Traži

Frano Mašković: "Kao roditelj pokušavam ne raditi greške u koracima!"

Intervju povodom uloge u filmu "Trampolin" koji progovara o odnosima majki i kćeri

Frano Mašković: "Kao roditelj pokušavam ne raditi greške u koracima!"
Dugometražni debitantski igrani film "Trampolin" redateljice Katarine Zrinke Matijević danas službeno stiže u kino dvorane. Dugoočekivani je to film o mračnoj i krhkoj ljubavi, ali ne i ljubavni film. Jednu od bitnih karika izvanredne glumačke postave čini i Frano Mašković, koji je u svojoj ulozi briljirao, što nam je bio i povod da s njim porazgovaramo...

Nakon premijere na Pulskom filmskom festivalu i gostovanja na nizu međunarodnih festivala, debitantski dugometražni igrani film "Trampolin" redateljice Katarine Zrinke Matijević, danas stiže u domaća kina! Središnji lik je sedmogodišnja Lina koja, bježeći od nasilne majke, utjehu pronalazi u tinejdžerici Niki i četrdesetgodišnjoj učiteljici ritmike Nikolini. One, kao dva ogledala, zrcale Lininu moguću budućnost. Ta tri toka, tri ženska lika isprepliću se u sličnoj životnoj sudbini. Susrećući jedna drugu mijenjaju svoje živote te raskrinkavaju tajnu o bolnim rascjepima unutar svojih obitelji.

"Trampolin" je u biti film o ljubavi, ali ne i ljubavni film. To je film koji preispituje mračne i ustrašene, nježne i podržavajuće, krhke i jake slojeve odnosa između majki i kćeri; film o bezuvjetnoj roditeljskoj ljubavi koja često postane uvjetovana; film o ožiljcima koji ostaju u nama dugo nakon što masnice izblijede. Na kraju, to je film o hrabrim ženama koje preuzmu svoj život u svoje ruke. U glavnim ulogama nastupaju Franka Mikolaci, Tena Nemet Brankov i Marija Tadić, a tu su i Lana Barić, Asja Jovanović, Nina Violić, Igor Kovač, Enes Vejzović i 38-godišnji Frano Mašković s kojim smo i porazgovarali o njegovoj ulozi ujaka u spomenutom filmu, ali i o njegovoj glumačkoj, uspješnoj karijeri i općenito. U nastavku pročitajte što nam je sve rekao...

"Kada bi postojala mogućnost sresti samoga sebe u prošlosti ili budućnosti, bismo li iskoristili priliku te učinili nešto što bi nam život usmjerilo na bolje?" - ideja je iz koje je nastao film "Trampolin", kako bi ti odgovorio na to pitanje, bi li ti iskoristio tu priliku i učinio nešto što bi tvoj život usmjerilo na bolje i što točno?

Kao prvo, realan sam i znam da je to nemoguće. Ne znam što bih si rekao, mislim da svaki korak, kao i svaka stvar koja mi se u životu dogodila obilježila me da budem ovakav čovjek kakav jesam. Ne bih apsolutno ništa mijenjao, ono što bih sebi jedino poručio jest da budem hrabriji, luđi, maštovitiji, ali ni toga ne manjka.

Frano Mašković: "Kao roditelj pokušavam ne raditi greške u koracima!" (фото 1)

Kada si dobio i pročitao scenarij i ponudu za ulogu u "Trampolinu", s obzirom na to da je riječ o filmu koji prikazuje odnos majki i kćeri kroz tri odnosa i toka, kako si se osjećao, što si instantno osjetio, jer tema je prilično uznemirujuća i može se lako postaviti u odnos očeva i sinova (očeva i kćeri) i odmah nekako osjetiš, barem ja dok sam gledala film, da moraš nekako reagirati?

Zgrozio sam se kada sam prvi put pročitao scenarij "Trampolina". Trebalo mi je vremena da ga iščitam i da ga procesuiram kroz sebe. Uloga koja je meni ponuđena, uloga ujaka, koji donekle riješi tu zamršenu situaciju mi se učinila kao dosta velik izazov, ali samim time što smo napravili ovakav film i što sam igrao u njemu je neka reakcija. Naravno to nije dovoljno, mislim da se društvo apsolutno treba dignuti na noge, od svih instanci, zakonodavnih, obiteljskih, obrazovnih, sve institucije bi trebale obavljati svoj posao da toga bude sve manje, ali nažalost, nisam optimističan nešto po tom pitanju.

Smatram da mi kao društvo slabo progovaramo o problemu nasilnih roditelja, toga je uvijek bilo, ali današnje generacije roditelja su vrlo neurotične, nemaju strpljenja, drugačiji je sustav vrijednosti, a sve se to uvijek događa u nečijoj neposrednoj blizini, što misliš da bi se po tom pitanju trebalo poduzeti, a da ne poduzimamo? Ti si isto roditelj, kako gledaš na to i što ti radiš po tom pitanju? Koja je tvoja roditeljska premisa odgoja?

Ne bih generalizirao da je toga danas sve više u društvu. Činjenica je da živimo u vremenu koje nas samo po sebi gazi i ostavlja jako malo vremena za bavljenje s djecom što je po meni najvažnije, ali činjenica je da nam ni školstvo ne pomaže baš previše jer ih pokušava ukalupiti, umjesto da ih puštaju da maštaju, da se razvijaju onako kako oni to žele. Cijela ova ideja uniformiranja i slično, mislim da je to loše jer svako dijete je posebno i svoje.

Ja kao roditelj pokušavam ne raditi greške u koracima, pozvao bih se tu na Gibrana, "Vaša djeca nisu vaša djeca, vaša djeca su žudnja života za sobom samim". Nastojim u prvom redu da sam tu za njih, da sam s njima i da im pružim sigurnost iz koje mogu letjeti, maštati, biti svoji, što mi je i najvažnije. Ne moja vizija u smislu da budu ono što bih ja htio da budu, trudimo se biti tu što više za njih. Ne možeš im nikada biti prijatelj, tu si da im postaviš granice, ti si prvenstveno roditelj prije svega. Oni su mi najbitniji i njihova sreća.

Kako je zapravo bilo surađivati s redateljicom Katarinom Zrinkom Matijević, kako ste se pripremali za film i kako je bilo na setu? Njoj je to u biti debitantski dugi metar…

Zrinka i ja se znamo otprije, ona je i do ovog filma u mojoj percepciji bila fantastična redateljica dokumentaraca i kada sam pročitao scenarij, kao predložak mi se jako svidio. Hrabro je odabrala predložak za svoj debitantski film, jako nam je malo trebalo da se dogovorimo što bi taj moj lik trebao biti i u kojem smjeru ide film, tako da je bilo stvarno jedno ugodno i divno iskustvo.

Frano Mašković: "Kao roditelj pokušavam ne raditi greške u koracima!" (фото 2)

Gledali smo te u niz filmova, tv serija, ali i na kazališnim daskama, već si dulje vrijeme dio ansambla zagrebačkog ZKM-a… Očigledno je da te film i kazalište privlače, ali je li ti ipak od toga dvoje nešto draže i jesi li možda ipak skloniji filmu ili kazalištu i zašto? Može li se uopće postaviti to iz perspektive, gdje se bolje snalaziš i više vidiš?

Živimo u jednoj maloj zemlji u kojoj su kazališna, filmska i tv produkcija jako male. Volio bih da mogu birati samo jedno i živjeti samo od jednog. U principu, u svemu što radim najbitnije je mi je s kim, a ne što. Bitni su mi ljudi, imao sam do sada sreću što sam radio s nekim genijalnim redateljima, na nekim genijalnim tekstovima, tako da što se filma tiče, najbitniji su mi scenarij i redatelj, a kod kazališta isto tako. Ne bih pravio veliku razliku, kazalište je nekako baza po meni, razlog zašto sam se počeo baviti glumom, film je apsolutno nešto što me fascinira i volio bih ga raditi što više.

Kako se uopće pripremaš za filmske uloge, a kako za kazališne, gdje je tu neka razlika, je li riječ o drukčijim poslovima u biti?

Nema, gluma je gluma, bitni su samo nivo i neka redateljska rješenja između kazališne i filmske glume.

Iza sebe imaš jako puno iskustva i glumačkog staža, što je ono nešto najvažnije što si kroz sve te godine naučio i stalno primjenjuješ na i oko sebe?

Sa svakim projektom naučiš nešto novo o sebi jer kopaš po sebi. Sve ovo čime se bavim prvenstveno si sam usmjeren na sebe, ali i kolege s kojima radiš i neke probleme koje rješavaš kroz tekstove. Zapravo, što više imaš iskustva i utakmica u nogama, osjećaš i veću odgovornost prema tome što radiš. Svakom novom projektu koji mi dolazi, iako imam već nekih alata otprije, pokušavam pristupiti kao prvom i naravno, što iskrenije.

Frano Mašković: "Kao roditelj pokušavam ne raditi greške u koracima!" (фото 3)

Glume li glumci u privatnom životu, glumiš li ti ili se uspijevaš tome othrvati ili je to nešto od čega ne možeš pobjeći?

Fasciniraju me ljudi koji sve ovo što mi radimo imaju vremena raditi, glumiti još i u privatnom životu. Morat ću ih pitati za savjet (smijeh), stvarno ne znam kako se to radi, dakle odgovor je, ne.

Koja ti je uloga do sada nekako bila najkompleksnija, najzahtjevnija i od koje si imao najveću tremu da ju izneseš, je li to možda upravo ova u "Trampolinu" ili neka druga?

Nezahvalno je pričati o tome, svaka uloga, čak i ona koju možda "lošije" napraviš, čak te i ona nauči što ne treba, više nego ona dobra uloga. To mi je draže od recimo letjeti na krilima slave nekih genijalnih uloga. Ne bih se mogao odlučiti za najdražu ulogu, bilo ih je puno koje su me obogatile kao čovjeka, ali i kao glumca.

Kakve si uloge priželjkuješ u budućnosti, što te još nije zadesilo, kakvi likovi, profili, a silno bi htio?  Suradnje s kakvim redateljima i redateljicama?

Nikad nisam bio od nekog prevelikog maštanja u smislu što bih u životu trebao odigrati i zašto. Jednostavno odigram svaku kartu koja mi se dogodi, pokušavam birati zanimljive i inspirativne projekte iz kojih mislim da bih mogao izvući maksimum. A prvenstveno volim raditi s inteligentnim, talentiranim i maštovitim redateljima.

Koje je tvoje mišljenje općenito o trenutnoj situaciji po pitanju filmografije u Hrvatskoj, mislim pod to na HAVC, Hribar, Puko nam je film, narušavanje filma kao umjetnosti od strane uplitanja politike, financiranje filmova…? Nazire li se neka svjetlija budućnost na tom polju ili?

Ja mislim da je hrvatski film fantastičan, posebice u periodu posljednjeg desetljeća. Neki dan je stigla vijest da je Hana Jušić dobila nagradu u Beogradu. Ne sjećam se da smo se s ijednog festivala u posljednje vrijeme vratili bez neke nagrade, bilo glumci, redatelji... tako da mi je sva ova hajka na HAVC jadna i prizemna. Imamo jedan od  najboljih sustava financiranja filma u Europi i trebalo bi se boriti da to tako i ostane.

Frano Mašković: "Kao roditelj pokušavam ne raditi greške u koracima!" (фото 4)

Što radiš kad ne glumiš, imaju li glumci slobodnog vremena i kako ga provodiš, što te veseli, ispunjava...?

U slobodno vrijeme, kojeg je jako malo, volim se posvetiti obitelji i prijateljima. Volim pročitati dobru knjigu, pogledati dobar film, to me nekako jako veseli. 

U posljednje vrijeme svjedočili smo nizu hrvatskih filmskih uspješnica, i na hrvatskim i na svjetskim festivalima, što uspjesima mladih redatelja, što mladim glumačkim nadama, što već staroj gardi glumaca kojima su konačno servirane odlične uloge… koje filmove i persone bi onako posebno izdvojio da su te iznenadili i da si recimo ponosan na njih što su ti kolege i nerijetko suradnici? Koji noviji hrvatski film(ovi) ti se jako dopao?

Sada bih mogao komentirati i nabrajati u nedogled, Dubravka Turić, Hana Jušić, Miroslav Sikavica, Dalibor Matanić sa "Zvizdanom", Zrinko Ogresta s filmom "S one strane", Ivona Juka s "Ti mene nosiš", sada i Katarina Zrinka Matijević s "Trampolinom", iako je malo nefer govoriti jer sam i ja u tom, subjektivan sam (smijeh). Od mladih redatelja, Sonja Tarokić, Barbara Vekarić... Imamo plejadu fantastičnih redatelja, glumaca i glumica, u svim generacijama, to su ljudi koji apsolutno rade divne filmove i bave se divnim temama. Bobo Jelčić s filmom "Obrana i zaštita", a snima sada i novi film. Što više poželjeti u jednoj maloj zemlji s malo više od 4 milijuna stanovnika. Toliko talenata! Nije fer izdvajati jer je toliko talentiranih ljudi u Hrvatskoj.

Kako odvajaš privatno od poslovnog? Možeš li uopće?

Teško, ali borim se rukama i nogama za svoje slobodno vrijeme.

I za kraj, koji je tvoj najveći životni pokretač, podrška…?

Obitelj definitivno.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Latica Martinis Filković

  • Fotografija: John Pavlish

Napišite komentar

Učitaj još