Traži

Mani Gotovac: "Ljubav je danas najugroženija pojava"

Srđan Sandić u razgovoru s teatrologinjom i spisateljicom

Mani Gotovac: "Ljubav je danas najugroženija pojava"
O novoj nagradi koju je primila, domu u kojemu odnedavno živi, teatru, novom romanu i uvijek vječnoj temi - ljubavi, razgovarali smo s teatrologinjom, bestseller autoricom i prvom intendanticom u povijesti naših kazališta - Mani Gotovac

U najkraćim crtama, ako se tako smije svesti jedan ovako bogat život, za reći je da je gospođa Gotovac rođena u Splitu 1939. godine. Kći je odvjetnika Zdravka Birimiše i glumice Marije Danire. Završila je klasičnu gimnaziju koju su u isto vrijeme pohađali Petar Brečić, Igor Mandić, Tonko Maroević, Zvonimir Mrkonjić, Igor Zidić i drugi. Kao studentica piše kazališne kritike, zapošljava se kao novinarka na radiju, piše kritike i eseje o kazalištu koje objavljuje u časopisima Prolog, Scena, Forum, talijanskoj reviji Sipario i drugdje. Kao ravnateljica Teatra &TD te prva intendantica hrvatskoga nacionalnog kazališta u povijesti (HNK-a u Splitu, pa potom u Rijeci) radila je značajne estetske i etičke pomake. Objavila je dvije knjige eseja ("Tako prolazi Glorija", "Dubrovačke mišolovke") te autobiografske romane (Fališ mi, zima/proljeće, Fališ mi jesen/ljeto te nadopunjeno izdanje Fališ mi u proljeće, u jeseni, u ljetu, u zimi, roman "Snebivaš me" te hibridnu knjigu, različitih žanrovskih karakteristika "Ma koji život, ma koji teatar"). Za nju je kazalište uvijek bilo u središtu ne samo profesionalnog djelovanja, nego je ispunjavalo i svaki osobni trenutak; teatar je za nju, kako kaže "velika metafora cjelokupnog smisla ljudske egzistencije".

Mani Gitovac

21. travnja, u Noći knjige, bit će Vam u Poreču dodijeljena nagrada "BookTiga" za roman "Snebivaš me". Vaš žiri ovaj put su čitatelji. Vi ste, uz Zorana Ferića bili najčitanija autorica na Interliberu, sada ste u Istarskoj županiji.
To mi je najdraža nagrada od onih koje sam primila i koje ću možda primiti.

Najdraža? Hm. Zašto?
Dodjeljuju je čitatelji. Ne poznaju me. Nisu potkupljeni. Nisu plaćeni na ovaj ili onaj način. Ne rade po sustavu "ja tebi-ti meni". Ne misle o sebi kako su neprikosnoveni i vrhunaravni. Jer samo oni sve znaju. Ne, to ne. Riječ je o osobama koje vole čitati. I ništa više i ništa manje od toga. To su ljudi različite dobi, spola, zanimanja, profesija, škola, nacionalnosti...U knjižnici su im na raspolaganju autori i knjige iz cijeloga svijeta. BookTiga je Međunarodni festival. Samim čitanjem oni su, ne znajući da biraju, izabrali moju knjigu. Hej, haj.

Mani Gotovac

Vidim, i napadate književne kritičare i veselite se čitateljima. Možda ću to bolje shvatiti ako mi kažete od čega se nagrada sastoji?
Dobit ću tri poklona. Najdraži među njima je ovaj: na gotovo svim stranicama mog romana ispisani su njihovi komentari, njihovom rukom. Po tim gotovo bezbrojnim komentarima, shvatila sam da je čitanje nekima od njih predstavljalo zadovoljstvo, nekima pouku, a nekima gotovo pa užitak.

Kako to mislite?
Čitatelji su uložili pažljiv i uporan trud u vrijeme samog čitanja, baš kao što sam ga i ja ulagala dok sam pisala. Među nama se uspostavio kontakt, neko posve imaginarno prijateljstvo.

Imate li neke od tih komentara?
Imam ih za sada nekoliko. Svi su upisani u knjigu koju tek moram dobiti. "Snebivaš me" je, kao što znate, tako zvani obiteljski roman sastavljen od svih mogućih žanrova. Evo bilješke jednog oca: "Vaša knjiga, dok sam je čitao drugi put, počela mi je vrijediti i kao uputa za način odgajanja moje kćerke. To je dragocjeno, tim više što o tome ranije nisam uopće mislio, nisam mislio i na taj način."

Mani Gotovac

Završavate novi rukopis pod naslovom "Tuga". Riječ je o samoubojstvu tinejdžerice. Rekli ste da o tome pišete na komičan način. Što u tom činu može biti komično?
Ništa. Samo tužno. Pretenciozno bi bilo reći s pokušajem tragedijskog. Ali, oko djevojke/djevojčice koja se odlučila na taj čin, okuplja se mnoštvo drugih likova. Ponekad nakaznih, ponekad bajkovitih, ponekad smiješnih, ponekad doista komičnih, kao da su došli iz Aristofanovih "Ptica". Likovi koji okružuju malu Đoi, stvaraju različite osjećaje. Posljedično, i različite žanrove.

Moram priznati kako i dalje očekujem nastavak drame o Gorkome. Je li izgledno?
Pa, taj nastavak je posvuda, na svakoj stranici, samo se ne spominje pod imenom Gorkoga. Ali, kada njega ne bi bilo i sada i danas, zar bih mogla uopće pisati ili pokretati teatar?

Mani Gotovac

Trenutno se nalazite u Domu za starije osobe. Kažete da Vam je dobro kao da ste u hotelu.
Točno. I to je istina. Danas bi se reklo živa istina. Gorki je naime, i ovdje, na neki način sa mnom.

Jesu li s Vama i sve Vaše knjige? Odnosno, koje su to knjige koje ste ponijeli sa sobom, koje ste uvijek nosili, kojima ste se vraćali?
Donijela mi ih je kći. Trenutno ne smijem nositi, mislim fizički teret. Ona mi je donijela samo one bez kojih ne bih mogla preživjeti. Naravno, Durasovu, pa Camusa, Roberta Bolana, Marquesa. Ali, i Euripida i Shakespearea i Krležu.

Još uvijek mislite kako je "Krleža sve rekao" o našem antistanju, o ovoj našoj duboko konzervativnoj, radikalnoj politici koju živimo.
Još uvijek mislim kako nam je Krleža o tome sve rekao. Valja ga samo čitati.

Mani Gotovac

Kazalište po Alainu Badiou spaja politiku i ljubav. Sama ljubav danas je pod "političkim upitnikom", rod kao kategorija također. Poručuje nam to i naše Ministarstvo vanjskih poslova.
Baviti se bilo kojim oblikom ljubavi, danas je samo po sebi, zapravo, subverzivno. Ljubav je danas najugroženija pojava kod nas, ali i u svijetu. Bit će da je to barem jedan od razloga zbog kojih neumoljivo pišem o ljubavi. I u knjizi "Tuga" koja se sprema za tisak.

I dalje vjerujete da je kazalište kao i život "neuspjeli pokušaj"? Rekli ste da su "život i kazalište uvijek neuspio pothvat". Napisali ste: "Uvijek sam tražila ono čega nema, kako u životu tako i u teatru" i kako vam je sve to trebalo kako biste našli "ono čega nema, ono što mi nedostaje". I te izjave Vas, kao i onda kada sam Vas (sada već davno) opisao kao hrvatsku Durasovu, iznova u tom smislu potvrđuju. Koliko ste s njom danas isprepleteni? S kim danas sugovorite u čitanju, u pisanju, u igri?
Čitala sam puno Durasovu u različitim razdobljima svoga života. Čitam je i danas. Ali, kako sam uopće čitala i čitam puno, toga nisam bila svjesna koliko se upravo njezino, baš njezino štivo, nekako ispreplelo s tkivom mojih rečenica. Poslije Vas, i drugi su naime isto primijetili, ponovili su Vaše mišljenje. To mi uvijek zvuči kao neodoljivi kompliment. Svjetonazori Durasove i mene doista su prilično slični. A povijest se, kao što znate, neumoljivo i samo ponavlja i ponavlja. Dovoljno je sagledati trenutak u kojem živimo. Ali to možda i nije važno. Ono što nam je nedvojbeno blisko, mislim po čemu sam bliska Durasovoj, to je taj osjećaj neutažive čežnje, to "hrepenjenje", kako bi Slovenci rekli. Odlična riječ, kao da sama riječ doslovce stenje. Baš kao što sam u stanju "hrepenjenja" pred uvijek novim pokušajem da dosegnem ono što fali.

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Srđan Sandić

  • Fotografija: John Pavlish

Napišite komentar

Učitaj još
Advertisement