Traži

Sasvim osobno: Mirela Forić Srna i Jelena Perčin

Mirela Forić Srna intervjuirala dugogodišnju prijateljicu

Sasvim osobno: Mirela Forić Srna i Jelena Perčin

Povod ovom intervjuu nova je uloga Jelene Perčin u seriji "Zora Dubrovačka" koja samo što nije ugledala svjetlo dana na malim ekranima, na koje se Jelena vraća nakon određenog izbivanja. Izbivanja koje je za Jelenu značilo velike promjene, i profesionalne, ali i privatne. Ovo nije i ne može biti intervju imalo sličan ijednom koji je Jelena do sada davala medijima, jer s druge strane sjedi prijateljica, i to prijateljica iz onih dana kad nije bilo bitno tko si, čim se baviš, ona koja zna sve tajne, prve ljubavi, a i one "neponovilo se".

Prošle smo zajedno bezbroj sretnih trenutaka, ali i onih puno manje sretnih. Brisale suze jedna drugoj i tako čekale zore, kao što bi rekla Seve, da skratim, jer “prijateljice” znaju o čemu pričam. Odrasle smo jedna uz drugu. Nadam se da ćete ovom prilikom upoznati jednu drukčiju Jelenu. Jelenu koja je prije svega odan prijatelj, onaj kojem ne treba objašnjavati, koji sve zna i razumije već na prvu. Onaj koji je uvijek tu.

Tko bi prije 15 godina rekao da ću jednog dana ja tebe intervjuirati! Ako ništa barem sam sada imala "službeni razlog" da te izvučem na kavu, u ovom tvom trenutno pretrpanom rasporedu.

S obzirom na to da me ti intervjuiraš, ako ne stignem možeš i odgovoriti na pitanja. (smijeh)

Sasvim osobno: Mirela Forić Srna i Jelena Perčin (фото 1)

Vidiš da to i nije tako loše, a skoro si postala odvjetnica…

Da. Mogla sam danas sjediti u EU parlamentu, a ovako sam "šljaker bez beneficiranog radnog staža".

Što reći, osim rekla sam ti. Šalu na stranu, je li ti žao što si se davne 2000. godine ipak odlučila na glumu, iako smo te svi, a ponajviše tvoj tata odgovarali od te ideje, pa na Pravnom fakultetu si čak i Rimsko pravo već položila? Išla sam s tobom na prijemni i cijelim putem se nadala da ćeš odustati.

Nije mi žao što nisam studirala pravo na kraju, ali u Njemačku sam trebala otići (Jelena je bila primljena na Schiller University u Heidelbergu, op.a.). Mislim, da se razumijemo, ja obožavam svoj posao i gluma je uvijek bila moja ljubav, ali bilo bi još ljepše kad bi postojali uvjeti da taj posao mogu obavljati i kad bi sav taj trud bio adekvatno plaćen. Ono što me sve više i više smeta, valjda s godinama kako starimo.

Od kud ti to da starimo? (smijeh)

Ma to je poštapalica samo… (smijeh) Smeta me to što s tim mojim poslom čovjek postane javno dobro. Svatko te na cesti zaustavi da ti kaže što on misli. To me u zadnje vrijeme strašno smeta, valjda sam trenutno u takvoj fazi. 

Proći će te kao što su nas sve faze do sada prošle. Sinoć kad sam išla spavati i shvatila da ujutro radim s tobom intervju, počela sam se smijati jer sam se sjetila jedne anegdote na samim počecima našeg druženja. Naime, Ivana i ja smo prepričavale dogodovštine za vrijeme rata i to kako su nas starci otpremili rodbini u Europu, gdje si ti začuđeno gledala o čemu pričamo jer si kao dijete stvarnih ratnih strahota iz Dubrovnika izbjegla u Zagreb i nikako ti nije bilo jasno zašto smo mi uopće igdje išli? Tek danas shvaćam, zapravo, koliki je kulturološki šok bio za tebe, djevojčicu u pubertetu, doći s Lopuda u Zagreb. Ali imala si sreću, odmah smo te uzele pod svoje.

To je bas bio šok. Iako je još veći šok bio kad sam s 11 godina prvi put došla u Zagreb i to sama bez roditelja, u udomiteljsku obitelj, kod ljudi koje ne poznajem. Nije bilo telefona, mobiteli nisu bili ni u naznakama. Samo sam čekala od mjeseca do mjeseca vijesti iz kriznog štaba da se jave roditelji da su uopće živi. A kad sam drugi put došla u Zagreb u srednju školu sam bila u potpunoj depresiji dok me vi niste uzele pod svoje. Taman sam prije toga krenula u srednju u Dubrovniku, stekla određena prijateljstva i onda te netko preko noći samo prebaci u neki drugi svijet. Ne znaš nikoga, sve ti je glupo, još si u pubertetu pa ti je sve još gluplje.

Sasvim osobno: Mirela Forić Srna i Jelena Perčin (фото 2)

Ali ti si nas zapravo spasila, s obzirom da si godinu dana bila starija i prva si uopće imala mogućnost polagati vozački. Mi smo svi s neopisivim nestrpljenjem čekali taj dan. Iako taj dio i nije bas išao glatko. (smijeh) Koliko je ono bilo sati vožnje, sto? 

Uh, ne spominji to. 

S obzirom na to da si odrasla na Lopudu gdje se ne vozi, ni tvoji roditelji nisu vozači, zapravo je tvoja volja bila za svaku pohvalu. Moram priznati da je meni, kao djetetu odraslom na zagrebačkom asfaltu, kad "Pazi, auto!" čuješ svaku drugu minutu usred igre, uvijek taj tvoj otok zvučao idilično. Iskreno, ja bih tada svu svoju školsku ušteđevinu dala na okladu da ti ama baš NIKAD nećeš odvoziti od Zagreba do Dubrovnika, ali vidiš, čuda se ipak događaju.

Sad sam prošla Hrvatsku uzduž i poprijeko, pa i šire. Ali to polaganje vozačkog je stvarno bila tragikomedija. Ja sam još uvijek u kontaktu sa svojim instruktorom vožnje. Godinu dana sam bila u autoškoli. Kad bi ja krenula na vožnju, svi drugi instruktori bi stali da svojim učenicima pokažu kako ne treba voziti. Ali eto, praksa čini čuda.

Dobro, od Džamije do Saloona i nazad je išlo nekako… Samo to je bilo bitno tada.

Uh, ako treba i u leru. (smijeh) 

Bilo je jednom i pod ručnom.

Iz Dubrovnika si preselila u Zagreb i nekako preživjela, a danas opet krećeš ispočetka. Naime, prije par mjeseci zbog angažmana u osječkom HNK-u, preselila si u Osijek.

Ja mislim da sam ja imala ogromnu sreću, s obzirom na situaciju, ali i činjenicu koliko je mladih glumaca na tržištu, sve je manje posla. Kazališta su prepuna, zatvorena. Bez iskustva na kazališnim daskama, ne znam da li se uopće može biti glumac. Snimanja su super, ali sukus glumačkog poziva je u teatru. Imala sam tu sreću da su me zvali iz osječkog HNK, koji trenutno preuzima primat uspješnosti što ste tiče kazališta. To je isto providnost i valjda sudbina, da sam ja iz Dubrovnika završila u osječkom HNK. Jako sam sretna zbog toga, kao i zbog ansambla koji me odlično prihvatio. Imala sam određenu tremu i strah, nikad ne znaš kako će ljudi reagirati na nekog novog. Moram se ovom prilikom zahvaliti i intendantu, ali i cijeloj kazališnoj strukturi na podršci. Ali ono još divnije je i taj grad, koji je predivan. Ne mogu živjeti samo u kazalištu, imam dijete i bojala sam se kako ćemo se priviknuti na novu sredinu, ali evo, sad dok sam u Zagrebu jedva čekam da se vratimo u Osijek.

Još nešto novo se događa na tvom poslovnom planu. Radi se o novoj TV seriji u kojoj glumiš jednu od glavnih uloga...

Jako sam optimistična oko tog projekta. Radi se o seriji koja se snima u Dubrovniku. Jedna dubrovačka ljubavna priča koja se događa početkom 90-tih i vezana je uz početak rata. Super je glumačka ekipa, partneri su mi Alen Liverić i Momčilo Otašević. Zadnji sam put s Alenom snimala "Hitnu 94" i super smo funkcionirali, tako da se jako veselim što opet imamo priliku skupa raditi.

Sasvim osobno: Mirela Forić Srna i Jelena Perčin (фото 3)

Kad te ovako slušam punu entuzijazma i ljubavi prema glumi, ipak mi nije žao što nas nisi poslušala i odustala od glume.

Ma znaš što, kad nas sad ovako gledam i sumiram sve unatrag zadnjih petnaestak godina, moram ti reći da sam zadovoljna s nama. Mislim da smo se baš sve nekako razvile u skladu s našim talentima. S obzirom na cijelu situaciju i okruženje, ipak se možemo smatrati dovoljno uspješnima i ostvarenim mladim ženama. 

A tek smo krenule. (smijeh) U međuvremenu smo obje postale majke dviju djevojčica.

Kako se to tek super posložilo, baš sve imamo žensku djecu! Već smo stvorile novo žensko društvo, 5 malih prijateljica.

Ne znam kako bi se dečki snašli s nama, ali vjerojatno postoji razlog zašto niti jedna nije rodila sina. Nadam se da će i naše kćeri imati divno djetinjstvo kakvo smo imale mi.

Bilo bi bolje da ne idemo više u detalje, nek nas barem donekle javnost percipira kao suvisle osobe… Meni je super što smo mi jedno žensko društvo. Nas šest prijateljica čije intenzivno prijateljstvo traje punih 15 godina, prepuno uspomena i dogodovština, čija sjećanja mi i danas pune baterije i razbijaju svakodnevicu. I dok smo izlazile van, izlazile smo jer smo mi nosile tu određenu energiju i životnu radost, uvijek smo same sebi bile dovoljne. Nismo nikad visile u kutu ili čekale da nam netko priđe. I to mi je super. Ali to je i danas tako.

Same sebi dovoljne i svima oko sebe (smijeh), uvijek smo se barem dobro zabavljale.

Nikad neću zaboraviti tvoj izraz lica kad ste došle k meni na faks na prvu predstavu. Kad si vidjela da na Glumačkoj akademiji svi nešto pjevuše, plešu, zezaju se... Pala si u šok.

Pa kako ne bi, vjerojatno sam došla s nekog kolokvija na ekonomiji. Bila sam samo ljubomorna na vaš ležeran pristup usvajanju gradiva. (smijeh)

A ja na tvoje pjevačke nastupe u Taverni, ta emocija koja izlazi iz tebe, pa to je spektakl!

Mislim da smo sad ipak otišle malo predaleko, previše su te ponijela sjećanja. (smijeh) Nisi li rekla da žuriš i da ćemo samo kratko?

Sasvim osobno: Mirela Forić Srna i Jelena Perčin (фото 4)

Posebno hvala lifestyle storeu Et cetera, Centar Kaptol (Nova Ves 17, Zagreb)

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Buro 24/7

Napišite komentar

Učitaj još
Advertisement