Traži

Luca Anić: "U glumi nema uživljavanja, samo oživljavanja likova!"

Intervju s 27-godišnjom glumicom HNK-a

Luca Anić: "U glumi nema uživljavanja, samo oživljavanja likova!"
U pauzi od intenzivnih kazališnih proba, ulovili smo mladu, talentiranu i ambicioznu glumicu te stipendisticu HNK-a u usponu, Lucu Anić, koja nam je otkrila kako se priprema za uloge, koliko zapravo voli svoj posao i kakvi su joj planovi...

S Lucom Anić susrela sam se prvi put u predstavi Tene Štivičić i Ivice Buljana u zagrebačkom HNK-u. Ne mislim direktno susrela, nego sam ju prvi put uočila u predstavi, točnije drami "Tri zime" u kojoj je jednostavno briljirala. Naime, bila joj je to prva važna uloga, a koliko je bila impresivna prepoznali su baš svi, i publika i kritika, jer je baš prije nekoliko dana imala još jednu premijeru u HNK i to onu s aktualnom predstavom "Zimska priča" redateljice Polly Tritschler. I iako je hrvatsko glumište, točnije Akademija u posljednje vrijeme iznjedrila sjajne mlade, talentirane i uporne glumačke nade o kojima ćemo itekako slušati i gledati ih, 27-godišnja Luca je upravo jedna od njih koja iza sebe ima uloge i u predstavama "Tartuffe" te "Daleka zemlja".

I iako djeluje možda na prvi pogled krhko, vjerujte mi, onog trena kada izađe na scenu, sve je samo ne krhka, nego snažna i samouvjerena mlada žena koja na sceni itekako zna što radi i da to radi jako dobro. Iako mi je naglasila da baš nije sklona davanju intervjua ili ponavljanja odgovora na slična pitanja, što je nerijetko neizbježno, i da joj je isključivo mjesto samo u kulturu, nikako u medijima, u gomili proba uspjeli smo je uloviti za razgovor, a u nastavku pročitajte što nam je sve otkrila ova mlada glumica, ali i parelelno studentica stomatologije, koja je već sada utabala kvalitetne temelje u sferi hrvatskog glumišta, s tendencijom da se ne zadrži samo tu, nego i puno šire - u regiji i inozemstvu...

Iz predstave "Tri zime"

Osobno sam vas gledala u predstavi "Tri Zime" u HNK, jako me se dojmila vaša gluma i "dvoslojna" uloga Lucije koja nije bila nimalo jednostavna, a odigrali ste ju s takvom lakoćom? Kako ste se za nju pripremali?

Probe za "Tri Zime" bile su duge, divne i inspirirajuće u najmanju ruku. Svi smo se zaljubili u "Tri zime" i s velikim entuzijazmom krenuli u proces. Na probama smo gledali filmove, referirali se na razne filmske redatelje i filmove općenito, Freudovski analizirali likove... Prije nego što smo ušli u prostor svatko je znao podtekst svojih replika. S malom Lucijom sam sama sebi zadala veću odgovornost nego s odraslom Lucijom. Bilo je teško naći mjeru s obzirom na to da je ona curica od 10 godina. Zabavljala sam se kroz karaktere, tražila dječju prisutnost, nevinost, iskrenost...

Što vam je trenutno na repertoaru kada su pitanju uloge? Što mislite hoće li sve ostati samo na kazališnim daskama ili vas privlači i film?

Sada je na repertoaru bila "Zimska priča". Premijera nam je bila 12. veljače. U toj predstavi igram Perditu, Leontovu i Hermioninu kći koja je zapravo i pastirova kći s obzirom na činjenicu da ju je pastir pronašao i odgojio. Zanimljiva mi je bilo to da je ona pastirica i princeza u isto vrijeme. Perdita je mlada, zaljubljena, svojeglava s usađenim moralnim načelima. Njezina "kraljevska krv" često zna progovoriti iz nje. Dio u predstavi gdje se pojavljuju Florizel i Perdita je pastoralni dio, tako da se i jezik u njemu razlikuje od jezika u prvome dijelu predstave. To mi je također bio zanimljiv glumački zadatak kojim sam se bavila u procesu rada. Polly je perspektivna, mlada redateljica. Jedno se vrijeme bavila glumom tako da nam je nekada uz redateljsku uputu znala dati i neku dobru glumačku. Raditi Shakespearea s engleskom redateljicom poseban je doživljaj. I da, u kazalištu sam, ali film me zanima u istoj mjeri.

Znam da ste stipendistica HNK-a, što mislite je li vam to u startu bila spontana odskočna daska putem koje ste se odmah izdvojili na neki način...

Stipendija u Hrvatskom narodnom kazalištu svima, nama stipendistima, je dala veliko zadovoljstvo, ali i veliku odgovornost jer biti uz bok našim vrsnim glumcima u nacionalnoj kući nije mala stvar. 

Kako izgleda vaš jedan radni dan, od jutra do mraka? Kako izdržavate, pretpostavljam poprilično nabrijan i aktivan kazališni tempo?

Kad imamo probe onda mi radni dan izgleda tako da sam većinom na probama po cijele dane. Probe znaju biti i dvokratne, a kad se približava premijera tempo je stvarno jak. Kada nismo u procesu i samo igramo predstave onda dođemo navečer samo na predstavu.

Iz predstave "Daleka zemlja"

Što vam nekako najteže pada u vašem poslu, kako je to uopće biti glumica u Hrvatskoj, znam da niste jako dugo u tom poslu jer ste mladi, ali sigurno ste već spoznali sve mane i prednosti vašeg posla, pogotovo u domeni vaše profesije iz ženske perspektive?

Prednosti i mana ima svaki posao, ali ako voliš posao prednosti nadvladaju mane. Ženska perspektiva u ovome poslu je po meni nepotrebna jer mislim da nitko nikome ne uzima uloge. Nešto je za tebe ili nije. Po svom habitusu ili bilo čemu drugome.

Što nikada na sceni ne biste napravili...?

Postoje stvari koje ne bih napravila na sceni i to je legitimno. Kao sto sam već spomenula ranije, nije sve za svakoga.

U kojem trenutku prestajete s glumom u svom životu (danu) i postajete Luca, jer znam da mnogi glumci tijekom priprema svoj lik proživljavaju i uživljavaju se u njega i kad treba i kad ne treba, ne izlaze tako lako iz njega?

I kad glumim ja sam Luca, svjesna sam da igram taj lik. Nema tu uživljavanja, samo oživljavanja likova.

Kakvo je općenito glumačko stanje u Hrvatskoj, podržavate li se međusobno ili postoji neka doza jala i jaza, kako se nosite s jednim i drugim, koji je vaš stav prema tome?

O glumačkom stanju u državi mogu pričati iz svoje perspektive i ja hvala Bogu imam priliku raditi i ne mogu se žaliti. Nadam se svijetloj budućnosti, i za kolege i za sebe Što se jala i jaza tiče, vjerojatno ga ima, ali to nema veze s poslom nego s ljudima. Moj stav o tome je da ljudi time samo sebi štete.

Vidite li se samo isključivo u Hrvatskoj ili i vani? Što mislite kakva vam se budućnost ovdje piše jer činjenica je da je sve više i više sjajnih mladih glumaca, da je općenito kazališna scena, ali i ona filmska jako živnula i iznjedrila sjajne uratke i glumce, kako se u svemu tome izboriti za svoje mjesto i status, kako vi to činite ili planirate učiniti?

Vidim se i ovdje i vani. Sjajni glumci izlaze i sve se više prilika pruža, ali svatko od nas ima neki svoj put. Za svoje mjesto borit ću se radom, ali smatram da mi ljudi ne kroje sudbinu nego Bog i što mi se u životu treba dogoditi, dogodit će se... tako da se ne bojim za sebe.

Iz predstave "Zimska priča"

Koji ste posljednji dobar film ili seriju pogledali, a da biste ju preporučili?

Gledam i stare i nove filmove. Od serija sam zadnju pogledala "Young Pope" od Sorrentina i sad dok čekam drugu sezonu počela sam gledati "The Crown".... Zadnje filmove koje sam gledala su "Babetina gozba", stari film koji je predivan, onda "Elle", pa "Nocturnal Animals", "Tangerine"...

Što biste poručili svim svojim mlađim kolegama iz iskustva koji se tek kreću u tom smjeru i imaju velika očekivanja, što biste im savjetovali, imate li onako neki savjet iz prve ruke, a zlata vrijedan?

Mladim ljudima koji bi tek krenuli u ovome smjeru bih rekla isto što i sebi - možeš.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Latica Martinis Filković

  • Fotografija: Mara Bratoš, PR

Napišite komentar

Učitaj još