Traži

Razbijanje mitova: Biti vojna pilotkinja

Antonija Trupinić

Razbijanje mitova: Biti vojna pilotkinja
Antonija Trupinić je jedina žena pilotkinja u Eskadrili helikoptera 93. zrakoplovne baze

Što želiš biti kad odrasteš? - pitanje je koje su nam postavljali još dok smo bili djeca. Djevojčice su uglavnom nabrajale zanimanja kao što su doktorica, medicinska sestra, frizerka, učiteljica, pjevačica ili teta u vrtiću i gotovo smo sigurni da niti jedna nije sanjala postati pilotkinja. I to vojna. Ne znamo ni je li Antonija Trupinić to sanjala, ali danas je jedina žena pilotkinja u Eskadrili helikoptera 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Satnica Antonija Trupinić prošle godine osvojila je nagradu Utjecajna hrvatska žena (Croatian Women of Influence Award) i time potvrdila svoj golemi potencijal te ulogu i utjecaj žena u društvu. Mislim kako ne treba više objašnjavati zašto smo upravo s njom htjeli porazgovarati o poslu, a njezini odgovori su oduševili cijelu Büro 247 redakciju. 

Kakva je javna percepcija vašeg posla?

Prije svega, pilot je muškarac. Tu nema zabune (prisjetimo se samo megapopularnog filma "Top Gun"). I to nije bilo kakav muškarac, nego frajer! Tom Cruise ili Val Kilmer? Svejedno.. Što mislite koliko ljudi mi povjeruje da sam vojna pilotkinja? Jedan od deset. I taj jedan je dobio informaciju prije nego ju je potvrdio osobno. I taj jedan je uglavnom u zrakoplovstvu pa me ispita o letenju kao da sam na nekom usmenom ispitu iz aerodinamike i meteorologije.

Ako izuzmemo ovu perspektivu pa pogledamo malo drugačije na moj posao, od prijatelja, ali i zrakoplovnih entuzijasta nerijetko čujem da je moj posao "letenje okolo" za što dobijem plaću iz državnog proračuna Iskreno, u takvim situacijama se osjećam kao da moj potencijal nije dovoljno iskorišten jer, iskreno, koliko god pokušavam objasniti obim poslova koje pokriva moje zanimanje, njima u glavi to i dalje zvuči: "Ok, dođeš na posao, svaki dan letiš okolo i izvodiš akrobacije. Imaš svoj helikopter s imenom na njemu, ali i svog mehaničara, liječnika, kuhara, logističara i čistačicu. Društveni život ti je savršen jer se frajeri lijepe za žene koje znaju pričati o motorima i vole adrenalin. Sve to radiš u radno vrijeme od 8 sati i netko te za to dobro plati!"

Zvuči prilično kaubojski. Ali znate što? Meni to ne smeta. Ja se na to samo iskreno nasmijem jer nije bitno. Na kraju krajeva, kad se pogleda veća slika, to u principu i je tako. Bitno je da ja znam tko sam, što radim i koliku odgovornost imam na svom radnom mjestu.

Razbijanje mitova: Biti vojna pilotkinja (фото 1)

Kako vaš posao doista izgleda?

Kao što sam rekla, veću sliku imate, ali na mojoj osobnoj razini, ako govorim konkretno, s obzirom na to i na sve obuke koje sam prošla u ovih 9 godina radnog staža, posao je toliko zanimljiv i toliko nepredvidiv da je teško opisati jedan radni dan jer je svaki specifičan. Za sada letim na helikopteru Bell 206B Jet Ranger koji je klasificiran kao školsko-trenažni helikopter.

Kako sam nastavnica/instruktorica letenja, moj posao podrazumijeva letenje svaki dan po par sati te poučavanje studenata (mi ih zovemo učenika-letača) vještini letenja, ali i teorijskom znanju pa tako osim što im pokazujem tehniku pilotiranja u helikopteru, ja zapravo, vrlo često predajem u učionici predmete iz specifične primijenjene teorije letenja helikopterom. To podrazumijeva i pisane i usmene ispite, davanje domaće zadaće, pripremu učenika-letača za letenje na općoj, ali i dnevnoj razini jer svaki let je bitan, svakim letom se mora nešto usvojiti, kako od tehnike pilotiranja tako do načina razmišljanja i donošenja odluka. Najbitniji dio kod obuke učenika-letača je upravo taj: pilotski način razmišljanja i donošenja odluka.

Da bismo tome nekoga poučili, moramo mu pokazati sve što znamo, dovesti ga u sve moguće predvidive i nepredvidive situacije kako bi učenik-letač što prije stekao razna iskustva i kasnije mogao samostalno donijeti što ispravniju odluku u najkraćem mogućem vremenu (svaka sekunda se računa!). Naravno, tehnika pilotiranja je jednako tako bitna, ali to je vještina koja se prije ili kasnije usvoji jednako kao i tehnika vožnje automobila, kamiona, motora... U redu, istina, imamo i treću dimenziju kretanja, ali to se zaista može naučiti i usavršiti ako je učenik-letač motiviran za poziv pilota. Ono što dijeli dobrog pilota od malo manje dobrog je upravo način razmišljanja i donošenja odluka, a ne tehnika pilotiranja.

Razbijanje mitova: Biti vojna pilotkinja (фото 2)

Osim što sam nastavnica letenja, završila sam i obuku za probnu pilotkinju (ono što se laički kaže "test pilot"). Uglavnom, letim i takve letove gdje nakon većih popravaka na helikopteru pilot provjerava njegovu ispravnost: upravljivost, funkcionalnost, performanse, ispravnost svih instrumenata i na kraju leta donosi odluku o njegovoj ispravnosti za daljnje letenje. Osim ovih zadaća, moja Eskadrila helikoptera u 93. zrakoplovnoj bazi u Zadru obavlja i druge posebne zadaće na kojima često sudjelujem, od izviđanja požarišta iz zraka, snimanja iz zraka do prijevoza.

No, ono što je svima skriveno, na što se ne obraća pažnja (jer je fokus isključivo na letenju i sigurnosti letenja), je to da su moje ruke uglavnom prljave od motornog ulja ili ulja za podmazivanja prijenosa snage, na poslu nemam frizuru jer nema potrebe da radim frizuru za radno mjesto gdje mi je kaciga dio standardne opreme. Zapravo, na posao se uopće ne spremam kao druge žene, ne nosim štikle, nemam odjeću za posao, šminkam se minimalistički, kosa mi je uvijek svezana, ne nosim nakit jer mi smeta. Na poslu nosim kombinezon, vojničke čizme i vojničku majicu i gaće. U helikopteru nemam klima uređaj, a temperature ljeti u kokpitu znaju doseći i 50°C. Dok letim, osim zaštitnih rukavica i kacige, nosim i prsluk za spašavanje s nožem i tonu opreme na sebi (težine oko 10-ak kilograma) što znači da mi samo lice nije pokriveno nekim dijelom opreme. Dok letim, znoj mi kapa u oči (pa i ono malo maskare koju stavim ujutro prije posla, završi na obrazima do kraja leta) i sve to skupa ne izgleda uopće famozno, glamurozno, profinjeno, a ni luksuzno. To je prava strana mog posla. Moj ured je kokpit. Moj izgled i ponašanje su prilagođeni mom uredu.

3 najbolje stvari u vašem poslu?

Emocije, mogućnost napretka, diverzitet posla. Letenje je istovremeno avantura puna adrenalina, moć i umjetničko izražavanje. Svaki moj let je moj način izražavanja i iskušavanja granica do kuda se moja psihomotorika razvila, kakve vještine sam usvojila i kako brzo i točno ću odreagirati u svakoj situaciji. Naravno, postoje "pravila ponašanja" u zraku i moja odgovornost je poštovati pravila, ali opet, u zraku sam! Moje tijelo, mozak i organ za ravnotežu prepoznaje i treću dimenziju jer sam ga tako uvježbala.

Osjećaj je predivan, neopisiv. Posebno kada znam da imam moć upravljanja strojem poput helikoptera koji ima pogonski motor od 400-tinjak konjskih snaga, a u zraku je isključivo radi mojih radnji i pokreta koje moj mozak naređuje mom tijelu A sve to na osnovu moje percepcije prostora, položaja helikoptera u tom prostoru, očitavanja instrumenata i pravovremene fine reakcije na te "ulazne" informacije. Naravno, nije to samo mehaničko upravljanje strojem, na kraju krajeva, želim da let bude izveden savršeno (iako znam da je to gotovo pa nemoguće, zbog meteorološke situacije na koju se ne može utjecati, ali moje namjere su uvijek takve). Nakon slijetanja, uvijek mislim o ukupnom umjetničkom dojmu i koliko sam ovaj let usavršila svoju vještinu, što sam naučila i koja sam iskustva usvojila.

Ono što me jako privlači u ovom poslu jest i mogućnost napredovanja, kako u profesionalnom, tako i u vojnom smislu. Usavršavanje vještine, nova znanja, nova tehnologija, nove zadaće, nova iskustva iz dana u dan me izgrađuju da postaje sve bolja i bolja i to je zaista motivirajuće! Koliko puta sam samo rekla kako sam sretna što sam baš vojna pilotkinja, a ne civilna. Posao je toliko drugačiji, toliko poseban, neusporediv, nepredvidljiv. A kada ste dio sustava kao što su Oružane snage Republike Hrvatske postoji ogromna mogućnost napretka i rasta, kako profesionalnog, tako i osobnog jer s više iskustva dolaze i zahtjevnije zadaće, veća odgovornost prema radu i ljudima. Postajete nečiji vođa. A to je predivan osjećaj.

Osim toga, ja jesam pilotkinja, ali isto tako, radim i administrativne poslove u eskadrili, radim na literaturi, predajem u učionici, putujem u misije, putujem na školovanja u države koje su članice NATO-a, upoznajem narode i kulture, gradim sebe, ali baš sebe, Antoniju, kao osobu jer sve to utječe i na moj osobni rast i razvoj. I to je jedan od razloga zašto obožavam svoj posao!

Razbijanje mitova: Biti vojna pilotkinja (фото 3)

3 najteže stvari u vašem poslu?

Uh, ovisi od osobe do osobe, tj. od pilota do pilota. Teško je nabrojati tri jer je to dio mene i ne mogu odlučiti što bi bilo teško, a da mi smeta. Ja volim kad je teško, izazovno. Ali pretpostavljam da je najteži dio onaj kada se treba uskladiti obiteljski život s poslom. Pretpostavljam da će za mene, kao ženu, to biti još veći izazov jer mama je mama. Morat ću dobro razmisliti o prioritetima. Morat ću imati jako veliko razumijevanje u obitelji jer posao je stresan.

Recimo onda da je stres drugi veliki izazov s kojim se nosim. Koliko će stres utjecati na mene, naravno ovisi o meni i mojoj toleranciji na stres. Ali postoje rokovi, postoji vrijeme u koje se nešto mora napraviti, odraditi, a postoji i moja želja da se sve izvede savršeno. I recimo da je treći izazov nemogućnost planiranja slobodnog vremena ili života općenito. Posao je nepredvidiv i svaki dan se može dogoditi da mi svi privatni planovi padnu u vodu jer sam potrebna na poslu u određeno vrijeme. Ali na to sam navikla i to je u opisu mog posla.

Kako je tekao vaš razvojni put do titule vojne pilotkinje?

2003. godine, po završetku Opće gimnazije u Novoj Gradiški, upisala sam Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu, smjer aeronautika - vojni pilot. Naravno, upisu je prethodio rigorozan liječnički pregled. Od 1200 prijavljenih ljudi, samo je nas osam prošlo liječnički pregled. Potom je uslijedio prijemni ispit na fakultetu koji sam uspješno prošla, a kao treća stepenica uslijedilo je selekcijsko letenje u 93. zrakoplovnoj bazi pokraj Zadra. Tek nakon uspješno završenog i položenog selekcijskog letenja na malom, ali pravom avionu, dobila sam indeks i mogla krenuti na predavanja na fakultetu u Zagrebu. Uslijedilo je petogodišnje školovanje do titule magistra struke.

Razbijanje mitova: Biti vojna pilotkinja (фото 4)

Završetkom fakulteta, 2008. godine, dobila sam i prvi časnički čin poručnice, a nakon godine dana praktične i namjenske obuke u eskadrili, uslijedila je Specijalizacija za nastavnika letenja, 2010. godine. Od tada, u svojoj karijeri, osim 6 hrvatskih učenika-letača, bila sam i nastavnica letenja stranim državljanima, jednom iz Bosne i Hercegovine i dvojici iz Češke. Osim toga, 2014. sam završila i Naprednu časničku izobrazbu u SAD-u u trajanju od tri mjeseca, a 2015. godine sam završila i obuku za probnog pilota. U međuvremenu sam i napredovala do čina satnice. Ali tu nije kraj. Zapravo, tek sam počela.

Da niste vojna pilotkinja, čime biste se bavili?

Ne znam. Ne razmišljam o tome. Ne postoji takva opcija. Ne postoji zanimanje koje će ovako zaokupiti svu moju pažnju kao što letenje može. Jednostavno se ne mogu zamisliti raditi bilo što drugo. Ovo je moj put. Ovo nije samo moje zanimanje. Ovo sam ja.

Koji savjet biste dali nekome tko se želi baviti ovim poslom?

Definitivno mora biti strpljiv. Vojska je ogromna organizacija. Jako velika. Postoji red i stega. Postoji i autoritet. Postoji hijerarhija. I disciplina. Kultura ponašanja. I to se sve mora poštivati. Naravno, i sama sam bila buntovna kao studentica, što vjerujem da nije slučajno jer sam izabrana za vojnog pilota, a ne za pacifista. Sve u svoje vrijeme. "Tajming" je ključan. Ali sve se napravi na vrijeme. Sve se uvijek napravi. Ako nekome ovo ne odgovara, bolje da ni ne isprobava jer će biti frustriran i kvaliteta života će mu biti narušena.

Koje kvalitete mora posjedovati osoba koja želi uspjeti u vašoj branši?

Kao što sam već rekla, treba se naoružati strpljenjem. Spomenula sam da postoji i hijerarhija i autoritet što osobe bez samopouzdanja jako teško podnose. Potrebna je tona samopouzdanja, hrabrosti, psihičke snage, upornosti, visoke motivacije, težnje perfekcionizmu što povlači i visoku samokritičnost Odlike dobrog pilota su još i visoka intelektualna sposobnost, brzo donošenje odluka, znatiželja, dobro snalaženje u prostoru i odlično upravljanje vremenom, odnosno organizacija rada.

Razbijanje mitova: Biti vojna pilotkinja (фото 5)

Koliko vojni piloti mogu zaraditi?

Uopće neću biti licemjerna i reći ću da dobro zarađujemo. Ništa mi ne nedostaje. Potpuno sam svjesna situacije u državi i zaista sam sretna što sam davne 2003. godine odlučila upisati ovaj fakultet, iako mi tada novac uopće nije bio motivacija. Većina mojih vršnjaka se još uvijek snalazi s pronalaskom posla u struci, kako u državi, tako i izvan nje. Naravno, novac je potreban i osigurava mi miran život da bi moj fokus mogao biti na letenju i obuci pilota, a ne na plaćanju režija.

Zapravo, ovaj detalj ovisi i iz koje perspektive gledate na moj posao. Ako ste ovdje zaista došli zbog novaca i zarade, odmah mogu reći da vam poziv vojnog pilota nikada neće moći osigurati vilu s bazenom, Porsche ili jahtu. (Ali ja svakodnevno preletim preko nečije vile, jahte ili se utrkujem s Porscheom iznad autoceste tako da mi to nije uopće napeto.) Već sam milijun puta rekla, i opet ću, moj posao je bolji od nečijeg godišnjeg odmora i zaista vjerujem u to. Ma "tko to može platit?" To je moja plaća, sve drugo je zaista sporedno. Ako nešto radite sa srcem, iz ljubavi i netko vas za to plati, recite mi, može li bolje?

Najbolji poslovni savjet koji ste ikada dobili?

Iako je dobro biti inovativan i raditi na unaprjeđenju sustava školovanja vojnih pilota u Hrvatskoj, radnici se prepoznaju po tome što iza njih ostaju djela, a ne samo riječi. A kako sam sama po sebi dosta aktivna, volim dinamiku, volim adrenalin, volim kreirati, volim biti zaposlena, volim to što sam samostalna, ali sviđa mi se i što sam dio kolektiva na koji mogu svojim radom utjecati. Strpljivost sam zaista morala naučiti iskustvom. Isto tako, iskustvom sam naučila da svaka moja riječ, odluka i akcija može imati velike posljedice na ostale pripadnike kolektiva. To je vojska: ogroman kolektiv, stroj, u kojem smo svi nekakvi "kotačići", ali kad shvatite koliko svaki kotačić znači, koliko je netko u vas uložio svog vremena (a vrijeme je jedini neobnovljivi resurs), onda shvatite da niste beznačajni i kolika je vaša individualna vrijednost. A vrijednost raste s vremenom.

Najgori poslovni savjet koji ste ikada dobili?

Na početku karijere sam čula: "Daj otkaz i budi kontrolor leta, to ti je više za žene. Kako ćeš imati djecu uz ovakav posao?" Ili: "Upiši tečaj kuhanja, što će ti tečaj o sigurnosti letenja?" Samo sam se dobro nasmijala i od tada šutim i radim. Zapravo, više balansiram. Ali dobro je. Uživam, to svakako! 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Veronika Švob

  • Fotografija: Zeljko Mrsic/PIXSELL, Mitchel Bott, Bill Williams, Austin Neill

Napišite komentar

Učitaj još