Traži

Ima li života bez posnog sira i lanenih sjemenki?

I slična pitanja s kojima odjednom živimo...

Ima li života bez posnog sira i lanenih sjemenki?
Osvrnite se na tren oko sebe i shvatit ćete jednu poraznu činjenicu - živimo u svijetu koji je opsjednut hranom, i to tako da odlazi u jedan od sljedeća dva ekstrema. Dok jedni panično broje kalorije i važu bademe, drugi opsesivno gutaju burgere i tvrde kako je kolesterol još jedna izmišljotina farmaceutske industrije. Gdje se u cijeloj toj priči izgubila toliko potrebna umjerenost?

Već mi je nekoliko godina sasvim jasno da hrana više nikad neće biti ono što je nekad bila, odnosno nešto što nam je naprosto potrebno za preživljavanje i u čemu neopterećeno uživamo. Ipak, to mi se možda najviše objelodanilo u trenutku u kojem na jednoj konferenciji stojim na ručku u redu za pristup švedskom stolu, počinjem stavljati hranu na svoj tanjur i razmišljam hoću li uzeti još (odmah ili u drugom navratu), a osoba do mene to primjećuje i kaže mi neka si slobodno zagrabim još. Prema njenoj procjeni, naime, na mom se tanjuru nalazi stotinjak grama proteina i nešto manje ugljikohidrata, i ostala sam u granicama prihvatljivog. Molim?

Je li upravo postalo društveno prihvatljivo nekome viriti u tanjur i dijeliti "dobronamjerne" savjete oko toga smije li jesti još ili mu je porcija već i prevelika? Po tko zna koji put pomislim kako ne razumijem zašto ljudi svoju "mudrost" imaju potrebe dijeliti s onima koji ih za mišljenje nisu pitali i odlazim uživati u svojoj društveno odobrenoj porciji ručka. Ovdje dolazim do drugog problema s kojim ste se svi sigurno susreli, onog koji dolazi iz razine podsvijesti. 

Ima li života bez posnog sira i lanenih sjemenki? (фото 1)

Naime, koliko god ću ja na racionalnoj razini na svaki sličan komentar samo odmahnuti rukom i reći da je društvo stvarno popizdilo, u jednom ću trenutku početi razmišljati o tome jesu li moji uobičajeni obroci zaista previše obilni i trebam li amaterski početi proučavati nutricionizam. I to je ono što me u cijeloj priči najviše živcira - našli smo se u vremenu terora "zdravog" načina života i fit filozofije prema kojoj je neprincipijelni slabić svatko tko ne može ostati imun na čokoladu, sendvič ili sladoled.

Ako mislite da je riječ "teror" pretjerana, pozivam vas da pogledate popularne objave na Instagramu. Taj hram isklesanih tijela i savršenih života već godinama služi za perpetuiranje zavisti drugih i plasiranje nerealnih fotografija koje pak generiraju licemjerne komentare. I tako u  krug. Da se razumijemo, ne otkrivam ja ovdje toplu vodu. Psihološka istraživanja su već sada pokazala kako učestalo korištenje društvenih mreža nepovoljno utječe na naše raspoloženje. Jesmo li uopće mogli očekivati drugačiji ishod?

Kayla Itsines

U situaciji u kojoj nam razni influenceri poručuju kako je skroz jednostavno svaki dan doručkovati avokado s lanom, smoothie od zobi, chia sjemenki, sezonskog voća te paralelno unaprijed pripremiti zdrave obroke za cijeli dan, potpuno je normalno da se osjećamo loše jer smo se usudili svratiti do pekarnice između dva posla ili jer smo popili to gazirano piće s ledom, budući da je vani + 40. Drugim riječima, ponašamo se kao ljudi, a ne neki pomahnitali vježbači koji svoje obroke znaju analizirati do atoma, i to znači da nismo dovoljno dobri. Ako može cijeli Instagram, koja je tvoja isprika? A onda i ta pomama za točno određenim spektrom "it" namirnica koje odjednom svi vole. Sigurna sam da su se i proizvođači posnog sira u nekom trenutku iznenadili s time kako im je krenula prodaja. U životu sam upoznala samo jednog čovjeka koji doista voli jesti posni sir i rižine krekere, i još uvijek se borim s tim da to prihvatim kao moguće. Većina drugih si to samo govori kako bi ostala u trendu. Najdraže jelo? Nezačinjena salata s piletinom. Najdraže piće? Voda, naravno, ključno je ostati hidratiziran, kakvo je to pitanje?

Postalo je nemoguće pratiti sve te superhrane koje nam serviraju kao obavezne i sva to nova otkrića s kojima moramo biti upoznati ako želimo ostati fit. Već svi znate da je najveći neprijatelj 21. stoljeća gluten, unatoč tome što od celijakije u Hrvatskoj boluje oko 2% ljudi. Ništa zato, kažu sestre Kardashian da trebamo jesti prema načelu dairy free-gluten free, a njima moramo vjerovati. Uz to, treba se prisjetiti i prvih dana Instagrama u kojima su vladale fotografije obilnih obroka od kojih bi nam svima rasle zazubice. Danas je to sve obilježno kao cheat meal, koji si jednom tjedno smiju priuštiti samo najmarljiviji vježbači. Nemate li vremena ili financijskih mogućnosti za razrađen program treninga, najmanje što možete učiniti jest to da izbjegavate ugljikohidrate i masnoće. U suprotnom ste samo nemarni i lijeni.

Općenito, svi ti fitness influenceri žive od toga da vam govore da je vrhunsku formu i svakodnevno raznoliku zdravu prehranu vrlo lako postići, morate se samo MALO potruditi i odlučiti postati bolja verzija sebe. Socioekonomski faktori i općenita životna situacija tu ne igraju preveliku ulogu. I što je najgore, i ovaj trend, baš kao i mnogi drugi, konstantno prikuplja sve veći broj sljedbenika koji nam onda po raznim vjenčanjima ili konferencijama broje kalorije u tanjuru. 

No, čak niti to ne vidim kao najproblematičnije u ovoj priči. Dapače, rekreacija i uravnotežena prehrana su nešto čemu bi svi trebali težiti, ali ne opsesivno i slijepo, pritom osuđujući sve one koji se usuđuju živjeti drugačije. Problem je što se sve ovo plasira pod egidom zdravlja, a često s tim nema puno veze. Razni kemijski suplementi koji se danas koriste svakako nisu zdravi, a pomažu da naši Instagram uzori izgledaju kako izgledaju, koliko god nam govorili da je to rezultat piletine, posnog sira i redovitog izvođenja sklekova, plankova i vježbi s opterećenjem. Uz to, samo se rijetki satima znoje u teretani kako bi poboljšali rad svog kardiovaskularnog sustava, dok većina ipak sanja o trenutku u kojem će i njih pratiti zavidni pogledi.

Pojedete li tradicionalan hrvatski ručak, vi niste pojeli nešto nezdravo, ali niste pojeli niti nešto dijetno. Drugim riječima, zdravlje često nije na prvom mjestu, budući da je ono rezervirano za fizički izgled i estetiku koju neki pojedinac želi postići. Ako smo u prije desetljeća ili dva pretjerivali sa slaninama, pizzama, burgerima i kolačima, to ne znači da naredna dva desetljeća trebamo provesti u okajanju, jedući prethodno izvaganu superhranu. Pojedite nekad taj club sendvič, čak i ako ste jučer konzumirali palačinke. Kunem vam se, svijet će ostati isti.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Ema Glavina

  • Fotografija: Unsplash, Pexels, arhiva, Instagram

Napišite komentar

Učitaj još