Traži

A kakvi su vaši šefovi?

Like a boss!

A kakvi su vaši šefovi?
S kakvim su se sve šefovima i nadređenima imali prilike susresti i raditi, koje su njihove dobre, a koje loše strane, kako su riješili neugodne situacije i poteškoće te što su sve naučili i što bi svojim nadređenima sugerirali u budućnosti, doznali smo od naša četiri sugovornika...

U posljednje vrijeme, barem u mom okruženju, sva druženja nekako redovito u jednom trenutku završe na razgovorima, monolozima, žustrim i mučnim raspravama te dijalozima o poslu, konkretnije, razgovorom o njihovim nadređenim osobama - šefovima i šeficama. Neki ih bome hvale na sva zvona i ističu sve njihove prednosti i kvalitete te kako su jako zadovoljni svojim odnosom s njima, no većina njih ipak o njima imaju toliko negativno mišljenje, podebljano lošim iskustvima, nepravdama, mobingom i iživljavanjima da jednostavno ne postoji rečenica utjehe koju toj osobi možete uopće reći i dati, osim da jednostavno pokupi svoje stvari, da otkaz i pronađe bolji posao s naravno, boljim šefom. A kao međukorak podrazumijeva se mini psiho-terapija i mentalni oporavak, poželjno bi bilo, na račun bivšeg poslodavca.

No, isto tako, činjenica je da će se loše strane općenito kod ljudi uvijek lakše uočiti nego one bolje, a generalno pitanje u današnjim modernim vremenima poslovanja jest: Što uopće dobrog šefa danas čini dobrim? Naravno da će odgovor na to pitanje možda nekako uvijek biti previše subjektivan i da će se razlikovati od osobe do osobe te da je u konačnici poprilično individualan, no ono sa čime bi se nekako svi mogli složiti jest teza da je snaga svakog vođe zapravo u njegovom timu. No, je li tome tako i u stvarnosti, s kakvim šefovima su se u svojoj karijeri do sada susretali, kako su rješavali situacije i kakav odnos uopće s njima imaju i priželjkuju, doznala sam od nekoliko sugovornika koji imaju posve različita iskustva…

A kakvi su vaši šefovi? (фото 1)

"Nekako mislim da je sve samo stvar samopouzdanja, a ono se stječe odgojem i znanjem. Oni koji urlaju stalno i nemaju nimalo osnovne kulture i pristojnosti prema podređenima, najčešće su nesigurne osobe, nesigurne u svoje ja i u stečeno znanje. Ja osobno sa svojim nadređenim imam korektan odnos uz međusobno poštivanje. Sa svima sam ljubazna i korektna, ali ne i prijateljica koja iznosi svoje privatne probleme. Naravno da nakon posla možemo popiti kavu i otići na piće, ali prije svega volim kada se zna gdje je kome mjesto, i podređenom i nadređenom" kazala mi je vrlo jasno, odlučno i kratko Tea (31) koja radi u jednoj privatnoj firmi, točnije agenciji te zaključila kako u biti od svakoga možeš ponešto naučiti, nevezano za hijerarhiju i poziciju te da je bitno samo dobro slušati, bilo da se radi o teti spremačici, konobarici u kantini ili pak direktorici ili direktoru.

Sličnog mišljenja je i moja druga sugovornica Ivana (32) koja radi u jednoj stranoj firmi, a čije je regionalno sjedište u Zagrebu, a koja kaže kako je njezin nadređeni zapravo izvrstan i da boljeg šefa ne može ni poželjeti. Naravno, u svom odgovoru je bila pomalo duhovita jer ima jedna velika caka.

"Moj nadređeni je uglavnom odsutan, tako da nam je komunikacija, u tim rijetkim trenucima kada uopće komuniciramo, zapravo jako dobra. I to uglavnom preko Skypea (smijeh). Eto, meni to tako nekako paše, ni ne znam za drukčije, posao funkcionira odlično na toj relaciji i svi smo zadovoljni. Ne znamo doduše kako bi to bilo da on tu dolazi često, u biti nikad tako nije ni bilo, pa ne znam što bi nas zahvatilo" zaključuje te nadodaje kako joj je iskustvo pokazalo da su žene puno gori šefovi nego muškarci, odnosno da oni općenito nekako imaju puno više strpljenja i razumijevanja, iako ukazuje i kako joj je to u suštini nelogično, jer tko bi bolje mogao razumjeti ženu od same žene.

Isto tako, kaže mi da je na poslu uglavnom motivirana, da rijetko posao nosi kući, a da joj je to jako bitno. Nedavno je dobila i promaknuće na temelju svog dosadašnjeg rada i otkriva kako je baš u nekoj dobroj poslovnoj fazi te da voli osjetiti napredak. Iskustvo moje treće sugovornice bila je pak klasična priča o mobingu radi kojeg je unatoč silnoj borbi i čeličnim živcima ipak odlučila pobjeći glavom bez obzira, no najvažnije u svemu tome, nije to doživjela kao osobni poraz. 

A kakvi su vaši šefovi? (фото 2)

"U mojoj bivšoj firmi česta izmjena nadređenih je bila nekako normalna i na to sam se naviknula. No, problem je nastao kada je došao jedan nadređeni koji ni po jednoj osnovi nije bio dorastao svojoj poziciji, ali eto, jasno je po kojoj se liniji to dogodilo. Nakon samo jednog dana počela je tortura svjetskih razmjera, poslovno, privatno, kako god možete zamisliti" započela je priču Klara (29) o svom bivšem poslu i šefu.

"U prvi tren mi je bilo čak i tragikomično koliko je taj čovjek manipulirao, izmišljao, izvrtao situacije sve u svoju korist, u biti je imao jako bujnu maštu, idealnu za kakav scenarij… No, vrijeme u tom nezdravom okruženju je prolazilo, sveprisutna je bila tjeskoba, a ta gomila nepravdi i laži postala je nesnošljiva. Nakon jednog seksističkog ispada sam vrlo jasno dala do znanja koliko mi je to neprihvatljivo, a tek onda je krenuo pakao, horor" kazala mi je i objasnila kako je tada kontakt, na kojem je inzistirala, s višim instancama i nadređenima bio nemoguć te da na kraju nije baš imala previše izbora, kaže, bila je to borba s vjetrenjačama na koju bi potrošila pola života.

"Ono što mi je žao jest to što sam dopustila toliko uvreda i poniženja na svoj račun. Dobro sam još i izdržala. Sada je to sve iza mene, oporavljam se. Nisam ni slutila da se takav užas nekome može dogoditi samo zato jer je moje znanje na tom poslu bilo puno veće i moćnije od tada nadređene mi osobe, a njemu to nije nikako odgovaralo, nikako se nije mogao nositi s time i odlučio je iskoristiti svoju poziciju, moć i doslovno me uništiti i otjerati od tamo. Pritom se naravno, okružio s istomišljenicima i ljudima sličnima sebi, a svi ostali su naravno šutjeli i gledali. No, to vam je danas stvarnost i posvuda je tako, ali rijetko tko o tome javno progovara" ispričala mi je Klara svoje, blago rečeno, neugodno iskustvo s bivšim šefom, koja kaže kako je danas puno pametnija, snažnija, mudrija i da je izvukla bitnu pouku za sebe.

A kakvi su vaši šefovi? (фото 3)

Isto tako, pohvalila mi se ponosno i da već neko vrijeme ima novi posao na kojem je jako zadovoljna i da je sretna jer su međuljudski odnosi jako dobri, a da joj je šefica zapravo jedna divna i stručna osoba, stroga doduše, ali jako pravedna te da voli i cijeni timski rad kao i svoje zaposlenike. Kaže kako od nje puno toga može i naučiti jer da je riječ o osobi koja jednostavno voli podijeliti znanje. "Ono što me nekako najviše motivira, nije naravno samo plaća i novac, mislim je, ali ne samo to jer uz to mi puno znači i kada dobijem pohvalu za dobro obavljen posao, ujedno sam i produktivnija i kreativnija i to puno znači. Prije svega za mene osobno, a onda i naravno, za cijeli tim i tvrtku" zaključuje.

No, kakvi bi šefovi trebali općenito biti otkrio mi je i dokazao Luka (33) koji radi u jednoj, čini se savršenoj i uspješnoj IT tvrtki, otkad je doslovno izašao s fakulteta. Kaže kako svoj posao i svog šefa ne bi mijenjao, a mislim da je iz toga sve jasno. "Nekad mi je uopće teško drugima pričati kako mi je na poslu i kakav mi je šef jer jednostavno sve štima, pa mi je nelagodno jer se svi drugi oko mene samo žale (smijeh). Puno radimo, da, ali ja volim stvarno svoj posao, a i sve nam je nekako postavljeno tako da ga zavolimo - za početak, imamo slobodu radnog kliznog vremena jer svi funkcioniramo drugačije. Posao možemo ako poželimo raditi od kuće, nije problem. Šef inzistira na svakodnevnoj komunikaciji, ima u nas povjerenja što je bitno i jako smo dobro organizirani. Voli čuti sva naša razmišljanja, poštuje nas kao osobe, kao i naš rad i doprinos. Mislim da je svjestan da bez nas ne bi bilo ni njega, ni tvrtke i uspjeha i smatram da je to ključ svega." kazao mi je Luka koji ističe da je i jako zadovoljan s plaćom za koju smatra da je za sada proporcionalna njegovom radu i trudu.

Kaže mi i da mu je jako motivirajuće kada šef, poslodavac ulaže u svoje radnike, točnije u njihovo znanje i vještine, a da mnogi šefovi zaborave na taj moment i koliko je to zapravo bitno. "Stalno imamo neke edukacije, konferencije, putovanja, radionice koje su nam vezane uz posao i širenje vidika profesije koje su idealne za razvijanje sebe, a tu je i onaj bitan networking bez kojeg ne ide ništa. Možemo nerijetko sami odabrati što bismo voljeli i što smatramo korisnim za sebe, dovoljno je da samo šefu predložim i argumentiram zašto je to dobro za mene primjerice, a onda i za firmu u konačnici" ispričao mi je Luka koji kaže i da je bitan faktor na neki način poštivanje svojevrsne hijerarhije, čak i kada je sve ovako kao kod njih ležerno postavljano.

Ističe da se u ovakvom okruženju u kakvom on radi nerijetko znalo dogoditi da se ljudi "opuste" i onda to zna završiti prilično neugodno. No, isto tako, ispričao mi je da se su kod njega u tvrtki ljudi itekako nagrađeni kad za to dođe vrijeme, pritom misli na promaknuće i bolju plaćom i da to uglavnom dolazi od strane nadređenih, što je sjajno, jer u većini slučajeva funkcionira obrnuto - da ti sam dolaziš i moliš za bolje jer znaš da zaslužuješ bolje, a nerijetko te i odbiju. I za kraj, nadodao je jedan hint za koji smatra da je itekako bitan, a to je da svom šefu nikada ne smiješ pokazati strah jer onog trena kad to nanjuše - gotov si.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Latica Martinis Filković

  • Fotografija: screenshot

Napišite komentar

Učitaj još
Advertisement