Traži

Giorgio Clai u Dubravkinom putu

Vinska pretpremijera Giorgija Claija

Giorgio Clai u Dubravkinom putu

Na pozivnici za vinsku večer, tj. večeru praćenu premijernim kušanjem vina Giorgija Claija u zagrebačkom restoranu Dubravkin put koju je osmislio Željko Bročilović Carlos, a pod nazivom The Game of Taste by Giorgio Clai & Carlos – uočili smo zgodnu karikaturu. Na crtežu, vinar marljivo radi oko boca, a njegova supruga odgovara na telefonski poziv i sa slušalicom u ruci kaže mužu: "Giorgio, neki Robert Parker te treba". A Giorgio odgovara: "Tko je taj? Reci mu da ja ima posla i neka zove neki drugi vinar…" Upravo tako, napola talijanski, napola hrvatski – uistinu govori Giorgio Clai, vinarsko čudo iz istarske Krasice blizu Buja, čovjek kojem nije nimalo stalo ni do Parkera (*slavni svjetski stručnjak za vina od čijih ocjena strepi cijeli vinski svijet), ni do svjetskih priznanja. On je jednostavan, prirodan, posve predan svome poslu, samouk vinar koji je ipak od vrlo velikog formata, a o začudnoj  karizmi da i ne govorimo - pravi posvećenik.

Giorgio Clai

Giorgio Clai

Večera kojoj sam prisustvovala u Dubravkinom putu bila je jedna u nizu prekrasnih slavlja hrane i vina, bolje rečeno, oda sljubljivanju vrhunskih jela i vrhunskih vina,koje se redovito priređuju u Dubravkinom putu, pod budnim okom velikog majstora od vina, sommeliera i voditelja restorana Carlosa. Nakon Gravnera, Roxanicha, Meneghettija, Matoševića i drugih – na red je došao po mnogima najveći vinski mag, glavom i bradom, Giorgio Clai. Kroz večer je vodio na svom smiješnom i simpatičnom jeziku, mješavini istarske talijanštine i hrvatskog, a prije toga je ekskluzivno sa mnom, za Buro 24/7 , podijelio nekoliko svojih misli i djeliće svoje vinske i vinarske filozofije. – "Ja vam uvijek radim veliko vino. Mene ne zanima proizvodnja vina koja su osrednja, „za svaki dan“, obična, dobra… Kad bismo to uspoređivali s hranom, rekao bih da ja nastojim stvoriti tartuf koji se rijetko pronađe, a ne krumpir kojeg ima posvuda. Vino, po mojem mišljenju,  mora biti posebno, treba ga piti uz posebna jela i u odličnom društvu, pa makar to bili i vi – sami. Znate, ja sam kršćanin i vjerujem da vino dolazi od Boga, jer on je taj koji određuje kakva će biti godina, kakva klima, koliko ćemo imati sunca, kiše, vjetra. Vino nije pivo ili neko drugo piće, nego posebno piće i ono dolazi na stol potpomognuto ljudskom rukom i tehnologijom, ali uistinu od Boga", izjavio je filozofski nastrojen Clai.

Giorgio Clai u Dubravkinom putu (фото 1)

I spominje kako se vino vidi i na slici posljednje večere gdje Isus sjedi okružen s 12 apostola, ali, uz vino. "Ja sam anarchico, radicale, sempre contrario (anarhist, radikal, uvijek protiv…) – ali, nemojte krivo shvatiti ili napisati: ja nisam fanatik. Uistinu mislim da je vino sveto piće, piće koje zaslužuje ritual, pažnju, poštovanje, ljubav. I svoj podrum  tretiram kao svojevrsnu crkvu u koju ne može ući baš svatko. Uostalom, mi smo vinari doista jako zaposleni i nemamo vremena za svakoga, pa je, mislim, u redu da ga otvaram samo za prave „vjernike“. Možda jesam malo čudan, ali, znate, ja vjerujem da je poštovanje temelj svega. Poštovanje osobe prema osobi, kao i prema vinu. Ako svoj podrum otvorim nekome, podijelim s njime vino i poklonim mu svoje dragocjeno vrijeme, mislim da to zaslužuje maksimalno poštovanje, jer istodobno otvaram svoju "crkvu", svoje srce", podijelio je Clai koji svoj podrum, vjerojatno jedini u cijeloj Istri, ne otvara ni na Dan otvorenih podruma, a koji ne samo da radi ekološka vina, nego vodi i ekološki život. Ne vjeruje u lijepe etikete i u vanjski izgled, elegantnu prezentaciju, marketing i vinska bodovanja, a sommelijerska prenemaganja o aromama banane i citrusa u vinu i naklapanja o mineralnosti,  čak pomalo prezire. Istinski vjeruje da je njegovo vino lijek i da se nakon njega ne rade budalaštine. Clai, je, naime, iskren vinar, a u rijetkim prilikama kao što je bila ova posebna večer u Dubravkinom putu, predstavlja svoja vina u kombinaciji s vrhunskim jelima, pred zahtjevnim auditorijem.

Giorgio Clai u Dubravkinom putu (фото 2)

Dok u elegantnom restoranu svjetlucaju plamičci svjećica, a dotjerani gosti uživaju u pjenušcu (Clai ga je napravio od chardonnaya i plavine koja mu je dala ružičasti odsjaj), okruženi stotinama punih (i dragocjenih), kao i strateški raspoređenih praznih vinskih boca – teško je predočiti težak rad u polju Giorgia Claia. Pijucka se pjenušac Clai Extra Brut, čaše zvone, mjehurići se perlaju i – sve je baš onako kako treba biti. Tematska degustacija je ovoga puta posvećena vinima iz bačve, onima koja će na tržište tek stići polovinom prosinca. Dakle, ovo je – zapravo – pretpremijera. E, pa, uživajmo:

Prvi slijed večeri su gusja jetra s glaziranom marelicom uz vino od muškata, Tasel. Nakon toga slijedi filet od jadranskog romba, krema od bakalara u umaku od lovora praćeni malvazijom Sveti Jakov, iz 2011. godine. Slijedio je užitak u obliku kreme od krumpira sa suhim mesom i ragu od jadranske sipe praćeni Ottocento bijelim vinom (2011. godina, kupaža malvazije,chardonnaya i pinota sivog). Zatim, rižoto s krvavicom i crvenim vinom te parmigiano reggiano odležan 24 mjeseca koji su mi bili neočekivani vrhunac večere, a potpomogao je Ottocento, crveni, (2011. godina kupaža refoška, caberneta sauvignona i merlota). Za mnoge, pak, ono glavno je tek slijedilo: glazirani goveđi rep, valjušak od kruha i crveno zelje u pratnji rijetkog i velikog vina, refoška Brombonero iz 2009. godine – po mnogima jednog od najvećih vina koje je ikad iznjedrila Istra, a možda i Hrvatska. Osim ovacijama maestru Claiju, večera je završila finim pralinama.

Dubravkin put 

Na ovoj su večeri, dakle, uživala sva čula. Sjajno uređen restoran, zabavni domaćin Giorgio Clai, dotjerani gosti među kojima su bili i vinari Bibić  i Tomac, obojica veliki poštovatelji Claija, znalci i trgovci vinom, kao i novinari i fanovi, blogeri i, na kraju, ali nimalo manje važni, tzv.“ obični“ gosti restorana i štovatelji vrhunskog vina. Kako bi to rekao veliki i pravi gospodin, Giorgio Clai, vino će kliznuti niz grlo i otići, ali ono što je važno – je zapamtiti trenutak. Jer onda ćete se zauvijek sjećati i vina.

Clai

Giorgio Clai u Dubravkinom putu (фото 3)

Clai

Tekst: Sanja Muzaferija
Fotografije: Roko Bahat

Napišite komentar

Učitaj još