Traži

Jelena Veljača: "Pomaže li vam muž oko djece?"

Jelena Veljača: "Pomaže li vam muž oko djece?"

Ravnopravno roditeljstvo

Tekst: Jelena Veljača

"Pomaže li vam muž oko djece?" je pitanje koje ne volim. A novinari često misle kako su ultra cool i emancipirani jer ga postavljaju...

Tipa, kad smo vas googlali pročitali smo da je vaš suprug uzeo porodiljni, pa ono, samo znamo da vam sigurno POMAŽE oko bebe. Kad je Lena zbilja bila mala beba, uzela sam taksi za neki važan sastanak. Vozač me pitao: "A tko vam čuva dijete?" Nisam znala što točno želi - reći da zna da sam rodila, da prati tabloidne vijesti iz domovine i svijeta, otvoriti neku paušalnu temu za razgovor ili se zbilja pitao kome je to nemajka ostavila dijete staro nekoliko tjedana kad se usudila čiste kose izaći iz kuće. "Njezin roditelj", odgovorila sam čvrsto i neukom promatraču moglo bi se učiniti ponosno, no prava je istina bila da sam i ja tek tada krenula spoznavati koliko je roditeljstvo nevjerojatno neemancipiran dio naših života.

Čak i ako imaš urbanog, "modernog" partnera, društvo te ubije u pojamDruštvo se ne snalazi sa ženama koje nakon poroda žele i dalje imati svoj mentalni, pa i fizički prostor. Čak me i moja mama, valjda gonjena nekom iracionalnom brigom da će mi se ukoliko budem jako bahata SADA KADA SAM MAJKA (bahata u smislu da ću i dalje imati svoje potrebe), pitala: "Ti i dalje misliš ići na kave u Velvet, sad kad si rodila?" To pitanje izvučeno iz konteksta zvuči smiješno, a kontekst je ovaj: već od samog poroda, čitala sam po internet komentarima kako sam neopisivo razmažena, odvratna osoba jer sam se odlučila platiti vlastiti porod u privatnom rodilištu, kako sam hohštapler jer nisam rodila u polju, kako moju mater, baku, prabaku i šukundjeda može biti sram, sigurno se okreću u grobu zbog takve razvratnosti. A i Sotona se par puta spomenuo, ali dobro, Sotona uvijek nekako dođe pred kraj tuluma internet komentara ispod članaka o tome gdje koja žena i kako rađa.

Jelena Veljača

Moj muž zbilja jest otišao na porodiljni, mijenjao je pelene od prvog dana, mijenja ih još uvijek , kuhao je mrkvicu i nosio dijete točno onako kako su nam pedijatri savjetovali. Lena još uvijek nije liznula limenku piva dok je bila s njim vani. Prošlo je ljeto prvi put ostao sam s njom više dana sam kad sam ja otišla s curama na produženi vikend na more. I SVEJEDNO ne mislim da živim u posve ravnopravnom roditeljstvu, ako je roditeljstvo briga o vlastitom djetetu i odgajanje istog, ali sam istovremeno svjesna da mi je sjekira pala u med jer mi muž pegla dok ja pišem ovaj tekst. Ali, baš zato što sam s one strane priče, mogu vam reći da je razlog zašto TOLIKI parovi ne prežive vlastito dijete kao par upravo taj što je majčinstvo, čini se, neprikosnovena utvrda patrijarhata.

Jelena Veljača

Često slušamo o skandinavskom načinu odgoja, dolaze motivacijski govornici, čitamo knjige, a ono što propuštamo jest da je baš tamo, odakle dolazi pedagogija kojoj se toliko divimo, očinstvo izjednačeno s majčinstvom. No, kad se to netko u našem okruženju usudi reći, jave se panični strahovi da tako želimo skinuti majčinstvo s pijedestala svemoći (kao da tu magičnu ulogu svake žene, koja se na to odluči, itko može poništiti i ugroziti, a pogotovo otac djeteta!), a jave se i strahovi da se od muškaraca traži nešto više od toga da dođu kući s posla, sjednu pred telku s pivom, pitaju ŠTOJEZAJESTI ili odu u teretanu. Da, traži se. Evo što se traži: dizanje po noći i dodavanje djeteta iscrpljenoj dojilji, dizanje po noći i pripremanje formule dok iscrpljena nedojilja spava, buđenje tijekom svih mogućih jutara dok majka djeteta spava, bondanje s djetetom čak i kad ono ne zna uzvratiti pogledom, smiješkom, govorom (nije ni mamama to najlakša faza) - ne, ne počinje "vaše vrijeme" onda kad dijete prohoda, progovori i krene napucavati loptu, ako ima sreće da je muško, ono što se od vas i novinara s početka ove priče traži jest da prestanete svaki skuhani griz smatrati "pomaganjem" mami - ne, vi ste upravo tada roditelj i ništa više (ali, ni manje od toga). A u realnosti, majke su one koje organiziraju: dadilje, bake, svekrve, prijateljice, šogorice, pedijatrice, cijepljenja.

Majke koje rade su posebna sorta, gotovo pa ugrožena vrstaDok plačemo nad Sudanom, posljednjim mužjakom bijelog nosoroga (za čime i trebamo plakati), postoji gomila majki koje posve izbezumljeno jure s prilagodbe za vrtić na fakultet da bi održale ispit, košulje zamazane suzama svog djeteta koje se ne želi odvojiti, potkošulje koja još uvijek miriše na mlijeko, duše pune dilema o tome jesu li jaslice ipak prerana separacija i prevelik udar na dječji imunitet. Postoji gomila majki koja kreće na poslovni put nekoliko minuta nakon što su posljednjim poljupcem u čelo usnulog djeteta spoznale da dijete ima temperaturu (istinita priča vaše autorice), postoji gomila majki koje "rade od doma" tako da love krivine nakon uspavljivanja djeteta, pa onda sline nad prezentacijom koju pišu, shvaćajući da će tek ranom zorom uvidjeti gomilu grešaka koje su učinile.

Jelena Veljača

Postoje majke koje nemaju ista prava kao očevi koji rade: to je, reklo bi se, prirodno, da očevi rade - a činjenica da žene većinom rade još od Prvog svjetskog rata, to se još 100 godina više-manje nije "uprihodilo", pa se očekuje da je kuća čista (inače sramotiš obitelj), ručak skuhan (pogledaj poglavlje štojezajelo), dijete okupano i stimulirano didaktičkim igrama, a tvoj posao obavljen dovoljno dobro da dobivaš i ti plaću, pa tako sudjeluješ u otplaćivanju stana koji je na njegovo ime - isto "prirodno" u Hrvatskoj & Co., ali ne baš previše dobro, jer nedaobog da si karijeristica, ta užasna ženetina koja zbog visokih potpetica ostavlja svog muža na milost i nemilost erotskom programu Max TV-a, a zbog šefova svoje dijete dadiljama, čuvalicama i bakama.

Postoji opcija da se moja mala obitelj i ja selimo radi posla u Beograd na neko duže vrijeme, pa sam do sada čula: kako će Lena, neće valjda progovoriti ekavicom, kako će Dražen, što će njegovi u teatru, kako će putovati, a nisam čula: kako ćeš ti, raditi i snalaziti se kao #workingmom u posve novom okruženju, gdje nema bake, čuvalice, poznate pedijatrice da me drže da se ne raspadnem na okupu. Svaka druga žena u mom timu je majka - kad završava sastanak ili snimanje, one bježe kući kupati dijete, presvlačiti izriganu posteljinu, učiti matematiku, upisivati fakultete. Nikada u svom životu nisam čula NI JEDNOG kolegu da kaže: "Sad moramo stati sa snimanjem, moram ići uspavati bebu, žena mi mora na jogu!"

Jelena Veljača

Ja se, kao mama koja radi, moram BORITI za svoj prostor da radim od doma, moram ORGANIZIRATI probe, snimanja, poslovna putovanja, dok moj muž, posve prirodno, jednostavno ode kada je vrijeme za predstavu. Nisam ljuta, dapače - samo često pomislim: "Blago njemu". Bilo bi divno kad bi netko iz Danske napisao knjigu o tome kako se ravnopravno odgajaju djeca, svoja, tvoja, zajednička. Kako je svaka majka ucijenjena svojom bezgraničnom, ultimativnom ljubavlju za djecu, kako bi zbog toga zakasnila i na put za Mjesec, marš za znanost, izaći na scenu, sastanak s upravom banke. Ako je ijedan otac došao do kraja teksta i dalje se pita što se to točno od njega traži, odgovor je: nemojte pomagati. Samo budite roditelj.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više