Traži

Koje to (ikoničke) dizajnerske komade namještaja Hrvati vole imati u svojim interijerima?

Vedrana Ergić, 3LHD, Edita Geci, Saša Šekoranja

Koje to (ikoničke) dizajnerske komade namještaja Hrvati vole imati u svojim interijerima?

Tekst: Latica Martinis Filković

Odgovore na to pitanje potražila sam kod hrvatskih stručnjaka upravo na tom području. U pitanju su dvije dame, cijenjene arhitektice Vedrana Ergić i Edita Geci, akademski slikar, stilist cvijeća i dizajner interijera Saša Šekoranja te dizajnerski tim jednog od najboljih hrvatskih arhitektonskih studija, 3LHD...

Iako već dosta dugo pratim kako hrvatsku tako i inozemnu arhitektonsku scenu, kao i sve vezano uz dizajn interijera, oduvijek me zanimalo koje to dizajnerske, ikoničke komade namještaja Hrvati vole, žele imati u svojim interijerima. Iako sam kroz sve projekte koje sam dosad imala prilike vidjeti, pritom sada mislim na one s hrvatskim potpisom, već uspjela steći neki svoj osobni dojam, zanimalo me što će ipak na to pitanje odgovoriti struka. Naime, oni ipak iza sebe imaju godine i godine iskustva, uredili su zaista puno interijera po Hrvatskoj, udovoljavali (djelomično) raznim željama klijenata i investitora, ali ipak pritom prije svega držali do svoje estetike i načela u koja vjeruju. Što su mi na tu temu rekle dvije cijenjene arhitektice, Vedrana Ergić i Edita Geci, dizajnerski tim poznatog arhitektonskog studija 3LHD i akademski slikar, stilist cvijeća i dizajner interijera Saša Šekoranja doznajte u nastavku...

"Ikonički komadi su netrendovski, a zauvijek su aktualni jer i izgledom i kvalitetom odolijevaju vremenu, mogu se uklopiti u različite kontekste i na koncu ostaviti idućim generacijama u nasljeđe. U svojim projektima primjenjujem mix and match princip kombiniranja s ciljem ostvarenja dojma fine usklađenosti i pritom uz bok ikoničkim komadima postavljam manje poznate klasike dizajna i no name stvari, jer mi je važno stvoriti atmosferu ugode i spontanosti gdje se ne robuje stvarima, a ne usiljeni "showroom" efekt" za početak mi je rekla arhitektica Vedrana Ergić, koja mi je odmah rekla koju su to ikonički komadi koje implementira u svoje projekte i koje klijenti istovremeno rado odlučuju odabrati, a prepoznatljivi su široj publici: stolac Michaela Thoneta, Toio lampu Achille Castiglionia i Lounge Chair Charlesa i Ray Eames.

"Thonetov stolac dizajniran davne 1876. godine do sada je prodan u više desetaka milijuna primjeraka i najprodavaniji je komad namještaja na svijetu. Svojom univerzalnošću i ekonomičnim dizajnom postao je kultni komad i dio je zbirke slavne njujorške MoMe." kaže Vedrana te nadodaje kako se proizvodi i danas kada ga i najveća svjetska arhitektonska imena uklapaju u prostore različitih funkcija i stilova. Zanimljivo je kaže Vedrana i da je Thonetov stolac moguće nabaviti i na našim buvljacima jer je varaždinski Mudus isti proizvodio još od dvadesetih godina prošlog stoljeća i njime opremio ne samo stanove, već brojne restorane, javne i kulturne institucije.

"Toio lampa Achille Castiglionia, dizajnirana 1962. godine amblematski je primjer trajne vrijednosti dobre ideje, nastala pod utjecajem dadaističkog koncepta kolažiranjem predmeta iz svakodnevnog života u vrhunski artefakt. Napravljena je od 300-watnog automobilskog reflektora postavljenog na savijenu metalnu šipku učvršćenu za postolje na kojem se nalazi vidljiv transformator. Već je preko 50 godina dio interijera koje potpisuju najznačajniji svjetski arhitekti. Često se izdvaja kao jedan od najvažnijih dizajn produkata uopće i dio je najpoznatijih svjetskih zbirki dizajna kao i njujorške MoMe." objašnjava arhitektica koja se na kraju osvrnula i na kultni Eamesov Lounge Chair iz 1956. godine.

"Inicijalno je dizajniran kao poklon za obiteljskog prijatelja Billyja Wildera i postao je jedan od njihovih najpoznatijih produkata i omiljen komad u danas projektiranim interijerima. I ta je ikonička fotelja dio kolekcije najvažnijih dizajn produkata njujorške MoMe, a zanimljivo je da se 70-ih godina od nastanka proizvodi i u nešto većoj verziji jer je prosječan čovjek u međuvremenu narastao za 10 cm." priča mi Vedrana koja naglašava kako je ekstremno udoban i klijenti koji se jednom odluče za tu fotelju ne razmišljaju o drugoj opciji niti u slučaju preseljenja u novi prostor. 

"Iako koncept interijera proizlazi iz cjelokupnog projektnog rješenja, klijenti i njihove želje uvijek se uzimaju u obzir. Naši investitori generalno biraju namještaj od ugodnih, prirodnih i visokokvalitetnih materijala. Često su to klasici dizajna koje klijenti vjerojatno ne traže slučajno - takvi su komadi namještaja s razlogom postali klasici" na istu temu svoje viđenje dao mi je i tim dizajnera interijera iz arhitektonskog studija 3LHD. Ističu kako se spomenuti klasici pročišćenim linijama uklapaju u različita prostorna rješenja i tipologije projekata, a kao primjere navode; AJ Lamp od Arnea Jacobsena, različiti modeli Eames plastičnih stolaca koje su Charles i Ray Eames dizajnirali još 50-tih godina prošlog stoljeća. "Njihov lounge naslonjač i otoman također su često na listi želja." kažu mi o svojim dosadašnjim iskustvima. 

A post shared by Designlinq (@designlinq) on


"Veseli nas i da u posljednje vrijeme investitori sve češće pitaju za proizvode i namještaj hrvatskih dizajnera i proizvođača. Kako za hrvatske klasike poput naslonjača koje je dizajnirao Bernardo Bernardi, tako i za komade suvremenih mlađih dizajnera."
nastavljaju i pritom izdvajaju stolac Dobra, garnituru Revolve koje su dizajnirali Numen/ForUse, a proizvodi ih Prostoria ili rasvjetna tijela Arigato, ili_ili dizajnera iz Grupe. "Ako postoji interes od strane klijenta, spremni smo i na eksperiment, pa u suradnji s proizvođačima i dizajnerima razvijamo proizvod specifičan za određeni projekt, koji kasnije kreće u regularnu proizvodnju" zaključuju dizajneri 3LHD-a.

 

A post shared by G R U P A (@grupa_studio) on

Da Hrvati jako vole statement komade, i to ne samo u dizajnerskom namještaju već i u automobilima, modi... kazao mi je odmah na početku razgovora Saša Šekoranja, akademski slikar, stilist cvijeća i dizajner interijera. "U svojim projektima ih u biti izbjegavam jer bez obzira na njihov sjajan dizajn, prostore čine sličnima poput showroomova. Puno mi je draže pronaći neke izvorne komade bez potpisa (npr. na putovanjima) i s njima graditi prostor." kaže mi te nadodaje kako ponekad potpuno obične stvari u dobrom kontekstu zasjaje na drugačiji način i da na kraju cijele balade dobar dizajner interijera ostavlja svoj potpis. "Za mene je statement uvijek bila originalnost i iznadprosječnost, a ne skupi "luksuzni" industrijski proizveden predmet" zaključuje Šekoranja. 

Na istu temu imala je puno toga za reći i arhitektica Edita Geci, vlasnica istoimenog arhitektonskog studija. "Povećanjem ekonomskih mogućnosti i većim protokom informacija kroz društvene mreže, ali i raznih portala koji se bave oblikovanjem unutarnjeg prostora, Hrvatska kao i većina svijeta doživljava boom u svijetu interijera. Upravo dostupnost informacija stvara površno znanje o procesu oblikovanja interijera i neminovno stvara kritičnu masu osoba na tom području, koji bez potrebnih znanja utječu na javno mijenje prostora na kojem djeluju." 

Naime, Edita kaže kako arhitekti i dizajneri očekuju od javnosti da sami spoznaju kvalitetu informacija koje se nude na tržištu, koja nažalost nema potrebni filter. Za izradu kvalitetnog projekta interijera nije dovoljno imati smisla, baš kao niti izraditi cipelu iako znamo koja nam se sviđa. Potrebno je, ističe Edita, široko znanje iz povijesti umjetnosti i arhitekture, kao i tehnička educiranost. 

"Ukoliko to ne postoji, kao ni znanje o dizajnerima čiji su komadi danas manje prisutni, ali će u budućnosti biti apsolutni statement na tržištu, pojavljuju se komadi namještaja za koje se smatraju da su vječni i sigurni za kupnju. Trenutno su na tržištu zastupljeni komadi koji se pojavljuju kao sigurna kombinacija, no pomalo previse koristena. To su prije svega Vitra chair, u originalu dizajnirana Charles and Ray Eames, cijene nekoliko tisuća kuna." U Hrvatskoj su, skreće pažnju Edita Geci, dostupni originali, ali i kineske kopije cjenovno od nekoliko stotina kuna.

"Kultni plastični stolac dizajniran od jednog od najvećih imena arhitekture postao je rasprostranjen na tržištu zahvaljujući kopijama, ali isto tako i dostupan širokoj masi. Kopiranjem se izgubila preciznost detalja i finoća izrade i svevremenski plastični stolac izgubio je svoju originalnost..."


A post shared by Vitra (@vitra) on

Kao drugi ikonički komad Geci izdvaja Barcelona Chair, naslonjač također postao poznat širokoj masi ljudi dostupnošću i marketingom. U originalu dizajniranom od ruke Ludwig Mies van der Rohe stoji nekoliko tisuća dolara, a prvenstveno se proizvodio u crnoj originalnoj boji. "No, razne inačice, najpopularnije bijele boje mogu se kupiti kao kopije cjenovno mnogo povoljnije od raznih dobavljača" dodaje. 

Tu i je famozni Le Corbusier Chaise Lounge, još jedan komad jednog od najpoznatijih arhitekata svih vremena - Le Corbusiera. Poznat je po, kako priča Edita, po svom animal printu i crnoj koži, a svevremenski je komad svakog interijera često viđen na filmskim setovima.

"Svi ovi komadi su poprilično "ziheraški" i danas dostupni zbog mogućnosti kopija, no kupnja originala se može smatrati kao investicija. Kao jedan klasični Rolex tako i originalni stolac, naslonjač jednog od svjetski poznatih arhitekata uistinu ne gubi na vrijednosti i predstavlja dugoročnu investiciju" zaključuje Edita i poručuje za kraj; "za one hrabrije i otvorenije novom pristupu, kao i u umjetnosti tako i u arhitekturi, potrebno je filtrirati proizvode na tržištu i prepoznati one komade koji će nadići trenutne trendove i probiti se u prve redove vječne elegancije." 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Učitaj još