Traži

Friške mame.... i ono kad dobiju otkaz

Biti majka u Hrvatskoj

Friške mame.... i ono kad dobiju otkaz
Trenutni stav ove zemlje kada su mame u pitanju je sramotan. Sramotan prvenstveno na ljudskom nivou, ali pogotovo sramotan jer nam odlaze klinci iz zemlje - ne stanu u buseve koliko žure i jer se Hrvati odbijaju razmnožavati. Ne što ne vole način, nego 'nedobog još jedna usta prehranjivati' odbijaju.

Evo dva brzinska primjera, kako je glupo danas roditi dijete u Hrvatskoj. Ne paničarite, volim pretjerivati. Ili, možda bolje, koliko moraš biti hrabar i stabilan u glavi da se odlučiš na taj korak?

Mama 1
Zamisli. Poznanica i kolegica iz branše. Ostala moja poznanica trudna. Jej! Ode moja poznanica na porodiljni. I bude na porodiljnom, ali se vraća nakon 6 mjeseci. Zašto? Jednostavno, 2500 kuna je grozna cifra za preživjeti u Zagrebu. Jasno, kad nemaš ni to, i to je super, ali životne prilike i način života nisu tema za danas. Gospon tata će se pozvati na pravo svojih gena u čovječuljku i ostati s njim drugih 6 mjeseci. Bome #ljubav.

Prvi dan kada je došla na svoj posao, ni više ni manje, uručen joj je otkaz Ili nešto takvo. Njezina zamjenica dolazi na njezino mjesto, a ona ide ča. Ili ne ide. Ali je prigodno degradirana. Čestitke zamjenici na dubini rupe u tako kratkom vremenu.  Prvi dan. Sreća na njezinom blistavo umornom licu od neprospavanih noći zamijenjena je isto tako brzo maglovitim pogledom, mučninom i bljedilom. Zar je stvarno njoj taj novi život što je donijela na svijet i kojeg je tako jako htjela i željela, ustvari njoj došao kao uvod u otkaz? Naravno, ne poznajem mamu koja će napraviti ovakvu okrutnu paralelu, ali... ja hoću. Nije moje dijete. Ona je u mojim očima mama. Koja doprinosi opstanku ovog napaćenog naroda, prevarenog kao stara prostitutka u Gajevoj. Naravno, tko će o tome misliti kada ostaneš trudna. Pogotovo kada ostaneš trudna, a nisi 25-godišnjakinja, već ona koju 25-godišnjakinje mijenjaju čim se makneš iz vidnog polja poslodavca.

selma

E sad. Sad tu dolazimo do onih škakljivih dijelova. Svatko zna svoje okvire. Svatko ode svojim putem koji izabere, zbog različitih aspekata. Tako je ona pristala na neke mrvice koje su joj se nudile. Zašto? Jer, hajde, budi faca, pa slušaj dovoljno puta kako si lako zamjenjiv, koliko ih čeka u redu na tvoje radno mjesto, kako je situacija u konkurentskim kućama JOŠ gora (kao da gore i niže od ovoga može, gospodine poslodavče, upravo ste ugrozili temeljna ljudska prava jedne friške mame) i još milijun i jedna nepouzdana trač informacija, koja ako ju dovoljno puta čuješ, na kraju i povjeruješ. Uvrstiš u jednadžbu novonastali život, koji troši kao novi Nijemac ispod čekića, ubaciš još par kredita, nedobog stambeni u švicarcima i onda pristaneš. Uopće neću spominjati samohrane, one koji brinu o roditeljima, bolesnima, ovakvima i onakvima. Nije to tako samo u mojoj branši. Ovoj mirišljavoj i umotanoj u skupu svilu, selfije i trendi heštegove.

Selma Terlević

Mama 2
Moja draga prijateljica. Ostala trudna. Jej! Svi smo sretni, a najviše oni, mama i tata, to be. Odradi trudnoću, sve u redu, dođe bebica. Stigao je novi centar svijeta i još jedan maleni doprinos opstanku hrvatskog naroda. Baš nekad pred sam povratak na radno mjesto, sreća na njezinom umornom, neispavanom licu, bude zamijenjena maglicom i slabinom, jer eto, svi dobivaju otkaze, nema firma više love ili tako nešto glupo i neizbježno, i evo, idu svi ča. Svih 3! Ali je ona zamoljena da se odrekne svojih prava. Pazi. Ni više ni manje. Mislim da je provela desetljeće svog života, držeći svojim računovodstvenim umijećem nos firme iznad razine kanalizacijskih mirisa. Dakle, otkazni rok (2,5 mjeseca), neiskorišteni godišnji odmori - zamoljena je da se odrekne iznosa od otprilike 2,5 plaće. S koje će preživjeti bez posla 3 mjeseca. To je to.

Ona sirota čak nije dobila ni mrvice u obliku kakvog takvog mjesečnog prihoda Jok. Ona je dobila nogu, dok još nije ni odradila zakonski priznatu sreću. Ona je dobila scenarij kojeg se boji 90% aktivno - reproduktivnog stanovništva Hrvatske. Ona je također, bila meni bliža. I kako sam u tom trenutku i sama bila poprilično upoznata s radnim pravima običnog čovječuljka, koji prehranjuje toliko uhljeba da bi svi trebali dobiti statuse hranitelja, neovisno o vlastitim primjercima potomaka, i valjda, kako sam i bila dovoljno glasna u svemu tome, ona me poslušala, ona je angažirala odvjetnika. No, njezina vrata bila su zatvorena na samom startu. Njezin poslodavac gasi firmu. Nema on love da joj plati ono što bi joj trebao platiti. A kamoli i zahvaliti za jedan tako dugi i respektabilni niz godina koje je ostavila njemu na poklon.  Moja prijateljica je zaključila da ih nabije sve redom, ispregovarala najbolje što je mogla, uzela te polu-mrvice i zatvorila ta vrata. Što drugo? Da uđe u borbu koja će trajati godinama i stoljećima, u kojem će vrlo vjerojatno izvući kraći kraj, jer reda i zakona nema?

Erin Brokovich

Žene koje me okružuju ponosne su vlasnice najnebuloznijih priča o gaženju vlastitih prava. Na kojem god nivou želite. Zgrožena sam načinom i pričama koje slušam. Najžalosnija na svijetu kada čujem da žene šutke prihvate zastrašivanje, i odu, samo da odu iz tog mučnog scenarija. Jer to postane mučan scenarij. Morate biti vlasnica debelih živaca i jakog želuca kako bi to izdržale. Ono što je neminovno, ono što se mora odmah, a to je - angažirati odvjetnika. Svatko zna nekoga tko zna nekoga koga možemo zamoliti za pomoć ili savjet. Pa, barem i u drugom ili trećem koljenu poznanstva.

Ne smijemo dopustiti da se privatni sektor i oni koji također imaju mamu ili su ju imali, u svakom slučaju, iz jedne su izašli, ponašaju prema ženama kao prema oštećenoj robi jer ista nije bila na svom radnom mjestu radi jedne tako banalne činjenice kao što je rođenje malenog potomka. Zjenice oka njenog. Novog srca koje je nastalo ispod njezinog.

Erin Brokovich

A vi gospođo državo, sramite se, jer to dopuštate. Jer ste slijepi na to oko. A cvilite kako nam pada natalitet. Kad bi vas barem svi urednici svih dnevnika pametno i podrugljivo štipali kao sarkastični Šprajc. Ništa drugo ne zaslužujete. Sori. Populističkim forama perete mozak najpotrebnijih i najrasprostranjenijih glasača i nudite par tisuća kuna za... održanje vrste? Ove velebne sile s velikim H na početku. Rodiš bebu, podeblja se tekući račun za par hiljada. A posao, e pa, tko ti kriv. Ili imaš sreće ili nemaš. Ili radiš za čovjeka ili radiš za ljudski šljam. Ili si privatnjak ili si državno nedonošče. Ili radiš u velikom sustavu, uređenih standarda po pitanju ljudskih prava, poput tvrtke IBM na primjer (i to je tema za drugi put) ili radiš u privatnoj prčijici od 5 zaposlenih.
Stvarno?
A vi žene koje tamo gore negdje po Markovom trgu i obroncima Medvednice obitavate. Koje imate djecu ili nemate ili ju želite ili ju ne želite. Svejedno mi je. Sramite se jer nosite predznak gospođe ispred svog imena, ako ne stoje sve one super-kratice. Koje smo mi vjerojatno platili, suludim porezima za vaša neophodna doškolovanja da bi nama bilo bolje. Sramite se jer u ovakva vremena kada ćemo uskoro morati RSVP-irati na event - spaljivanje "vještica", vi ne zvoncate svojim zvoncima svaki trenutak kada sjedite u tom saboru. Ako sjedite.
Želite više Hrvata? E pa, uz ostalo što morate, morate smiriti privatni sektor Stavite one koji pune portale dnevnih novina i "Provjereno", na kratki povodac i premjestite davilicu s vrata radnika, a pogotovo žena, na poslodavca. Ubacite koju drakonsku kaznu za jedan, dva, tri primjerka, ali neka odzvanjaju. Daleko i jako. Portali ionako moraju puniti sadržaje.

Aha da. Morate prvo promijeniti tonu zakona.
Aha da. Morate prvo promijeniti osnovni motiv uhljebljivanja.
Aha da. Morali biste sjediti 24/7 okruženi stručnjacima kako bi se ovaj Gordijski čvor otpetljao.
Kužim i ja. Kad bi barem onda kada vas netko nešto pita rekle da nemate komentara, onako ljudski, jer vam je jasno da ne možete ništa napraviti valjda ili ste prekasno shvatile da ste ipak malo pretjerale u predizbornim obećanjima ako ste se uopće sjetili ili vam se ne da. A ne prosipale floskule. I planove. Kao da živimo u Švicarskoj.

Kad bi barem "imale muda" kao žene koje susrećem i gledam u svakodnevnim borbama, svaki dan na svakom koraku.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Selma Terlević

  • Fotografija: Erin Brokovich screenshots

Napišite komentar

Učitaj još