Traži

Jelena Veljača: sigurnost u svijetu društvenih mreža

Što je za koga sigurno i podobno za Instagram?

Jelena Veljača: sigurnost u svijetu društvenih mreža
Prijateljica mi je jutros, gotovo mjesec dana nakon moje "skandalozne" objave Lene (2) i mene u zanosu kupanja u kadi, poslala prekrasnu fotografiju trudnice i njezinog djeteta u nekoj drugoj kadi, njihovoj pretpostavljam...

Fotka prikazuje kako se grle i kako joj beba-dijete (u tim slatkim godinama između 2-4 kad još nisu sasvim djeca, ali više nisu ni bebe) nježno pere trudnički trbuh. Golotinje nema, osim ramena, tog pupastog trudničkog trbuha, naznaka grudi - svakako manje nego na bilo kojoj slici Kardashian klana, koje prati višemilijunska publika. Nemam ništa protiv Kardashianki. Nisu moje polje interesa, no znam im imena, nekima čak i zanimanja. Neka ih, produkt su vrlog novog svijeta o kojem je pisao Aldous Huxley. Onaj njegov utopijski petsto je fiktivnih godina udaljen od našeg, a naš je puno manje tehnološki napredan. No, ono tehnologije što imamo koristimo da bismo se - povezali. Paradoksalno, ima neke romantike o tome.

Ako jako zatvorim oči i skoncentriram se oštrinom jogi-majstora, mogu se prisjetiti vremena kad naši "pametni" telefoni nisu služili za to da pratimo svaki korak osobe s kojom smo se nalazili kraj knjižare Znanje ili ispod Bana. Još malo koncentracije, i možda se i prisjetim što bi se dogodilo ako je netko zapeo u prometu, bio spriječen, dobio sraćku na putu, bio zadržan na poslu - čekali smo neko vrijeme, valjda, koje smo procijenili pristojnim. Samo smo čekali, bez ekrana, bez zabave, bez selfie fotografije polupraznog Trga na koju bismo danas zakačili hashtag ČEKAMSOFIJUUVIJEKČEKAMSOFIJU te je jednim klikom pustili na InstaStories, samo smo čekali, neki s walkmanom, neki (poput mene) s pričom u svojoj glavi. Sjećam se i prvih ljubavnih poruka - kad je moj novi dečko, u kojeg sam bila jako zaljubljena, otputovao u Afriku, dobila sam jednu, jednu jedinu u tri mjeseca, i uopće ne znam kako je to izveo. Bila je kao dijamant, nebrušeni, samo moj.

That said, iako mogu pjevati o tim vremenima s iskrenom sjetom, nisam hejter, baš naprotiv. Obožavam društvene mreže, guštam u svakom dijeljenju na Instagramu. I svojoj, i svojih prijatelja. Volim vidjeti djecu svojih frendica koje žive u drugim gradovima, volim vidjeti njihove umorne, ali sretne oči, njihov izrast, njihove loše pokušaje dohrane, njihovu prljavu robu, njihova savršena kolica. Volim vidjeti i one koje su više iskrene pa se slikaju kako mrtve umorne ribaju bljuvotinu, i one koje su manje iskrene, pa su vječno namontirane.

Objave na Instagramu savršeno pokazuju naše karaktere - i u tom se smislu gotovo pa ništa nije promijenilo na ovom svijetu, osim načina druženja One koje su šutjele na kavama, šute i na Facebooku. Ponekad nešto lajkaju, rijetko nešto napišu. One koje su nekad imale tipove za koje nitko nije znao, danas nemaju obznanjen relationship status. One zaljubljive prirode imaju svoj #plavalanaismeđimarko hashtag. I kao i u stvarnom životu, pratiš onoga tko ti se sviđa. Da, način druženja se promijenio, ali mi nismo. A sigurnost? Mnogo se o tome govori.

Jelena Veljača

Sjećam se da je jedna moja #influencer prijateljica prije no što je trebala roditi, postavila na fejs prilog koji je govorio upravo o tome, no iz nekog zastarjelog ugla, kako samo to nacionalna televizija zna. Stručnjaci su upozoravali o tome kako je najsigurnije da se fotografije djece ne objavljuju nikad nigdje, već čuvaju u foto albumima u vašoj kući. Dakako, nemojte objavljivati gdje ste, gdje slavite Novu godinu i slike s odmora jer bi netko mogao shvatiti da vas nema, ući u vaš stan i pronaći slike vašeg djeteta u tim foto albumima skrivenim u regalima. A onda je dijete u gabuli. Doduše, još uvijek je s vama na moru i u sigurnim rukama svojih roditelja, a to što perverzni (ili ludi) stranac koji traži slike djeteta čini sa slikama djeteta u ovom izmišljenom scenariju nejasno je, ali imam ja još jedan bolji prijedlog za sigurnost djeteta. Nikada nemojte nigdje ići s njim. Svi imaju mobitele, naime. Što ako ga netko slučajno fotografira, zapravo fotografirajući sebe kako čeka Sofiju na Trgu?

Jelena Veljača

Zatvorite dijete u kuću, zauvijek, zakračunajte vrata, sve novce koje ste zaradili igrajući loto i pogađajući trojke jednom godišnje uložite u izgradnju improviziranog atomskog skloništa i ostanite tamo zauvijek. Ili, najbolje, što ako nitko ne zna da dijete postoji? Tako se djetetu ništa ne može dogoditi! Pretjerujem, da, ali gledajući tu stručnjakinju čijeg se imena ne sjećam, palo mi je na pamet da je isto tako Napoleonov liječnik, da je živ, mogao reći par dobrih savjeta o tome koliko i kako kupati djecu danas, i kako porađati žene.

Vrijeme je pametnih telefona, fotografa amatera i društvenih mreža - naravno da je i drugi ekstrem - pretvaranje djeteta u vlastiti brend ili odijevanje curica u nakaradnu odraslo-žensku odjeću ili otkrivanje lokacija gdje vam dijete samo ide u školu, i slično. Jednostavno je NEOPREZNO i zove na probleme, a ponekad, u vrlo rubnim slučajevima, koji se doista mogu vidjeti na internetu, i graniči sa zlostavljanjem, i jasno je kao bijeli dan da mora postojati odred Stručnjaka koji upozorava na to, ali bilo bi puno efektnije, da ne kažem profesionalnije da ti isti prihvate da smo već odavno dočekali novo tisućljeće i da bake imaju Viber.

Jelena Veljača

I za kraj, par riječi o slikama u kadi. Iako mi to nije neki pretjerani fetiš, većinom zato što je jako naporno (Lena me vječno polijeva po kosi, polijevajući pritom i našu cijelu kupaonicu i cvijeće od susjeda s prvog kata), ponekad se, kad me uspije namoliti, kupam s Lenom. Nije mi do objave te fotke sinulo da je to neki grijeh ili da tako ozbiljno utječem na psihu dvogodišnje curice - kasnije sam sretna spoznala da je upravo tako jačam. Međutim, zašto objava? Ja nisam luđakinja koja će na Instagramu objavljivati gole slike svog djeteta, a bogami ni sebe (presujetna sam za to), pa smo dakako na spornoj fotki koja je zaradila prijavu bile što okrenute leđima, što zaklonjene kadom.

Sjećam se kad sam rodila carskim rezom i prvi put nakon operacije ustala i pogledala se u ogledalo. Nosila sam mrežaste gaće, utroba mi je bila sasječena po pola, grudi su mi bili dva kamena iz kojih je curilo mlijeko u potocima, tako da ništa što sam ikada odjenula nije više nikad bilo suho, kosa mi je bila u prirodno napravljenim dreadovima - bila sam majka. Posjedujem tu fotografiju, i dugo sam razmišljala bih li je mogla objaviti. Shvatila sam da ova kultura, koja njeguje femme mystique koja ustaje kad muškarac ulazi u prostoriju to ne bi podnijela. Iskrenu fotku žene nakon poroda (posve odjevene). Tada sam ispravno odlučila jer bi mi backlash koji bi se dogodio na onu hormonalnu eksploziju vjerojatno uništio život i prvi mjesec majčinstva, ali sam naše društvo ipak precijenila.

Jelena Lena

Mi zapravo ne možemo podnijeti ništa iskreno. Ništa intimno, nikakvu bliskost. Namontiranost, dekoltee, guzice koje ribaju haube auta - da, ali bliskost majke s djetetom, ne, tada vrištimo o kvazi sigurnosti, ali nije to sigurnost, jer da nam je doista stalo do sigurnosti, imali bismo spolni odgoj u školama, a stručnjaci bi znali da će se tinejdžeri ševiti, i da trebaju učiti o zaštiti. Kao i da će Instagram, unatoč žestokoj ofenzivi HTV-ovih priloga, opstati, i da sigurnost nije jednaka paranoidnom skrivanju, već osjećaju za mjeru i kajanje, poštivajući pritom zakon i činjenicu da se (u mom slučaju) radi i o privatnosti maloljetnog djeteta. Ali, za tu distinkciju prvo trebamo prihvatiti promjene. Brzo ćemo mi to. Kad Lena izumi teleportiranje u bolju budućnost.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

  • Fotografija:
    Jelena Veljača privatni album
Učitaj još