Traži

Tražim stan u Zagrebu, za najam, ako netko poznaje nekoga... Molim da mi se javi u inbox!

Renata L. i Ivana K. otkrile su mi kako je posljednjih nekoliko tjedana izgledala njihova potraga

Tražim stan u Zagrebu, za najam, ako netko poznaje nekoga... Molim da mi se javi u inbox!
Ivana mi kaže kako ju je šokiralo to da toliko puno ljudi traži stan. Priča mi kako najmodavci u Zagrebu sada imaju i kao neku mini audiciju, pozovu sve zainteresirane u isto vrijeme i onda 40 ljudi stoji u redu ispred stana kako bi ga kao na traci brzinski, bez previše pitanja, pogledali...

"Tražim stan posljednjih mjesec dana. Išla sam razgledati do sada jako puno stanova. Nažalost, situacija je takva da doslovno ko' prvi njegova djevojka. Oglas izađe primjerice danas u 15:30 i ako ga ne skužite odmah, do ujutro će vam stan već biti iznajmljen. Ma ne do ujutro, nego već za dva sata. U 90% slučajeva mi se dogodilo da bih nazvala dva sata nakon objave oglasa i najmodavac bi mi rekao da je već primio 50 poziva i da ne može više primati nikoga za razgledavanje stana." ispričala mi je prijateljica Renata L. (26), koja je već neko vrijeme, točnije mjesec i pol dana u intenzivnoj potrazi za stanom u Zagrebu.

I nije jedina, jer čini se kako je unajmljivanje stana u Zagrebu postalo nemoguća misija - prilično težak, mukotrpan i stresan zadatak u zadanim gabaritima, osim ako naravno, imate vreću novaca, pa ste spremni mjesečno najam plaćati i preko 800 eura za jedan sasvim prosječan stan na solidnoj, prosječnoj lokaciji. I da se razumijemo, Renata nije jedina, njezinu priču mi potvrđuje i druga prijateljica, Ivana K. (32), koja je stan u Zagrebu tražila puna dva mjeseca i za razliku od Renate, ga je baš neki dan i pronašla. Ali jedva. 

Tražim stan u Zagrebu, za najam, ako netko poznaje nekoga... Molim da mi se javi u inbox! (фото 1)

"Bilo mi je bitno da plaćam neku najamninu do 300 eura i da su režije prihvatljive. Ono što sam skužila prethodnih godina, kada sam isto tako tražila stan, jer sam ih promijenila nekoliko, jest da sve zgrade starije gradnje imaju abnormalno visoke režije. Naime, u svojoj potrazi sam nedavno pronašla stan na Knežiji od 47 kvadrata, najamnina je bila 350 eura, a režije 1000 kn. Puno previše, a usporedbe radi, prije sam živjela u stanu od 50-ak kvadrata, slična lokacija, novija gradnja, režije minimalne, oko 450 kn." kaže mi Ivana te ističe da joj je u potrazi itekako bilo bitno da u stanu nije "babin namještaj", da izgleda uredno i održavano, da je relativno sve u njemu novije.

No, s druge strane, kako je potraga trajala sve dulje i dulje, ona je morala spustiti kriterije. "Znači svi su abnormalno digli cijene, veća je potražnja nego ponuda i to su najmodavci brutalno iskoristili, ali su pritom zaboravili dotjerati te iste stanove ili ih nedajbože barem upristojiti. Unazad dvije godine si mogao naći normalan stan od 50-60 kvadrata da je najamnina bila 300 eura, a sada je takav isti, čak i manji, garsonijera u centru, 350 eura." nastavlja Ivana, a Renata se nadovezuje: "I ja sam morala spustiti kriterije, točnije dići svoj neki početni budžet koji sam bila spremna izdvojiti. Prvo sam u vidu imala maksimalno 2000 kn za najam, no već drugi dan nakon pregledavanja oglasnika sam shvatila da moram svoj budžet podebljati za barem 500 kn više jer bih inače živjela u podrumu u Dubravi, bez grijanja." 

Tražim stan u Zagrebu, za najam, ako netko poznaje nekoga... Molim da mi se javi u inbox! (фото 2)

Na moje pitanje, kako izgledala ta potraga za stanom, proces i razgovor s najmodavcima, Renata mi je rekla kako oni danas pitaju doslovno sve, a već je na telefonu prvo pitanje jeste li zaposleni. "Kad sam došla na jedno razgledavanje, pitali su me da im pričam o svome poslu. S obzirom na to da se bavim režijom i produkcijom, nisu baš bili sretni jer su imali stav "aha, dakle vi ne primate mjesečno plaću, nego radite kad imate posla". Onda naravno, nema šanse da ćete ući u neki stan ako ste pušač ili nedajbože imate psa ili papigu." kaže mi Renata koja ističe i kako već ima iskustva u traženju stana, pa da već zna kako se postaviti.

"Morate na neki način biti šarmantni i komunikativni, uliti im povjerenje da ste odgovorni, uredni, da imate dobar posao i da niste baš društven tip jer ne vole ljude s puno prijatelja. To za njih znači velika cirkulacija ljudi kroz njihov stan." S druge strane, Ivana mi kaže kako ju je šokiralo to da toliko puno ljudi traži stan. Priča mi kako najmodavci u Zagrebu sada imaju i kao neku mini audiciju, pozovu sve zainteresirane u isto vrijeme i onda 40 ljudi stoji u redu ispred stana kako bi ga kao na traci brzinski, bez previše pitanja, pogledali. Kaže da je takvo nešto vidjela prije nekoliko godina u Münchenu, ali nikada u Zagrebu, odnosno Hrvatskoj. U tom slučaju, najmodavci sami biraju kome će iznajmiti stan, pa ako ste im se dopali, to je to...

Tražim stan u Zagrebu, za najam, ako netko poznaje nekoga... Molim da mi se javi u inbox! (фото 3)

No, Ivana je svoj stan ipak unatoč svemu pronašala, kako sam već istaknula na početku teksta. Priča mi kako ih je doduše jako puno razgledala, a da se eto opredijelila za jedan u širem centru. No, ima puno stvari koje su je zasmetale u cijelom tom procesu unajmljivanja u odnosu na prethodne godine. "Prije kad sam uzimala stanove, najmodavci su se iznimno trudili da u stanu imate sve, primjerice usisivač, pitaju te i što ti je još potrebno pa da kupe. Tada mi je recimo trebao radni stol i stolac, oni su mi to odmah nabavili. Kad sam onda ulazila u taj stan, bila je napravljena tzv. generalka, stan je bio svježe oličen. To je bilo u mom bivšem stanu kada sam u njega ulazila prije tri godine. A sada, ovaj u koji sam se uselila prije nekoliko tjedna, odmah je bilo vidljivo kako nije bilo nikakvog generalnog čišćenja.

Sve sam morala sama, a oni ti se odmah ograde, kao jako je puno ljudi, stan je u centru, pa ako nećeš ti takav, netko će drugi. Onda sam htjela maknuti iz stana neke stvari, kupiti nešto novo, no, oni nemaju gdje s tim, oni daju stan kakav je, hoćeš nećeš" ispričala mi je Ivana svoju trenutnu situaciju, i kaže da ipak nije sve tako crno jer da joj je lokacija stvarno izvrsna. No, današnji omjer da joj stan ima 30 kvadrata, točnije jednu sobu i mini kuhinju, kupaonicu, nema balkon - i to sve skupa za 330 eura mjesečno je ipak malo too much.

Tražim stan u Zagrebu, za najam, ako netko poznaje nekoga... Molim da mi se javi u inbox! (фото 4)

Renata pak još uvijek traži stan i nema ništa konkretno na vidiku, situacija se mijenja iz minute u minutu kaže, no ispričala mi je ovo: "Uvjeti su stvarno grozni, znam kada sam se prije nekoliko godina doselila u Zagreb i kada sam bila u potrazi za stanom, situacija je bila puno bolja i optimističnija. Imao si izbora, cijene su bile sigurno 30 % niže nego danas. Ako želite naći stan u centru ili širem centru, danas je to gotovo pa nemoguća misija. Svi najmodavci su uvidjeli potencijal Airbnb-ja i svi stanovi su u službi toga. Ima jako puno najmodavca koji daju stan isključivo do kraja svibnja, jer od tada već lagano počinje sezona, pa se očekuje i da se iselite iz njegovog stana kako bi oni mogli zarađivati dalje na turistima." 

Na temu Airbnb-ja osvrnula se i Ivana, koja kaže da su ljudi jednostavno shvatili kako je u gradu iz godine u godinu sve više turista na kojima mogu itekako zaraditi. No, s druge strane ne razumiju kako je za njih kao najmodavce ipak bolja opcija stan iznajmiti jednoj, dvije, tri osobe na dulji period, jer će oni taj stan u većini slučajeva paziti i čuvati s obzirom na to da u njemu žive jedan dulji period, za razliku od turista koji se izmjenjuju po danima, a od kojih možeš očekivati svašta. Naravno, kaže da ima iznimki i u jednoj i u drugoj situaciji, ali turisti koji cirkuliraju stan više troše i eto, najmodavci moraju puno više u to sve skupa onda konstantno ulagati. 

Tražim stan u Zagrebu, za najam, ako netko poznaje nekoga... Molim da mi se javi u inbox! (фото 5)

Ono što Ivanu pak najviše smeta jest to neko nerazumijevanje od strane najmodavaca. "Svi želimo živjeti u stanu gdje nam je lijepo i ugodno, zar ne? I stvarno je čudno postalo da ako želiš da ti bude lijepo, trebaš jako puno novaca platiti da ti bude koliko toliko lijepo. Stvarno sam se svega nagledala. Bio je taj jedan stan u Ilici koji mi je zapeo za oko prije nego sam unajmila ovaj u kojem sam sada, ono 45 kvadrata, minimalistički uređen, solidan krevet i kauč, ostalo možeš namjestiti sam po volji, skoro prazan stan, mjesečna najamnina 450 eura, mislim to nema smisla stvarno… a da ne govorim onda na to sve skupa i režije. Za mene samu je to jako velik izdatak, neisplativ." 

No, ono što je sada shvatila vrlo brzo u svom novom stanu, kao prednost malog stana, jest činjenica da ima manje za čistiti. No, i dalje smatra i stalno ponavlja kako je 330 eura za garsonijeru u širem centru jako visoka cijena. "Zgrada je inače stara, ulaz uvijek malo smrducka, nije onaj feeling kao kad uđeš u neku zgradu novije gradnje" objašnjava Ivana i naglašava kako ju je iznenadilo i to što je najmodavac bio svjestan da je kauč na razvlačenje očaj živi, koji je i u funkciji kreveta, i smatra da joj je bar mogao osigurati kakav nadmadrac. Ali nije! Bila ga je prisiljena kupiti sama, jer joj s druge strane nisu dozvolili da ga se zamijeni krevetom o njenom trošku.

Tražim stan u Zagrebu, za najam, ako netko poznaje nekoga... Molim da mi se javi u inbox! (фото 6)

Na moje posljednje pitanje vide li obje možda svoj izlaz u kupnji vlastitog stana i dizanju kredita, Renata mi je rekla vrlo odlučno: "Definitivno, uzeti si svoj stan. Ja zadnjih osam godina, koliko sam u najmu, redovno mjesečno dajem između 1200 - 1800 kn za rentu. Imam trenutno dva cimera, svatko daje toliko. Želim živjeti solo sada. Kad si malo bolje zbrojim, do sada sam mogla već otplatiti veliki dio kredita. S druge strane kad si u najmu na tebe uvijek gledaju kao na nekoga iz niže klase, ostalim susjedima u zgradi si stranac i često netko tko je tu privremeno, pa samim time ni nemaš ista prava kao vlasnici svojih stanova.

Također, bolje je i jer kad imaš nešto svoje znaš da si tu. Dok, kad si u najmu, uvijek postoji taj strah da ćeš se sutra morati iseliti. Tako da, najam je zapravo jedan jako veliki stres, barem za mene." S njom se nije složila Ivana: "Što se tiče kredita, nisam za tu opciju, možda sad kad gledam unazad 10 godina bi se isplatilo dići taj kredit, ali taj osjećaj da si vezan tako dugo uz banku, ne sviđa mi se to nikako. U inozemstvu je najnormalnije imati stan u najmu, ali svejedno... Sjajno je da imaš nešto svoje no, sada mi ne bi palo na pamet dići kredit za stan, ni pod razno. Radije ću se seliti iz jednog unajmljenog stana u drugi."

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

L.M.F.

  • Fotografija: screenshot

Napišite komentar

Učitaj još