Traži

Honoré de Balzac: „jedan od prvih među velikima“

„Ljubav je jedna strast koja ne priznaje ni prošlost ni budućnost.“

Honoré de Balzac: „jedan od prvih među velikima“

„Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine. A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa. Čak ni naše vrline.

„Brak se mora neprestano boriti protiv nemani koja sve proždire – protiv navike.

„Čovjek nerado postaje prijatelj neke žene, ako joj već može biti ljubavnik.

„Dobar brak bi bio između slijepe žene i gluhog muškarca.

„Tko može upravljati jednom ženom, može upravljati i jednim narodom.

„Ljubav je jedna strast koja ne priznaje ni prošlost ni budućnost.

„Ljubav radije umre nego da životari.

„Ružnoća nad ljepotom ima tu prednost što ljepota prolazi, a ružnoća ostaje.

„Slava je otrov koji treba uzimati u malim dozama.

„Zapamtite: od svih rana, neizlječive su samo one koje zadaje jezik, pogled, podsmijeh i prezrenje.“

Honoré de Balzac je jedan od najpoznatijih francuskih književnika te duhovni začetnik europskog realizma. Utemeljio je kritički ili društveni realizam. Rodio se današnjeg dana 20. svibnja, davne 1799. godine u Toursu, u Francuskoj. Poznato je kako je već u dvanaestoj godini počeo pisati, ali bez samopouzdanja. Znamo i kako je pisao romane pod tuđim imenima, svo vrijeme osjećajući da su bezvrijedni. „Uznemiruje me jedino moja želja da se uzdignem što više, i sve moje brige potječu otuda što uviđam da imam vrlo malo talenta (...) Do bijesa i prosječnost!“ Živio je u neprekidnoj borbi sa životnim nevoljama, a znao je raditi 16 do 17 sati na dan. Razočaran prvim neuspjesima i željom da što prije stekne popularnost i društveni ugled znao je očajavati: „Ako se za tri godine ništa u mojem životu ne promijeni, tiho ću se povući u Touraine, (...) sakriven od svijeta.“ Težak je bio Balzacov put od diplomiranog pravnika do književnog genija koji je stekao slavu za života. Često je bio opterećen velikim dugovima koji su ga, nažalost, pratili do smrti.

Honoré de Balzac napisao je grandioznu epopeju „Ljudska komedija“. U njoj je dao više od dvije tisuće likova iz svih slojeva francuskog društva, vjernu sliku francuske buržoazije i plemstva te panoramu svih suvremenika iz tadašnjeg društva. Opisao je plemstvo koje propada, buržoaziju koja se uzdiže u težnji za stjecanjem novca i položaja i zelenaše. To je serija od 92 romana, koji se međusobno isprepliću, često s istim likovima, a dijele se u tri grupe: Analitičke studije, Filozofske studije i Studije običaja. Interesantan je podatak da je sa savršenom točnošću vodio iste likove od mladosti kroz sazrijevanje, starost i na kraju smrt, a da baš nigdje nije pogriješio. Likovi su toliko životni i ponesu nas do te mjere da kad završimo jednu životnu sudbinu pročitavši roman, žalimo za njima kao da su nam postali bliski prijatelji.

Honoré de Balzac: „jedan od prvih među velikima“ (фото 1)

Autoportret pisca

Nekoliko mjeseci prije smrti uspio je pronaći sreću. Oženio se 1850. godine, bogatom aristokraticom Evom Hanskom, a onda je  iste godine, 18. kolovoza 1850., umro u Parizu. Od njegovih najpoznatijih djela koja su ga učinili velikim piscem spomenut ćemo roman „Otac Goriot, „Sjaj i bijeda kurtizana, „Eugenie Grandet“ i „Seoski liječnik. U svojim djelima najprije daje detaljan opis same sredine u kojoj se njegovi junaci kreću, zatim podrobni opis interijera, postupno razvijajući atmosferu u kojoj se isti ti likovi pojavljuju. Današnjeg čitaoca koji živi nevjerojatno brzim i aktivnim tempom to uvelike odbija. Pri opisu likova, Balzac ponovno polazi od vanjskog k unutarnjem povezujući opise s psihološkom karakterizacijom i sociološkom pozadinom njihove egzistencije.

Honoré de Balzac: „jedan od prvih među velikima“ (фото 2)

U romanu „Otac Goriot“ (1834./1835.) koji pripada „Scenama iz pariškog života“, autor prikazuje nesretnu sudbinu bivšeg tvorničara tjestenine, Jeana-Joachima Goriota i njegove pohlepne i bešćutne kćeri Anastasiju i Delphinu. Motiv uzima iz Shakespeareove drame „Kralj Lear“, oca koji se lišava svega da bi njegove nezahvalne kćeri mogle ostvariti svoje ambicije. Nadalje, prikazuje uspon mladog i uzornog provincijskog plemića Eugenea de Rastignaca koji se suočava s pravilima prljave igre Pariza i prihvaća ih, te na kraju mutne poslove bivšeg robijaša Vautrina „kičme Ljudske komedije“ koji daje prikaz pokvarenog i licemjernog društva kroz moralnu deformiranost velegrada. „Ako imate smolu da ukradete bilo što, izložit će vas na trgu pred palačom pravde kao čudovište, ukradete li milijun u salonima slavit će vas kao utjelovljenje kreposti.“ Uz tu osnovnu fabulu upoznajemo i bijedu pansiona gospođe Vauquer te naličje visokog pariškog  života, u kojem su novac i interes iznad svih moralnih vrijednosti. “Ukratko, tu caruje bijeda bez poezije, bijeda škrta, šutljiva, otrcana. Ako u njoj još i nema blata, ima mrlja, ako i nije poderana i prljava, zato će se ubrzo raspasti od trulosti.” Lik Eugenea Rastignaca je jedan od glavnih protagonista i ljubimaca samog autora, kojega je „uveo“ u više od dvadeset svojih romana. Osim „Ljudske komedije“ spomenut ćemo još „Vragolaste priče“ i komediju „Mercadet“. Honoré de Balzac na neponovljiv i jedinstven način poručio nam je da ne gubimo vjeru, da se pouzdamo u intuiciju, da neprestano težimo za spoznajom i da ne izgubimo putem dječju radoznalost.

Tekst: Sanja Ercegović
Foto: Getty Images 

Napišite komentar

Učitaj još
Advertisement