Traži

Žive li mladi Hrvati doista bolje u inozemstvu?

Iskustva iz prve ruke

Žive li mladi Hrvati doista bolje u inozemstvu?
O tome zašto su otišli, jesu li im se ispunila očekivanja i što ih je ugodno ili neugodno iznenadilo, razgovarali smo nekoliko mladih ljudi koji su svoje karijere odlučili graditi u inozemstvu

Ne trebate redovito pratiti vijesti da biste znali da perspektiva za mlade u Hrvatskoj po završetku školovanju nije dobra. S iznimkom nekoliko uvijek traženih zanimanja, mladi uglavnom znaju da potraga za poslom u Hrvatskoj liči na scenarij kakvog avanturističkog filma; ako imate sreće, pronaći ćete oglas za omraženi SOR (stručno osposobljavanje), raditi za manje od 3000 kuna i moliti univerzum da vas poslodavac nakon godinu dana odluči zaposliti. Naravno, to se uglavnom ne dogodi jer uvijek postoji novi kontingent ljudi kojima će SOR ponovno biti jedina nada. Imate li doista sreće, radit ćete za plaću s kojom možete živjeti, ali ćete vjerojatno biti plaćeni puno manje nego što biste bili plaćeni da taj posao radite u nekoj razvijenijoj (i uređenoj) zemlji. I tako su tisuće mladih Hrvata došli do logične odluke - svoje kompetencije ponuditi ondje gdje će se znati cijeniti. Često slušamo i čitamo kako u inozemstvu pak teku med i mlijeko, i čini se kao da ne možete pogriješiti ako se odlučite otići. No, je li to doista tako?

O cijelom iskustvu preseljenja i života u inozemstvu smo stoga odlučili doznati nešto više iz prve ruke. Razgovarali smo s nekoliko mladih ljudi koji žive diljem svijeta, a prva na redu je bila Kim Matrljan (27), koja već nekoliko godina radi u Londonu. Njena je priča započela upisom Master's programa iz područja međunarodnog marketinga, nastavila se ponuđenom praksom kod Vivienne Westwood koja je pak rezultirala poslom, a danas radi za tvrtku Rolex. Na pitanje kakva je bila njena perspektiva u Hrvatskoj i može li je usporediti s onom koju trenutno ima, odgovara: "Moj pogled na perspektivu u Hrvatskoj nažalost nije nikad bio pozitivan, zbog čega sam i odlučila otići. Razlika između Hrvatske i Londona je da na tržištu rada u Londonu zaista vrijedite onoliko koliko znate i što radite, dok u Hrvatskoj nažalost, koga poznate. Mislim da sve počinje od našeg zastarjelog obrazovnog sustava, preopširnog sadržaja i nemotiviranih studenata koji moraju "štrebati" nepotrebne činjenice koje im nikada neće trebati i od kojih nemaju nikakve koristi. Što nam znači biti jedni od najobrazovanijih ljudi na svijetu kad mladi ne znaju i nemaju prilike to primijeniti u praksi? 

Zanimalo nas je i čuti njeno mišljenje o kvaliteti života u Hrvatskoj i Engleskoj, a odmah nam je odgovorila kako je ona neusporediva: "Hrvatska će uvijek biti moj prvi dom, ali dolaskom u London otkrila sam stvari i dobila prilike kakve vjerojatno u Hrvatskoj nikad ne bih imala mogućnost iskusiti. Ono što se meni najviše sviđa živeći ovdje su naravno bezbrojna mjesta koja možete posjetiti i iznimna iskustava koje ova zemlja nudi, ali ponajprije multikulturalnost i mogućnost biti stopostotno svojim na svim razinama. Tu se ne priča o društvenom statusu, boji kože, nacionalnosti, naglasku ili osuđivanju bilo kakve razlike. London će vas uvijek držati na zemlji i podsjećati da niste bolji od drugih." Međutim, na kraju je kazala i kako su u tako velikom gradu mnoge stvari prilično nepraktične, poput odlaska u lokalnu trgovinu, teretanu ili spontani odlazak na spoj; sve aktivnosti zahtijevaju pomno planiranje.

Žive li mladi Hrvati doista bolje u inozemstvu? (фото 1)

Naš drugi sugovornik, Niko Crnčević (27), živi i radi u Berlinu. Ono što je za njega trebalo biti kratkotrajni izlet, pretvorilo se u sad već dvije godina života u drugoj zemlji. Nakon diplome dizajnera, shvatio je da u Hrvatskoj neće moći previše napredovati, a Berlin se činio kao dobra kulisa za prvi pokušaj. "Kad sam došao, zaposlio sam se kao dizajner u jednom arhitektonskom uredu, a kako je kroz godinu i pol firma prerasla u grupaciju, sada radim kao art direktor grupe. Razmišljam i o nastavku školovanja, i smatram vrlo bitnim da vidim da se moj rad isplati i da mi dozvoljava čak i razmišljanje o daljnjim koracima u budućnosti, dok je to prije često bila borba za projekt tu i tamo." Na pitanje misli li da mladi Hrvati općenito doista žive bolje u inozemstvu, jasno odgovara: "Ovisi o tome što žele i koji su im ciljevi. I naravno, u kojoj se zemlji nađu. Ne volim govoriti općenito, ali mislim da je meni osobno faktor sreće bio puno bitniji u Hrvatskoj nego što je u Njemačkoj

Razlike u kvaliteti života može konkretno opisati: "Prednosti su naravno birokratske prirode, jer stvari odjednom funkcioniraju, i to te oduševljava na svakom koraku. Onda se malo ljutiš sam na sebe što te vesele stvari koje su tu normalne i nitko ne obraća pažnju na njih. Kao prijava boravišta, zdravstveno osiguranje ili okus njemačke Nutelle. Mane su više emocionalne prirode i o njima vam može pričati svatko tko se selio, o nostalgiji, restrukturiranju prijateljstava, jezičnim barijerama i rasizmu." Povratak u Hrvatsku nije nemoguć, ali još neko vrijeme planira ostati u Berlinu ili, tko zna, otići na neku treću destinaciju. Za kraj poručuje kako je najbitnije pronaći mjesto koje ti odgovara, budući da nema smisla živjeti negdje gdje se ne osjećaš dobro. Na pitanje o mogućim greškama koje danas ne bi ponovio, odgovara: "Bilo bi mi drago da sam bolje planirao cijelu operaciju jer je slijetanje bilo turbulentno, bez stana, posla, rodbine i tih nekih stvari koje te obično dočekaju, ali ne bih mijenjao to iskustvo."

Žive li mladi Hrvati doista bolje u inozemstvu? (фото 2)

Mateja Valjak (26) živi u Münchenu, u koji se preselila zbog dečka. Nije mogao pronaći posao u Hrvatskoj, u Njemačkoj je imao neke poznanike i odlučio se na selidbu. Nakon što je pronašao stan, Mateja mu se pridružila. Iako je po struci hotelijersko turistički komercijalist, tim se poslom ne bavi. U Hrvatskoj je studirala nešto što je nije zanimalo, pa je od studija odustala kad joj se pružila prilika za zaposlenjem. Budući da se radilo o internacionalnoj kompaniji, mogla se jednostavno premjestiti u njemačku podružnicu, no napominje kako je napredak tamo bio znatno brži.

Kaže kako joj se ovdje posebno sviđa način života: "Ljudi u Hrvatskoj su dosta opterećeni stvarima koje ljude koji žive vani previše ne diraju. Ovdje se vode razgovori koji ne uključuju ''kukanja'' o razno raznim stvarima i gleda se samo naprijed u budućnost." Naravno, nije sve savršeno, pa tako ističe kako se za najam stana očekuje da predate tri platne liste, što niste u mogućnosti dati ako ste tek došli. Nema višesatnih ispijanja kava, ali zato ima cijeli set drugih stvari koje su pozitivne. "Jedna velika prednost je što se ovdje cijeni obitelj i slobodno vrijeme. Svaka nedjelja je slobodna i ona je dan kad si posvećen sebi i obitelji te smatram da su ljudi  sretniji i produktivniji kad imaju vikend za sebe. Ovdje nema života na kredit, što je svakako pozitivno. Možeš si priuštiti više od osnovnih potreba i prilikom toga i štedjeti." Pitali smo je i što misli o povratku u Hrvatsku, na što nam je rekla kako će se on dogoditi nakon ispunjenja ciljeva koje su si postavili.

Žive li mladi Hrvati doista bolje u inozemstvu? (фото 3)

Nerea Folo (27) se pak odlučila preseliti na drugi kraj svijeta. Nakon završetka fakulteta, život s dečkom si je mogla priuštiti eventualno u sobi kod roditelja. Kad su saznali da su dobili jednogodišnju vizu za Novi Zeland, odlučili su da trebaju ići, pa makar se radilo o bijegu od realnosti. Zanimalo nas je radi li u struci te kakva bi joj perspektiva sa zaposlenjem bila da je ostala u Hrvatskoj: "Po struci sam magistra inženjerka rudarstva, radim kao tehničarka u Laboratoriju za Agronomiju, točnije u laboratoriju za testiranje tla. S obzirom na to da nisam provela ni dana na Hrvatskoj burzi, ne mogu točno reći kakva bi me sudbina snašla. Moji bivši kolege s fakulteta su nezadovoljni u kakvoj su se situaciji našli u Hrvatskoj." Budući da o životu na Novom Zelandu ne znamo previše, htjeli smo da nam ispriča sve o njegovim prednostima, ali i eventualnim manama.

Žive li mladi Hrvati doista bolje u inozemstvu? (фото 4)

"Prednosti Novog Zelanda su u tome što birokracije gotovo i nema, jako je lako promijeniti svoje zanimanje, tržište rada je puno šire i općenito stvari teku puno brže i jednostavnije. Kao nedostatak bih navela to što je Novi Zeland ponekad pruža osjećaj izoliranosti. Iako je zapadna zemlja, radi se o dva otoka usred Pacifika. Visoke cijene hrane i smještaja, ali to nije ništa neobično za razvijenu zapadnu zemlju. Također, Novi Zeland je mnogima odskočna daska za Australiju jer su ondje više plaće." Kad smo je pitali želi li se vratiti u Hrvatsku, sjetno je odgovorila kako bi joj život bio puno lakši kad bi na to znala odgovoriti. S jedne strane je dobar životni standard, a s druge strane obitelj i prijatelji. Na kraju, pitali smo je i što bi savjetovala mladima koji razmišljaju o preseljenju, odnosno postoji li formula za siguran uspjeh u inozemstvu: "Ono što sam ja naučila živeći u inozemstvu jest da na uspjeh utječu tri stvari: iskustvo, poznanstva i sreća". 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Ema Glavina

  • Fotografija: Unsplash

Napišite komentar

Učitaj još