Traži

Tena Nemet Brankov: "U kazalištu sam doslovno prohodala"

Donosimo intervju s 23-godišnjom glumicom koja ima još puno toga za pokazati

Tena Nemet Brankov: "U kazalištu sam doslovno prohodala"
"Jedna moja profesorica na Akademiji je govorila da je gluma posao za bogate. Vjerojatno je bila u pravu, to je posebno problematično kad nemaš stalno zaposlenje, pa posla ima, pa ga u jednom trenutku uopće nema..."

Debitirala je u kontroverznoj predstavi "Fine mrtve djevojke", a nakon prve izvedbe zaradila je gromoglasan pljesak, a sve poslije u glumačkoj karijeri ove 23-godišnje mlade i talentirane dame krenulo je onako kako i treba. Tena Nemet Brankov, kći je pokojnih glumačkih legendi, Slavka Brankova i Marine Nemet, a za sebe nerijetko voli reći kako je prava mješavina mame i tate. Iako je odmalena htjela glumiti, roditelji su je od toga u nekoliko navrata pokušali odvratiti, ali danas bi itekako bili ponosni jer je otišla njihovim stopama i izborila se za svoj dio kolača u hrvatskoj filmskoj i kazališnoj industriji. Tome u prilogu ide svakako nagrada "Zlatna arena" koju je dobila za najbolju sporednu ulogu u filmu "Trampolin". Ova uskoro diplomirana glumica odnedavno se i službeno pridružila ansamblu kazališta Gavella, a posla trenutno ima, kako kaže, preko glave. Iako je, mogli bismo reći, tek na početku svoje uzlazne karijere, Tenu smo osim u kazališnim predstavama i u sjajnom i zapaženom filmu "Trampolin" mogli vidjeti i u serijama "Novine", "Crno-bijeli svijet", "Nemoj nikome reći", a upravo je završila i sa snimanjem treće sezone "Počivali u miru", koja će se uskoro prikazivati na HTV-u. Na čemu još radi ova super simpatična, preslatka i iznimno talentirana dama, što sve priprema, kako općenito izgleda život jedne mlade glumice u Hrvatskoj, što voli, a što ne, kako razmišlja i koliko je zaljubljena u kolegu glumca s kojim je već neko vrijeme u sretnoj vezi, pročitajte u nastavku… 

Tena za početak, koliko sam pročitala, prije nekoliko dana završilo je snimanje treće i posljednje sezone uspješne hrv. serije "Počivali u miru". Ti glumiš u seriji, možeš li nam reći kakvo je to iskustvo za jednu mladu glumicu poput tebe, koliko od tebe to potražuje odricanja, koliko možeš naučiti i koliko je to bitno za tebe i tvoju karijeru dalje… kako si se nosila s vjerujem vrlo napornim tempom snimanja?

Jako sam zahvalna što sam dobila ulogu Buge Koretić u novoj sezoni "Počivali u miru" i sretna što sam mogla biti dio uigranog tima, koji već treću sezonu radi jednu uspješnu seriju. Jako sam se iznenadila kad sam došla na audiciju. Nisam u biti bila ni svjesna koliko je velika ta uloga, bila sam šokirana i istovremeno sretna kad sam vidjela o čemu je riječ. Bilo je jako puno napornih dana i zahtjevnih scena, uživala sam i imala zanimljive zadatke. Recimo, morala sam ići na treninge boksa, jer sam imala sparring match s Juditom Franković. Bilo je jako zanimljivo. Neću sve otkrivati, morat ćete pogledati seriju. Ali da, bio je jako naporan tempo. Bilo je sve skupa utoliko teže što sam paralelno u Gavelli radila predstavu s Paolom Magellijem, tako da smo morali rasporediti dane, da se ne kose probe sa snimanjima. Pred kraj sam imala blok snimanja, doslovno sam bila na dva mjesta istovremeno. 

Dolaziš iz glumačke obitelji, tvoji majka i otac bili su glumci, zanima me koliko se to odrazilo na tebe, jesu li te oni na neki način usmjerili u to sve skupa, a ti spontano s vremenom pristala ili kako? Na ADU ti je ostao još samo diplomski rad, jesi sretna što se to sve skupa bliži kraju? Je l' se mogao uopće dogoditi kakav drugi scenarij, da ne postaneš glumica, nego ne znam… da je u pitanju neka druga profesija bila? Koja?

U kazalištu sam doslovno prohodala. Sve dok moja baka nije otišla u mirovinu, ja sam boravila u kazalištu. Čuvale su me šminkerice, garderobijerke, putovala sam puno s Gavellom kad su moji roditelji išli na gostovanja. Prohodala sam na daskama na kojima danas igram, neopisiv osjećaj. Roditelji su ti koji su mi usadili ljubav prema glumi, ali što sam starija, želja prema glumi počinje se nekako nadograđivati Postaje vrsta skulpture koju sam krenula sama oblikovati. Moja i drugačija. Kad sam upisivala Akademiju uvijek sam se pitala je li to zbog njih, je li to tako mora biti, jesam li za to, je li to to, je li to dovoljno dobro… No, što se više pitaš to je bolje. Ako se ne pitaš, nije dobro. Prošle godina sam završila Akademiju, moram još napisati samo diplomski koji nisam stigla od količine posla, ali planiram uskoro i službeno dobit papir. Nešto pomaknuto sve skupa. Izabrala sam ovu profesiju i mislim da sam dobro izabrala, a da nisam glumica, hm, imala sam neke varijante baleta, nekog plesa sigurno, igrala sam i nogomet kao mala, ne znam, i časna sestra je bila opcija (smijeh)… 

Ja sam te prvi put zapazila u filmu "Trampolin", tamo si imala sporednu ulogu, ali dovoljno da zablistaš. To sve skupa prepoznato je i nagradom Zlatna arena koju si dobila za najbolju sporednu ulogu. Bila je to tvoje prvo, službeno pojavljivanje na filmu, što sad misliš o cijeloj toj kombinaciji, prvi film i već nagrada, koliko je to zapravo odskočna daska i priznanje za tebe kao glumicu?

Kad se sjetim svega toga, da sam među takvom konkurencijom glumica nagradu dobila baš ja, wow. Bila sam sretna i još uvijek jesam. Vjerujem da mi je ta nagrada donijela sav ovaj posao koji mi se trenutno događa i to je znak da sam napravila dobar posao. Ali i dalje, to je samo nagrada i nikada se ne smije stati. Uvijek se treba raditi. Lijepi su to komplimenti i pokazatelji da si napravio nešto dobro, ali to te treba samo motivirati za dalje.

Tena Nemet Brankov: "U kazalištu sam doslovno prohodala" (фото 1)

Nedavno si dobila ulogu i u filmu mlade redateljice Renate Lučić. Film je snimljen, vidjela sam prve kadrove, doima se moćno, riječ je o za Hrvate još uvijek prilično osjetljivoj temi o kojoj film progovara, što nam sve možeš i smiješ reći o tom projektu? Jako sam znatiželjna, s obzirom na to da je glumačka postava bila isto prilično moćna i iznenađujuća?

Renata je jedna super mlada djevojka koja bi za par godina mogla biti dosta zapažena redateljica. Bilo mi je jako lijepo raditi na tom projektu, ekipa je bila stvarno super. Tema filma je ona o kojoj će se uvijek moći puno govoriti ili neki neće htjeti uopće o tome govoriti. Zapravo se radi o nekoj vrsti odrastanja i preuzimanju odgovornosti unutar veze i partnerstva. Film još nije izašao, kad izađe onda ćemo razgovarati o tome (smijeh). 

Ako sam dobro povezala, tvoje matično kazališne je zagrebačka Gavella. OK, aktivna si i u kazalištu i na filmu, je l' to dobra kombinacija za sada, raditi tako na dvije strane ili mi možeš ipak reći da ti je nešto od tog dvoje draže, hoćeš li se u nekom trenu opredijeliti?

Da, od rujna sam službeno članica zagrebačkog dramskog kazališta Gavella. Odrasla sam u kazalištu, to je moja prva ljubav. Oduvijek je to bilo usađeno u mene, obožavam kazalište. Nisam kao mala imala prilike toliko vremena provoditi na filmskim setovima, tako da, ovo mi je počelo biti neko novo poglavlje u životu koje nisam dosad imala prilike upoznati. Jako uživam u tome. Potpuno mi je bilo novo kad sam počela snimati, iako sam mislila da znam sve o tome, ali zapravo ništa nisam znala. Uživam i u jednom i drugom, istražujem, lijepo mi je. Može se i jedno i drugo, nikada neću moći izabrati. U kazalište pa onda na film, to je moja preporuka svima. 

Tvoj život i koliko sam upoznata sa životima glumaca u Hrvatskoj, općenito se uglavnom svodi na probe, probe, probe. Koliko u svemu tome ostaje vremena za ono privatno i slobodno vrijeme, kako balansiraš da i dalje voliš recimo svoj posao, odnosno da ne te umori toliko da ga zamrziš? Mislim, znam da si na nekim svojim početcima, ali takav tempo je ubitačan….

Unazad godinu dana sam jako puno radila. Svi mi stalno govore odmori se malo Tena, odmori, a ja si uvijek mislim: kada ću raditi ako neću sada. Zna biti jako naporno, teško, budeš i neispavan. No, bitno je paziti na prehranu i da spavaš što više, ako možeš uopće. To ti jedino čini dobro za koncentraciju kako bi mogao sve odraditi, moraš misliti prije svega na zdravlje. Kod nas glumaca je to uvijek tako, zareda ti se da jako puno radiš u jednom periodu, a onda neko vrijeme ne radiš apsolutno ništa. Ali, uvijek se nađe vrijeme za privatne trenutke, da njih nema ne bih iz čega imala crpiti inspiraciju i motivaciju za svoju glumu. 

Pitam uvijek sve glumce pa ću i tebe, s obzirom na to da si glumica, odglumiš li neke stvari recimo u privatnom životu kada tehnički ne glumiš? Možeš li to u sebi nekako presjeći i ne glumiti ili vi svi pomalo "glumatate" kada nije vrijeme za to jer je to sastavni dio vašeg života…

Da, to glumatanje možda sam nekad znala iskoristiti. Mogu se rasplakati na "klik". Moj dečko je sada već oguglao na to (smijeh). Bilo tko bi to provalio nakon nekog vremena, a kako ne bi on koji je glumac. No, prestala sam plakati, sada se samo derem. A znala sam to iskoristiti i u raznim uobičajenim situacijama, mnogo puta sam bila trudna u tramvaju, kad ne bih imala kartu za ZET primjerice, plakala sam i tada (smijeh). Nisam toliko glumatala u školi, jedino kad mi se nije dalo ići. No, recimo kad ne bih bila našminkana, s obzirom na to da sam inače vrlo blijede puti, svi bi bili zabrinuti jesam li bolesna i što mi je, tako da je to bio moj ključ koji sam uglavnom koristila za neke situacije, onda nije bilo ni potrebe u smislu "glumatanja". 

Tena Nemet Brankov: "U kazalištu sam doslovno prohodala" (фото 2)

Recimo prema tvom mišljenju, ono što si do sad vidjela, upoznala, naučila i iskusila, što misliš može li se u Hrvatskoj živjeti od glume, ima li dovoljno mjesta za sve vas glumce, dovoljno projekata… kakva je inače klima među vama mlađima trenutno?

Jedna moja profesorica na Akademiji je govorila da je gluma posao za bogate. Vjerojatno je bila u pravu, to je problem kad nemaš stalno zaposlenje, pa posla ima, pa ga u jednom trenutku nema uopće. Neki ne rade godinama, tako da… to što se zareda nekoliko snimanja znači samo da se od toga živi neko dulje vrijeme. A klima, među mladima je, lagala bih kad bih rekla da je situacija bajna. Mnoga kazališta otvaraju mjesta za mlade, ali ima jako puno Akademija i nezaposlenih sjajnih mladih glumaca. Nažalost! 

Voliš li se nekada odmoriti od tog svijeta u potpunosti, ako da kako to radiš ili ta opcija ne postoji jer si jednostavno glumica i u tim krugovima i to je neminovno?

Odmor za mene znači provođenje vremena s mojim bliskim osobama. Imam prijatelje koji nisu u poslu, ali i one koji jesu. Kućna druženja, gledanje filmova, sve moje prijateljice uglavnom imaju kućne ljubimce, tako da smo često u zadnje vrijeme u prirodi. To baš volim jako u posljednje vrijeme.  

Koliko znam u sretnoj si vezi s glumcem Rokom Sikavicom, kako ste se spojili, oboje ste glumci pa vjerujem da to ima puno prednosti u smislu razumijevanja načina rada i obveza, a imate i puno dodirnih točaka i insajderskih informacija (smijeh). Što vas još veže osim ljubavi i glume (smijeh)? Jesi li mislila da ćeš ikada završiti s glumcem ili se to slučajno dogodilo?

Roko i ja smo studirali zajedno na Akademiji. Prije toga smo bili bliski prijatelji i nije mi padalo napamet da bismo bili zajedno, ali eto, zaljubili smo se. Iz prijateljstva, kroz glumački projekt, preraslo je sve skupa u ljubav. Sad imam tri u jedan; kolegu, prijatelja i ljubav. 

Ljubovanje s glumcem, hm, dosad sam samo jednom probala biti s nekim tko nije glumac, to mi je bio najkraći mogući pokušaj. Svi ostali su bili glumci, jednostavno se krećem u tim krugovima ili me nitko drugi ne može razumjeti. Nikad mi to nije problem što mi je kolega glumac i partner. Mislim da imam "problem" s tim što volim glumce (smijeh). Inače, Roko i ja smo glumili zajedno, ali ne puno, 2 ili 3 puta. Ja mislim da je to dobro, ali da to treba sve skupa dozirati. Bolje je kad ne radite skupa. Onda doma možete razmjenjivati dojmove, svako sa svog posla. Mislim da je to puno zdravije i voljela bih da tako i ostane. 

Što nikada ne bi napravila na sceni, na daskama, na filmu, postoje li neke stvari za koje si odlučila, a da na njih nikada nećeš pristati i zašto? Ako ne postoje, znači li to da si potpuno slobodna u tom kontekstu, otvorena i koje je onda tvoje mišljenje o glumcima i glumicama koji se recimo nikada ne bi skinuli na kameri do kraja….

Ne bih napravila nešto što mi nanosi bol, bilo fizički ili psihičku. Za ostalo sve sam otvorena i slobodna, osim nečega što bi mi moglo u tom smislu naštetiti. Ako to što činim ima neko opravdanje, neki smisao, apsolutno sam voljna pristati i probati sve. Nemam nikakvo mišljenje o ljudima koji se ne bi ili bi skinuli na sceni, kamerama, svatko ima pravo na svoje mišljenje, apsolutno to podržavam u bilo kojem smislu jer svatko ima neke svoje razloge. 

Tena Nemet Brankov: "U kazalištu sam doslovno prohodala" (фото 3)

U kojim ljudima trenutno u svom životu vidiš uzore, ne mislim na glumce nego općenito u svom životu osobe koje te podižu, inspiriraju kojima se diviš i zašto….

Trenutno se najviše divim svom dečku koji mi je trenutno i najveća podrška i koji je prošao stvarno dosta teške trenutke sa mnom. I stvarno, svaka mu čast sto je to proživio i preživio sa mnom. Podiže me, inspirira me, u najgorim trenucima me može razveseliti. Divim mu se na tome koliko je uporan jer nije lako sa mnom (smijeh). 

Tvoji pokojni roditelji, glumačke legende Slavko Brankov i Marina Nemet, na tebe bi danas bili itekako ponosni… vjerujem da ne prođe ni dan, a da ih se ne sjetiš. Koliko su ti oni zapravo pokretači u svemu da budeš danas ono što jesi i da ideš u tom nekom "ispravnom" za sebe smjeru?

Naravno, ne prođe niti jedan dan, da, bili su glumici, ali to su moji roditelji, bili su ljudi, postavili me kao osobu, usadili su u mene neke lijepe vrijednosti i na tome ću im biti beskonačno zahvalna do kraja života. Nisam sigurna što podrazumijeva ovo "ispravan" smjer, ali da su oni tu sada, pustili bi me da izaberem sama svoj put, kao što i jesam, ali griješim svaki dan, kao i svi drugi.  

Gdje te u Zagrebu možemo vidjeti, kakva mjesta i događanja posjećuješ, kakvim ljudima si uglavnom okružena i voliš biti okružena…

Najčešće me se može vidjeti u Zagrebu na biciklu, i to relacija kuća - kazalište. Uglavnom se okupljamo u kućnim varijantama, a kad izađem van, a ne izlazim baš često, odem u Katran. Ako me uhvatite na biciklu, pazite da ne padnem (smijeh).

Možeš li nam opisati kako izgledaju tvoji dani i na čemu radiš trenutno?

Dani sada izgledaju tako da pišem diplomski rad. No, dobila sam gostujuću ulogu u seriji "Tko te šiša", tako da to planiram snimati. U 11. mjesecu mi počinju probe s mladom redateljicom Tamarom Damjanović na njezinom projektu, inače, Tamara je kolegica s Akademije. Jako se veselim radu s njom, tako da nas čeka svašta nešto. 

Tena Nemet Brankov: "U kazalištu sam doslovno prohodala" (фото 4)

Tena, koji su ti općenito planovi, znam da je klišej pitanje, ali recimo gdje se vidiš za pet godina?

Ne znam iskreno gdje se vidim (smijeh). Dobro mi je sada, ne razmišljam iskreno o budućnosti toliko.   

Koje si hrvatske i inozemne filmove posljednje pogledala, a da bi ih preporučila drugima, i serije naravno? Što te u njima oduševilo…

Jedan od mojih najdražih filmova je "Relatos Salvajes", mogu ga pogledati uvijek. Serija "Young Pope" od Sorrentina, koja me apsolutno oduševila jer je bogata, pametna, duhovita, duhovna i zanimljiva. Zadnje od hrvatske produkcije sam pogledala četverodijelnu igrano dokumentarnu seriju "Tin" o Tinu Ujeviću koja će se uskoro prikazivati na HTV-u. Sve pohvale seriji. E i film Darrena Aronofskog "Mother" koji možda nije za svačiji ukus, ali svakako ga preporučujem pogledati. 

Koga u svojoj branši u Hrvatskoj cijeniš i s kim bi se jednom voljela naći na setu i zaigrati zajedno jednog dana?

Jako mi je teško izdvojiti nekoga. Imala sam prilike raditi s našim velikim i sjajnim glumicama i glumcima i voljela bih s još nekima, ali najviše me od svega raduje kad imam prilike raditi sa svojim mladim kolegama. I voljela bih da se to što češće događa. 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Latica Martinis Filković

  • Fotografija: Senja Vild

Napišite komentar

Učitaj još