Traži

Isplati li se u Hrvatskoj živjeti od likovne umjetnosti?

OKO, Pavle Pavlović, Dominik Vuković, Ivan Kovačević

Isplati li se u Hrvatskoj živjeti od likovne umjetnosti?
Kako ne bismo zaključke donosili prerano, vrijedilo je pitati što o tome misle ljudi iz struke...

Počevši od onog romantičnog pitanja iz ranog djetinjstva "što želiš biti kad narasteš", preko faze sazrijevanja, otpuštanja dječje idealizirane rečenice "bit ću balerina, vatrogasac, teta u dućanu" (OK, neki su odmalena znali što žele biti kad narastu) pa sve do pronalaska vlastitog puta, svi se mi u zrelim godinama negdje zateknemo, više ili manje zadovoljni onime što smo i gdje smo, a i kamo ćemo. Duhovita britanska novinarka Katharine Whitehorn jednom je rekla: "Otkrijte ono što najviše volite raditi, a zatim nađite nekog da vam za to plati." I doista, zadovoljni su oni koji rade ono što istinski vole, a još time plaćaju kredite, stanarine i život kao takav. Kada govorimo o tržištu umjetnosti, posebice likovne, svima je jasno koliko je vani taj sistem mnogo razvijeniji dok u Hrvatskoj taj vlak zvan "živim zadovoljno od umjetnosti" ne staje baš na svakoj stanici. Kako ne bismo zaključke donosili prerano, vrijedilo je pitati što o tome misle ljudi iz struke. 

Pitali smo hrvatske umjetnike mahom mlađe generacije, vrlo zanimljive i itekako aktivne na izložbama u Hrvatskoj, ali i diljem svijeta. Umjetnica OKO, čiju izložbu trenutno možete pogledati u zagrebačkom Francuskom paviljonu, izlagala je u londonskom Victoria&Albert muzeju, njujorškoj galeriji e-Flux, a ispred zagrebačkog MSU stoji njezin impresivan mural. Jedan od trenutno najzanimljivijih slikara je i Pavle Pavlović, koji je jedan od nagrađenih na 33. Salonu mladih te je osim brojnih izložbi u Hrvatskoj, nekoliko puta izlagao u Njemačkoj i Austriji. Majstor crteža i ilustracija, Danijel Srdarev već je nekoliko puta nagrađen i prozvan talentnom u inozemstvu, a objavljeno mu je čak jedanaest ilustriranih knjiga za djecu uz brojne odrađene plakate.

Zanimalo nas je i što o umjetnosti te koliko je teško živjeti od nje, misle i "svježi" umjetnički talenti hrvatske scene poput Dominika Vukovića i Ivana Kovačevića, koji su svoje diplome na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti stekli nedavno.

Isplati li se u Hrvatskoj živjeti od likovne umjetnosti? (фото 1)

Kakvo je danas tržište u Hrvatskoj na području umjetnosti i kako uopće žive mladi umjetnici? "U Hrvatskoj ne postoji sređeno tržište i sustav umjetnosti koji podrazumijeva galerije koje zastupaju umjetnike, umjetnički sajmovi itd. Tako da je mladim umjetnicima dosta teško etablirati se i doći do publike koja će im na neki način omogućiti financijsku stabilnost isključivo od njihovog rada." govori nam svoje mišljenje Pavle Pavlović, a slično razmišlja i OKO koja se slaže s činjenicom koliko je tržište u Hrvatskoj nerazvijeno: "Mislim da je dosta teško i zahtjeva nevjerojatnu količinu vlastite energije i fokusa. Nemamo zapravo razvijeno tržište za umjetnine niti galeriju koja zastupa ili prodaje mlade umjetnike, pa samim time niti tu neku zdravu startnu točku od koje bi čovjek trebao krenuti za vrijeme ili nakon akademije. Mislim da je svatko prepušten samome sebi i užem krugu prijatelja te dijeljenju iskustva s njima, čime mogu pokušati zajednički naći neko rješenje i preživjeti. Ako na to gledam pozitivno, onda je dobro utoliko što si prepušten sam sebi, moraš savladati puno vještina; od same izvedbe rada, do prezentacije, traženja sponzora, postava i pravnih pitanja. Tada, ako ništa drugo, dobiješ kompletnu sliku kako bi to moglo ili trebalo izgledati. Kasnije kad se pojaviš u nekoj od svjetskih metropola ponekad se stvari čine jednostavnije, jer za svaku stvar postoji određen "aparat" koji se time bavi."

Dominik Vuković diplomirao je grafiku prije dvije godine, ali već je stekao iskustvo u sličnoj "borbi za umjetnost u Hrvata": "Svi se bore. Osim borbe s i za vlastitim stvaralaštvom, mislim da se većina nas bori s time kako dobro živjeti od umjetnosti, pogotovo oni koji rade kao freelanceri. Teško mi je govoriti generalno o svima, ali mislim da nam je zajedničko to što se svi nalazimo u zemlji gdje se čini, kako kultura postoji radi same sebe. To je isto jedna stvar koja utječe na posao." 

Njegov kolega s grafike, Ivan Kovačević smatra da nisu svi umjetnici u istoj situaciji te da općenito postoji mišljenje kako se od umjetnosti teže živi na ovim prostorima: "Borba je realna, no gledajući s druge strane i prije je tako bilo, samo na drugi način, u drugačijem kontekstu. Mislim da je problem prije svega u stavu, kako umjetnika prema radu i stvaranju, tako i javnosti (publike) koja nema kulturu i potrebu njegovanja umjetnosti da ju zbilja probavi i zadrži u svom životu. Svi su prolaznici i promatrači bezinteresnog sviđanja. Jasno je da u Hrvatskoj ne postoji umjetničko tržište i kultura koja bi scenu održavala u jednoj funkcionalnoj cjelini."

Isplati li se u Hrvatskoj živjeti od likovne umjetnosti? (фото 2)

No, osim tržišta tu su i mediji koji pomažu stvoriti javno mnijenje o tome što ljudi zapravo misle o umjetnosti, a tome u prilog Ivan je dodao: "Vjerujem da onaj tko je radišan i kreativan može postići puno, čak i u Hrvatskoj. Kada si dobar, dobar si i u Hrvatskoj, Nizozemskoj, Americi, Japanu itd., što nekolicina naših mladih umjetnika konstantno i pokazuje. Danas mediji imaju važnu ulogu koja može koristiti za promociju umjetničkog rada gdje doslovno u jedan tren svjetska scena može doznati za tvoje ime i djelo. Vratimo se na to da umjetnost nije za većinu i oni koji imaju senzibilitet za kvalitetan rad, dobro umjetničko djelo će im se svakako naći na putu.”

Karijere većine umjetnika počinju formalnim školovanjima. U tom slučaju majka obrazovanja u Hrvatskoj je Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, ali i Umjetničke akademije u Splitu, Osijeku i Rijeci. Koliko je akademsko obrazovanje uopće bitno za nekoga tko se želi baviti umjetnošću?

Pavle nam je odgovorio: "Mislim da je Akademija likovnih umjetnosti dobar poligon za započeti taj neki vlastiti umjetnički put. Okružen si ljudima sličnih interesa i imaš mogućnost baviti se isključivom time što si odabrao, što je jako bitno. Nakon Akademije treba dosta truda i ulaganja da se afirmiraš kao autor, da te se na neki način prepozna i onda tu još postoji faktor sreće na koji je teško utjecati."

O svojim danima provedenim na Akademiji Ivan nam je rekao: "Tamo sam spoznao onu dragocjenu slobodu stvaranja, gdje si cijele dane posvećen radu, promišljanju i dijalogu prema vlastitoj kreativnosti. Iskustvo koje sam skupio učvrstilo je podlogu na kojoj stojim danas. Akademija nije tvornica umjetnika niti ulijeva znanje mahom otvorenim glavama. To je ustanova i pogodna situacija gdje možeš sigurnim putem akumulirati veliko znanje; ovisno o vlastitim interesima. Važniji zadatak je kako pripremiti buduće umjetnike na život poslije akademije. Mahanje diplomama i ponosom, neće nikoga odvesti na put uspjeha, ako sâm nije razjasnio zašto je došao na akademiju i kojim kapacitetom može kasnije krenuti u svijet. Nakon diplome dolazi kušnja - stvarnost (Hrvatska)."

Iz Dominikove perspektive dvije godine od diplome, čine se jako davnima: "Prošlo je samo dvije godine otkako sam diplomirao, a Akademija se čini kao u magli. Imam dobra iskustva s njom, najviše zbog dobrih poznanstava i prijatelja. Naravno dosta sam i naučio tamo, većinom od prijatelja. Počeo sam zarađivati negdje na drugoj ili trećoj godini Akademije i nakon diplome su se poslovi počeli pojavljivati jedan za drugim. Teško ili lako, to je jedini put koji želim ići. Sve drugo bi bilo teže."

Isplati li se u Hrvatskoj živjeti od likovne umjetnosti? (фото 3)

Dokaz da ne moraš čekati diplomu kako bi zapravo krenuo zarađivati kao umjetnik je i Danijel Srdarev koji nam govori: "Moji prvi ozbiljni angažmani koji su bili honorirani dogodili su se još na prvoj godini Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tada je objavljena moja prva ilustrirana knjiga za djecu (dosad sam objavio njih jedanaest). Na početku svoje karijere surađivao sam na nekoliko hrvatskih nastupa u Bologni; na najvećem sajmu ilustracije i knjiga za djecu na svijetu. Kasnije su se moji angažmani nastavili na različitim područjima ilustracije i slikarstva, a  također često surađujem s dizajn studijima i kazalištima. Mislim da je u današnje vrijeme teško živjeti isključivo od slikarstva, imao sam sreće da sam tijekom niza godina ostvario suradnje na različitim projektima koji su uvijek bili oni s područja likovnosti, i suradnici koje sam stekao na moje veliko zadovoljstvo ostali su prisutni do danas.", a njegova optimistična misao "Smatram da ako si nečemu predan do kraja i živiš to u potpunosti, odnosno kada život i slikarstvo postanu isto, onda se to mora isplatiti kad - tad." bila nam je odličan uvod u iduće pitanje.

Isplati li se danas biti umjetnik u Hrvatskoj? "Kad sam ja upisivao akademiju vjerojatno mi je zadnja stvar na pameti bila isplati li se to i kako živjeti od slikarstva. Jednostavno volim to raditi i zapravo mi je vrlo teško zamisliti se da radim nešto drugo van tog svijeta. Moje iskustvo na kraju je da se isplati, ali to zbilja ovisi od autora do autora." priznao nam je Pavle, dok nam je OKO otkrila: "Ovo pitanje svatko treba odgovoriti za sebe. Isplati li se financijski, pa taj dio je definitivno težak i nestabilan. Nema sigurnosti i postoji konstantna doza stresa i straha kako preživjeti, ali kao što rekoh, svatko za sebe odlučuje kad želi odustati od nečega i prepoznati koji je njegov put. Ja svoj ne bih mijenjala, iako mi se ponekad čini da će me koštati glave (smijeh)."

U konačnici u Hrvatskoj postoji svjesnost o problemu umjetničkog tržišta, zatim se postavlja pitanje što nakon Akademije da čovjek radi sa svojom umjetnošću, često se pojavljuju sumnje kako preživjeti samo od umjetnosti što s obzirom na okolnosti i mogućnosti u Hrvatskoj izaziva na trenutak i gorčinu. No, niti jedan od naših sugovornika ne bi baš ništa mijenjao na svom putu, a niti radio nešto drugo. Jer onaj poriv koji istinski umjetnik osjeća, bez obzira na medij izražavanja, uvijek vuče samo prema naprijed, i samo prema još.

No, što da se učini po pitanju stvaranja boljih okolnosti za sve umjetnike mlađih generacija, OKO nam je dala konkretnu ideju koju ćemo iskoristiti kao završnu misao ili pak javni poziv: "Nemamo galeriju koja se direktno bavi prezentacijom mladih i nadolazećih imena, a to bi definitivno bilo zdravo i korisno svima. Umjetnicima trebaju vidljivost i financije za život, a kolekcionarima i institucijama (kako državnim tako i privatnim) dobro bi došlo mjesto na kojem se mogu informirati o trenutnim događanjima i povoljnijim cijenama radova. Time bismo ulagali u budućnost, kako samih umjetnika, tako i u buduću vrijednost vlastitih kolekcija."

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Tina Kovačiček

  • Fotografija: PR

Napišite komentar

Učitaj još