razgovarala: Tina Kovačiček
Foto: Aquarius Records press 

Napišite komentar

Učitaj još