Traži

Žene u biznisu? Uvijek je stvar u sadržaju koji stoji iza izgleda!

Razgovor sa Željkom Tičić, članicom uprave tvrtke IBM

Žene u biznisu? Uvijek je stvar u sadržaju koji stoji iza izgleda!
"Divim se svim poznatim, ali i nepoznatim ličnostima u našoj povijesti koje su ostavile primjer generacijama. Što ćemo mi ostaviti generacijama, bilo vlastitoj ili tuđoj djeci, pojedincu? To je važno. Što će svatko od nas napraviti danas (bilo poslovno ili privatno) za "bolje" sutra – u obitelji, na radnom mjestu, školi, ulici, kvartu, gradu ili društvu generalno?

Ova financijašica (kako se sama zove) jedna je od blistavih primjeraka ženskog roda. Ona se nije opredijelila samo za karijeru, kako se čini iz zadaća koje svakodnevno obavlja, ona je i majka troje djece. Sve tri trudnoće "preživjela je" u istoj kompaniji, što je danas rijetkost. Malo koja žena, zaposlena u privatnom sektoru, se ne boji reći svom poslodavcu da želi jednom biti trudna/da jest trudna. U IBM-u se na takve stvari ipak malo drugačije gleda. Mame su u IBM-u dio fokusa, među ostalim kategorijama koje spadaju pod "Diversity" program, čija je ambasadorica Željka. Na žene se posebno pazi, a sve iz razloga, što su žene potrebne svakom timu.

IBM je danas daleko više od "kompjutera" za kupiti. IT je danas ušao u sve sfere života, na svim nivoima. A Željka Tičić obnaša funkcije za koje sama smatra da su ispunjene s puno zadaća za nju, koje su njezina obaveza. Posljednjih pet godina ona obnaša funkcije - Chief Operating Officer - IBM, Hrvatska i Diversity Ambassadora za jugoistočnu Europu. Gledajući u Željku, postane mi žao što nisam nikada do 18. godine pomislila na STEM područje rada. Ona je hodajuća inspiracija, koja trči tri puta tjedno nasipom, ima stav i osmijeh, a najviše od svega, želju da pomogne društvu.

Željka tičić

Kako je počela avantura koja traje 23 godine?
S Ekonomskog fakulteta prije 23 godine došla sam u IBM i ovdje ostala. Gradila sam karijeru unutar raznih odjela, računovodstvo, kontroling, financije, prodaja. IBM se tijekom godina transformirao, odjeli su se mijenjali, tržišta su se mijenjala. Zato sam i mogla ostati tako dugo unutar jedne kompanije. Ja sam mijenjala pozicije. Svakom stepenicom rasteš sam sa sobom. Iz financija sam došla u odjel riznice, zatim u kreditni odjel, pa u "pricing" - preuzela sam funkciju voditeljice odjela, a zatim i menadžerice. Na trenutnu poziciju "Chief Operating officera" za IBM Hrvatsku i Diversity Ambassadora za jugoistočnu Europu sam došla s pozicije iz Odjela prodaje gdje sam bila zadužena za financiranje poslovnih partnera i kupaca. Financijaš po obrazovanju i struci, došla sam u direktni kontakt s ljudima, kupcima, partnerima, ciljevima. Ta me pozicija u to vrijeme kompletno ispunjavala, na profesionalnom i emotivnom nivou. Bio je to jako izazovan posao - ponuditi specifičan proizvod kompleksnim, internacionalnim tržištima. I sve tri trudnoće su prošle kroz ovu kompaniju, tako da... zašto ne bih bila zadovoljna! IBM je zaista kompanija koja jako puno pruža ženi u smislu karijere. Moja djeca su moj uspjeh te me majčinstvo u potpunosti ispunjava. Sretna sam da mi svakodnevni posao daje vremena i za obitelj te da djeca mogu slijediti moj primjer.
Djeca su danas od najranije dobi povezana s tehnologiju i to ima veliki utjecaj na njihov razvoj i život Primjerice, moje najmlađe dijete, kći koja je u osnovnoj školi, već sada sudjeluje u mnogim IT radionicama programiranja namijenjenim najmlađem uzrastu ili mladim djevojkama kao podrška STEM zanimanjima. Sinovi, stariji koji studira Ekonomiju i nastavlja obiteljski put te moj drugi sin koji je srednjoškolac, i isto tako jako puno svog vremena provode uz tehnologiju, od edukacije pa nadalje.

Željka tičić

Što je Diversity program, koja je uloga ambasadora u inicijativama?

IBM Diversity program koji potiče i podržava različitost zaposlenika te jednakost na radnom mjestu postoji više od 50 godina unutar IBM-a, ali jasno ne kod nas u Hrvatskoj već na globalnoj razini - IBM Hrvatska je nedavno proslavio 25. rođendan. Kao Diversity Ambassador za jugoistočnu Europu imam za ulogu provoditi Diversity agendu prvenstveno unutar IBM-a, ali i šire. Jedan od mojih zadataka je savjetovati svoje kolege i menadžment timove oko strategije, prioriteta, potrebnih investicija na ovom području. Dijelim stečeno znanje na ovu temu unutar svih odjela tvrtke te motiviram pojedince i rukovodioce da se angažiraju na ovom području i osobno sudjeluju. Također, cilj je dati aktivni doprinos široj zajednici - sudjelovanjem, podrškom, razmjenom iskustava. Npr. tijekom godine u svakom IBM-ovom uredu u jugoistočnoj Europi organiziramo okrugle stolove s fokusom na određenu temu u sklopu Diversity programa uz sudjelovanje IBM-ovih internih, ali i vanjskih sudionika - različitih stručnjaka i gostiju. Kroz takvu raspravu cilj je motivirati pojedince na promjene, angažman koji će pomoći ostvariti ciljeve Diversity programa u širem smislu - s naglasom na promociju STEM područja rada i djelovanja.

Zašto se razvio?

IBM je oduvijek nastojao promovirati jednakost i jednaka prava za svakog pojedinca. I to radi i danas. Osobe na pozicijama kao što je moja mogu i moraju pomoći širiti horizonte i boriti se za prave vrijednosti. Samo jedan mali korak naprijed svakog pojedinca, znači jako puno za društvo u cjelini.

Željka tičić

1899. godine - prva žena je zaposlena u IBM-u...
Program različitosti je potreban kompaniji - obično kada se kaže diversity ljudi prvo pomisle na Gender Diversity - jer su žene najbrojnije u toj različitosti. Diversity program polazi od toga da nisu svi ljudi jednaki i imaju različite potencijale. Te potencijale treba otkriti. Ali, to je korak na koji se svi kao zajednica moramo fokusirati. Naravno, i muškarci i žene imaju svoj potencijal. I ako nemamo "zdravi" balans muškaraca i žena unutar svojih organizacija sigurno je da ne koristimo sav mogući potencijal koji nam je potreban. IBM je tvrtka koje daje jednake šanse svima, baš kako bi se napravio taj najosnovniji balans, te u konačnici kako bi to donijelo još bolje rezultate i organizaciji i pojedincima.

Diversity program je oduvijek služio prvenstveno tome kako privući žene u IT , kako ih privući u IBM, kako ih zadržati, kako pomoći ženama da balansiraju sa svojim obavezama... Diversity se među ostalim brine i o ostalim različitostima. Tu su i pitanja koja se odnose na osobe s posebnim potrebama - kako im omogućiti što bolje radno okruženje? Bavi se pitanjima koja se odnose na LGBT zajednicu, rodnu ravnopravnost... sve ono što spada u "različitosti", mi se želimo time pozabaviti. IBM je već nekoliko godina zaredom proglašen kompanijom koja posebnu brigu polaže prema LGBT zajednici Priznanje nam je dodijelila zaklada Workplace Pride Foundation. U Hrvatskoj smo ponosni nosioci certifikata Indikator ravnopravnosti na radnom mjestu. Moja uloga i zadaća u svemu tome su uočavanje potencijala, održavanje potrebnog balansa i provedba svih inicijativa koje mi kao tvrtka vidimo da su potrebni društvu, a mi tu možemo doprinijeti. To je nasljeđe posljednjih 50 godina Diversity programa u IBM-u, a danas to znači strukturirani mehanizam. Što želimo postići? Primjerice, promatramo određene statistike i proučavamo sustave - kako su raspoređene žene lideri na pozicijama, da li su dobro usmjerene, da li je raznolikost na mjestu. Postavljamo određene ciljeve i krećemo u realizaciju.

Željka tičić

Npr., u odjelima podrške poslovanju (računovodstvo, kadrovska služba ili marketing) je velika većina žena oduvijek, nekako se smatra da je "prirodno" da se žene bave tim poslovima, dok je u tehničkim znanostima puno manje žena. Dakle, radimo na tome da mijenjamo takvu percepciju i trendove među spolovima i među ženama.

Kako motivirati djevojke koje su u tehničkim zanimanjima da razmišljaju o liderskim pozicijama?
Ako postoji potencijal za liderske pozicije, onda djevojka kroz mentorstvo gradi karijeru strukturalno kroz pozicije. Cijelo vrijeme u komunikaciji s mentorima i menadžerima.

Kako mjerite rezultate programa?
Kvartalno mjerimo i gledamo kako smo koji program usmjerili i koji nam je cilj, idemo li prema njemu ili ne. Promatramo sve čimbenike u procesu; što je to što treba potencijalno mijenjati, i u kojem smjeru treba ići. Primjerice, neke inicijative se pokažu prikladnima za sve zemlje regije, a negdje smo samostalni u inicijativama jer su lokalne značajke za to specifično područje drugačije. Platforma koju imam je vrlo korisna jer ambasadori iz različitih regija, iz čitavog svijeta, velikih i drugačijih tržišta, mogu razmijeniti iskustva te tako pomoći jedni drugima u bržoj, jednostavnijoj te kvalitetnijoj primjeni istih ili sličnih programa.

Postoji i druga strana ambasadora, a to je stvaranje i ostvarivanje inicijativa koje se mogu reflektirati u eksternom okruženju. Na primjer, što pokušavamo učiniti na STEM području - nastojimo povezati pojedince koji su aktivni na ovom području, koji imaju energiju i volju nešto promijeniti, na volonterskoj bazi. Želimo stvoriti mjesto i situaciju u kojoj svi imaju jednaku šansu. To su stvari koje treba "usaditi" u djecu i generacije koje dolaze.

Ja sam imala sreću jer su me tijekom odrastanja ohrabrivali i nitko mi nikada u životu nije rekao da ja kao žena ne spadam u IT sektor Ili da se moram okrenuti zanimanju koje je isključivo namijenjeno ženama. Međutim, danas još uvijek možemo vidjeti da se zanimanja dijele na muška i ženska. Jedan zanimljiv primjer je i činjenica da su upravo tri žene sudjelovale u odlasku prvog čovjeka na Mjesec. To niti ja nisam znala donedavno. Za put na Mjesec koristila se i IBM-ova tehnologija, a upravo žene su bile krucijalne u tom projektu. Ako niste, svakako preporučujem da pogledate film "Hidden Figures" koji govori upravo o ovoj temi. Dosta radimo i tematske radionice, i njih baš volim, fokusiraju se na to kako približiti i promijeniti doživljaj STEM područja djeci u osnovnoj i srednjoj školi. Tu možemo još u startu utjecati na djecu i na budući odabir njihova zanimanja. Jednom kada čovjek krene u jednom smjeru karijere, ne mijenja karijeru baš tako olako, a djeca u školi se još uvijek jako traže. Najbitnije je da netko radi ono što voli. Samo to.
Sudjelovali smo i na ICT Supergirls događanjima koja potiču djevojke da ostvare karijeru u ICT industriji, a organizira ih svake godine tvrtka Lemax (iTravel Software).
IT industrija se mijenjala, a mijenjala se i sama percepcija o industriji. Isto tako će se vrlo brzo promijeniti i percepcija djevojaka, te će se one više interesirati za STEM područje
Dobar primjer za to je Pyxie Dust Projekt! To je projekt namijenjen srednjoškolskoj generaciji djevojaka. Josephine Ida Zec, s 13 godina osvojila je kao osnovnoškolka iz Zagreba stipendiju pomoću koje je otišla na konferenciju EuroPhyton u Berlin, koja je usmjerena na poticanje žena da se bave programiranjem. Tada joj je sinula ideja kako bi bilo dobro da sve cure mogu dobiti priliku poput nje, i rodila se ideja o Pyxie Dust Projektu. U osnovi on okuplja djevojke od 13 do 18 godina, gdje se one mogu dodatno zainteresirati za karijere u STEM području. Ponosna sam da su upravo prepoznali IBM i naš fokus na "Diversity" te sam osobno imala čast i priliku sudjelovati u projektu, kao gost govornik u Zagrebu, Zadru i Osijeku.

Željka tičić

IBM žena?
Rad od kuće, nemjerljiva je prednost za žene, pogotovo one koje se vraćaju sa službenog porodiljnog dopusta. Takav način rada idealan je za prijelazni period dok se novi roditelji ne uhodaju s malim djetetom i dok se žena ponovno ne navikne na poslovne obaveze. Na ovaj način, faza prilagodbe od povremenog razdvajanja od djeteta do punog rada u uredu, prolazi jednostavnije. Žene ne smije ništa spriječiti u ostvarivanju svojih ciljeva. Želje, kapaciteti, planiranje trudnoće, sve zadaće koje si je žena dala za ostvariti, kao svoj cilj, ništa od toga ne smije utjecati na njezine poslovne odluke, i kompanija mora to poštovati.

Ja kao da ne slušam o Hrvatskoj. Kako žene mogu funkcionirati u IT-u? Što kada je u pitanju njezin izgled? Koliko su žene ozbiljno shvaćene u STEM području?
Samo je stvar u "contentu". Biti žena u poslovnom svijetu već je prednost. Biti žena u IT industriji isto tako je prednost. Ne trebamo "bježati" od tipično ženskih obilježja ako imamo sadržaj. Na primjer, ako obilježavamo dan borbe protiv raka dojke, ja u ured dolazim obučena u rozo od glave do pete, u tzv. Barbie stilu. Važno je da podignemo svijesti o raku dojke i budemo solidarni s onima koji se nalaze u teškim trenucima u svojom životima. Međutim, granica ukusa odijevanja mora postojati u svakom poslu. Profesionalni dress code mora biti prisutan u uredu. Ja moram priznati da nisam nikada, u svojih 23 godine aktivnog rada u IT branši, osjetila diskriminaciju ili bilo kakav oblik nepoštivanja. U IT-iju kada je netko dobar, kada je on stručnjak, bez obzira je li muškarac ili žena on je cijenjen jednako. Naše kolegice, arhitektice u IT-u, one su redom eksperti u svom poslu, vrlo su cijenjenje, i one same sebe tako i doživljavaju. I njihova percepcija je drugačija.

Ovo je još uvijek vrlo patrijarhalno društvo, i podjela poslova je još uvijek aktivna u glavama ljudi. Kako se to može promijeniti iz vaše perspektive, a svim aktivnostima koje ste dosad radili kroz diversity program?
Ne znam je li Hrvatska toliko drugačija od ostalih zemalja Europske unije - kvote koje na primjer, EU nalaže svim svojim članicama, komuniciraju da je svugdje potrebna kontrola kada su žene u politici u pitanju, ne samo kod nas. Ali za sve promjene treba vremena. Članica sam mnogih ženskih klubova i business susreta - inicijative koje okupljaju oko sebe velik broj žena različitih profesionalnih karijera - od direktorica uprava, poduzetnica, odvjetnica, novinarki... a svima nam je zajedničko to što sve možemo pokrenuti promjene oko sebe. Treba krenuti.

Naša prva i osnovna odgovornost je - koje poruke šaljemo djeci od najranije dobi? Kada to savladamo, to je ono što će izgraditi i promijeniti sve oko nas. Ono što ja mislim da je potrebno pitati se - što to svatko od nas može napraviti i kao pojedinac i u sklopu svog radnog mjesta što čini razliku? Sve što smo prošle godine radili, kroz naše inicijative, samo u 2016. godini npr. - jako sam ponosna na to što se sve može napraviti u jednoj godini, a imam osjećaj da nisam još ni stigla sve što sam zamislila i htjela. Ipak, s nešto malo truda, 5-6 malih inicijativa i radionica puno toga se promijenilo. To je naša zadaća, da pomažemo i činimo razliku ako smo u takvoj poziciji. Moja sadašnja pozicija je ujedno i moja zadaća da pokušam napraviti što više, pomoći što više, podržati, podijeliti, i ostaviti nešto iza sebe kada su mladi, djeca i ostali potrebiti u pitanju.

Kada bi tako češće svi razmišljali, radili, svatko u svojoj grani, promjene bi se dogodile puno brže nego što mislimo. Ne treba čekati da netko kaže - sad ili - ajde... treba malo razmisliti o svojoj zadaći i odgovornosti i vidjeti gdje možemo poboljšati nešto. Jasno, svatko u svojoj ekspertizi. Svatko u svojoj industriji sa svojim ekspertizama može napraviti nešto, ja to činim kroz IT tehnologije, ti ćeš to napraviti tako da ćeš pisati o svim dobrim stvarima koje se događaju, pustit ćeš glas o tome, a netko treći će to pročitati i možda dobiti neku novu ideju koju će moći primijeniti u svojoj okolini.

Mi u IBM-u organiziramo radionice za programiranje, za djecu do 13 godina, na primjer. Jasno, najveći interes je u Zagrebu, pa u Splitu, Rijeci, i sličnim većim sredinama. Ali, kako doći do manjih sredina? Kako doći do onih koji nisu toliko umreženi kao veći gradovi? Ja dolazim iz manje sredine , i ja ću primjerice u ovom slučaju nazvati svoju kolegicu, koja je ostala u rodnom mjestu i radi u školi i reći ću joj - imamo super inicijativu, jesi li zainteresirana za takvu vrstu radionica za vašu djecu u školi! Male stvari čine razliku i mijenjaju sustave. Lakše je jasno ako radite i djelujete u sklopu velike kompanije kao što je IBM.

Žene i prezaposlenost - kada prestaje posao, a kada počinje slobodno vrijeme?
Prvo, mišljenja sam da nije potrebno sebi nabijati prevelik tempo. Granicu treba povući, i to s godinama mislim da sjedne na svoje mjesto. Ali opet, ja sam dosta pragmatična po tom pitanju, imam svoj stav i ne odustajem od njega. Puno sam razmišljala o tome, i morala sam se zapitati što je to "work- life balance"? 8-8-8? 8 sati spavaš, 8 sati radiš, 8 sati odmaraš? Sve je u našim glavama, prvo sami moramo shvatiti što radimo i što želimo. Imam kolegice koje su se odlučile u jednom trenutku "vratiti" kućama, i ne raditi. To je njihov "work-life balance" recept i one su to shvatile i prihvatile. I to je njihova sreća. S čime smo ispunjeni? Je li to posao 24/7? Je li to samo kuća cijelo vrijeme? Ili 50% radim ja, 50% suprug?

Generalno, problem prezaposlenosti je jako rasprostranjenMislim da je važno podijeliti obaveze i zadaće kako unutar timova, tako i unutar obitelji. To je jako bitno. U mojoj obitelji mi primjerice tako funkcioniramo - dijelimo obaveze i zadatke. U današnjem ubrzanom svijetu, svatko od nas mora imati svoju sigurnu luku bez obzira na to što ta sigurna luka predstavlja. Moja sigurna luka je moja obitelj. Važno je sve postaviti na zdrave temelje. To je ključno i osnovno za sreću. Moj moto je da se ne smijemo odricati onoga što nas ispunjava. Današnji tempo života se ubrzao, ali važno je da čovjek nađe mjeru i zastane kada je potrebno. Nekada se radi više i postoje dani kada se work - life balansom teže upravlja. Ali, nakon toga slijedi predah i ono moje vrijeme - vrijeme za obitelj, djecu, prijatelje, moje cure, moje hobije, trčanje. Svatko ima svoj "work-life balance" - svatko donosi svoju odluku čega će se i hoće li se odricati. A sve to nekako počinje od najranije životne dobi. Zato je važno mladima ponuditi mogućnosti, inspirirati ih, pomoći im i uvjeriti ih da su upravo oni ti koji mogu dosegnuti nemoguće.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Selma Terlević

  • Fotografija: Senja Vild

Napišite komentar

Učitaj još