Traži

Jelena Veljača: momshaming

Zašto društvo i dalje ima problem s majkama koje rade i ponose se time?

Jelena Veljača: momshaming
Pročitala sam, igrom okrutnog slučaja, nešto što se naziva kolumnom na jednom hrvatskom portalu. Novinarka koja, prema vlastitom priznanju, nema djece niti ih namjerava u skorije vrijeme imati, napisala je tekst o tome kako je UŽASNO što ljudi svoju djecu fotografiraju pa fotografije postavljaju na Instagram, da bi to zakonom zabranila, a posebno joj je odvratan hashtag #workingmom koji neke glupače koriste, ne bi li sebe izdigle iz mase običnih ljudi koji isto, eto, rade, ali nemaju djecu pa nisu posebni...

Tu je kolumnu, napisanu stilom zadaćnice iz strukovne srednje škole, podijelila jedna djevojka koja isto nema djece, baš se posebno reflektirajući na nas majke koje rade, pa je tako, bespućima interneta, doplovila do mene, jedne ponosne #mamekojaradi. Što je nama, lamentirala je, mislimo da smo posebne jer radimo i imamo djecu? Ono, kakve smo mi bijednice da to koristimo u svrhe vlastite promidžbe! Bila sam jednako osupnuta kao i one. Ne čak time što nemaju pojma što to znači imati dijete, jer to zbilja nitko ne zna dok ga nema. Nego time da su, kao mlade i naoko emancipirane cure, koje bi sasvim sigurno rekle da su feministkinje, bez punog razumijevanja tog termina, posve nesvjesne zlostavljanja u koje su se nevino, ali strastveno upustile.

Evo da objasnim neukima što je tako posebno u tome kad mama radi, part-time ili full- time: SVE. APSOLUTNO SVE Ona je heroina, žrtvenica, Boginja, i vi koji nemate djecu, kao što ni ja nisam imala do prije samo tri godine, NEMATE BLAGE VEZE (kao što ni ja nisam imala) kakve je ona letove na Mjesec organizirala samo da bi došla na posao. Doslovno samo da bi se pojavila na radnom mjestu. Nemate pojma što će se sve tijekom dana dogoditi u njezinom svemiru, dok ćete vi SAMO raditi, nemate pojma, kao što nisam ni ja imala, a možda bismo svi skupa trebali imati pojma. Znate zašto nemamo? Jer se o posebnosti majčinstva i tome koliko.je.teško.imati.karijeru.i.biti.mama. nikad nije govorilo. Neko paušalno pitanje Gabi Novak, i sličnim iznimkama, to da, ali pravnica na raspravi kojoj dijete ima 40 stupnjeva, glumica koja igra povratničku predstavu u HNK, glavnu ulogu, a dijete joj je pred hospitalizacijom, to ne, to se nije spominjalo kao posebno. A posebno je. Posebno je jer paralelno radi nešto što je korisno za čovječanstvo, očito, jer inače njezino radno mjesto ne bi bilo izmišljeno, a istovremeno odgaja malog sisavca koji će učiniti sve na svijetu da joj zakomplicira život. Posebno je i zato što je dugo godina - pa očito i danas- majčinstvo bilo zadnja utvrda šovinizma - sve pod egidom "to je vaša biološka zadatost", "sama si si to htjela", "htjela si biti majka, pa sad trpi, sve smo to prošle", i, moj osobni favorit - "moja baba je rodila na polju blizance, pokupila pamuk, i odšetala skuhati mužu večeru".

Jelena Veljača

Kao prvo, svaka čast baki, ali da može sad nešto reći na tu temu, vjerojatno bi i ona sama rekla da u pitanju nije bio nikakav pamuk, već obrada zemlje u Slavoniji, i da je NEOPISIVO NEPOŠTENO PREMA ŽENAMA bilo upravo to da su morale rađati i odmah se vraćati na fizički posao, ostavljajući svoju netom rođenu djecu na milost i nemilost sudbini, pa su tako mnoge bake pogubile djecu, zdravlje i živote. Tako da, dajte prestanite tu jadnu baku uvlačiti u sve rasprave o majčinstvu danas. Posebno je to licemjerno dok se koristite internetom. Posebno je i zato što jako malo žena zaista radi, ili može raditi, nakon što rodi, neki posao koji nije u svrhu čiste egzistencije, pa kad neka cura koja drži do karijere napiše hashtag #workingmom, i prikaže sebe kako doji dok organizira vjenčanje ili pred nastup, poput pjevačice Pink, mislim da joj trebamo pljeskati, a ne masakrirati je. Svaki, naime, vid populariziranja ženskih prava i dostignuća, što radnih, što majčinskih, trebale bismo, barem mi sestre, pozdravljati aplauzom, ali to izostaje.

Jelena Veljača

Dočim se #dugenoge, #workhardplayharder, #ibiza, #viškoljeto2018, i slični hashtagovi smatraju društveno prihvatljivima i izuzetno cool. (Nemam ništa ni protiv jednoga, volim i Vis i partyje, a na Ibizu ću valjda jednom otići, power to everyone tko ima kuću što na Visu što na Ibizi, ali power to me, također, što sam uspjela dojiti petnaest mjeseci i voditi produkciju!) Nije riječ o ničemu drugome nego o momshamingu, trendu koji je sve prisutniji kako je i majčinstvo sve prisutnije na društvenim mrežama, a trebalo bi, pretpostavljam, biti skriveno u skromnim budoarima, zajedno s dojenjem, pelenama, rezovima nakon carskog reza i dohranom. Dočim su teretana, nogometne ikone, i kafanske Barbie djevojke zakon.

Jelena Veljača

Urednica me zamolila da napišem nešto i o činjenici kako je Kylie Jenner proglašena lošom majkom jer je par mjeseci nakon poroda otišla na kultni glazbeni festival Coachellu. Trebala je, čini se, doma krvariti posramljena u kadi i jesti jedan za drugim Monte puding i NI SLUČAJNO objaviti sliku bebine bočice na Instagramu JER KOGA TO ZANIMA? (Mnoge ljude, npr. mene, dočim me ne zanimaju mišići, ekstremni sportovi i citati Đorđa Balaševića, pa šutim i lajkam ili samo šutim). Trebala je biti u trenirci, i nesretna, jer društvo samo takvu ženu nakon poroda može podnijeti. Bez šminke, neobrijanih pazuha, ljubomornu na svog muža koji nije promijenio ni jednu pelenu jer mu se to gadi - barem takvu, kad već nije na polju pamuka ili u Lici uz krave. Momshaming tu ne staje. Zašto slikamo dojenje, fuj. No, kad moji gay prijatelji stave osamsto polugolih fotki s Mykonosa, to je druga vrsta prsa. (Volim gole slike s Mykonosa, bring it on). Vjerujte mi, da se SLUČAJNO itko usudi napisati išta toliko mizogino, šovinističko ili bezobrazno o bilo kojoj drugoj skupini ljudi, toliko ranjivoj kao što su mlade majke - primjerice, o časnim sestrama, homoseksualcima, transseksualcima, Romima, migrantima, digla bi se na noge pobuna liberalnih građanskih udruga, pozivali se (s pravom!) na slobodu različitosti i upozoravali na govor mržnje, ali kad neka majka stavi fotografiju svog djeteta na Instagram jer joj je to centar svijeta, onda kolumnisti svih zemalja mogu pisati o tome koliko je jadna, patetična i željna pažnje.

Ova konkretna bi nas i zakonom zabranila Dok nisam rodila, ni ja to nisam kužila. Zaista. Jednom sam se prilikom ispričala prijateljici jer nisam razumjela koliko je teško ostavljati dijete i ići na snimanje (bolnicu/banku/poslovno putovanje). Isto tako je sasvim OK ostaviti dijete baki za vikend i otputovati, s mužem, prijateljicom, sestrom, sama. (Ovo potonje tek trebam učiniti, ali žudim za time). Majčinstvo je moćno, nije obično, nije svakodnevno, i ne bi trebalo biti posramljivano, nikada, jer, kako da vam kažem, o njemu ovisi budućnost naše rase. Uostalom, ne bi trebalo biti posramljivano kao ni svaki drugi životni izbor koji ne vrijeđa ili ne ugrožava druge. Društvene mreže doista jesu frivolne, često su površne i današnjica im daje previše za pravo, ali u jednoj su sferi dušu dale - ne mogu se više stavljati mame u kut. Bilo koje mame. One koje izlaze, one koje ne izlaze, one koje doje, one koje ne doje, one koje se fotkaju, one koje se ne fotkaju, samohrane, višestruke, mlade, stare, uplašene, opuštene, hippie, control-frikovi, domaćice, karijeristice, working moms.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

  • Fotografija:
    Jelena Veljača privatni album

Napišite komentar

Učitaj još