Traži

Upoznajte jednu od trenutno najtraženijih hrvatskih arhitektica čiji su rad, trud, ideje i ambicije prepoznali i u SAD-u

Intervju s Majom Bručić, osnivačicom arhitektonskog studija Lotus Architecti

Upoznajte jednu od trenutno najtraženijih hrvatskih arhitektica čiji su rad, trud, ideje i ambicije prepoznali i u SAD-u

Tekst: Latica Martinis Filković

Maja Bručić, Lotus Architecti… zvuči poznato? Naravno, jer nema projekta kojeg nismo objavili s tim potpisom, a svaki od njih izazvao je prvo naše, a onda i vaše veliko oduševljenje te pohvale. Ova 36-godišnjakinja, arhitektica, koja je 2011. godine osnovala spomenuti studio ne prestaje projektirati i nizati uspjeh za uspjehom, a posla ima, sudeći prema svemu, preko glave. Osim što je u Hrvatskoj itekako tražena i vrlo angažirana, ona i njezin tim sve su traženiji i u SAD-u gdje je nedavno projektirala novi centar Chicaga. Naime, upravo tamo će prostor čeličane US Steel od čak 200 hektara pretvoriti u zgrade s 12 tisuća stanova za 70 tisuća stanovnika. Zamislite to! Njoj i studiju Lotus Architecti ovo naravno, nije jedini inozemni posao koji su dobili i na kojem rade, a upravo zbog toga svako malo imaju potrebu, kako kaže, proširiti svoj tim koji je trenutno raspoređen na čak tri uredske lokacije - u Zlataru, Zagrebu i Chicago. Pitate se sigurno zašto u Zlataru? 

E pa Maja je tamo odrasla, tamo joj je obitelj, tamo ja završila osnovnu i srednju školu nakon koje je sasvim logično počela gravitirati prema Zagrebu, gdje je i završila arhitektonski fakultet. Iako je "razbacana" posvuda, primjerice, do jučer je bila u Zadru, prije toga na mini odmoru, sada je par dana u Zagrebu, kada smo je i uspjeli uloviti za intervju na koji je rado pristala, ova ambiciozna i mlada djevojka prije svega je sretna i zadovoljna s onim što radi, i kako radi te obožava svoj posao, jer ovakav posao s ovakvim tempom i odgovornosti možete raditi samo ako ste mu potpuno predani i volite ga. Maja, inače strastvena zaljubljenica u automobile i brzu vožnju, definitivno jest! Što nam je sve otkrila o svojoj profesiji, kako dolazi do poslova, kakav odnos njeguje s investitorima i što joj je bitno u cijelom tom procesu, gdje vidi najveće probleme, što Hrvati preferiraju kada su u pitanju arhitektura i dizajn i koliko je zapravo težak i kompleksan njezin posao pročitajte u nastavku… 

 

Majo, evo dugo već pratimo vaše projekte koje redovito i objavljujemo. Mi volimo vas i vi nas… recite mi kako i kada je nastao arhitektonski studio Lotus Architecti?

Studio Lotus Architecti nastao je točno nakon nove godine 2011. godine inspiriran izazovnim događajima na privatnom planu te u želji za stvaranjem nečeg novog, kreativnog, drugačijeg, otvorenog prema svijetu. Često najviše napravimo u životu kada prolazimo kroz izazove koje su tu da nas guraju naprijed, jačaju i kroz koje rastemo. Bio je to pravi pravcati start od nule, ali uz veliku podršku obitelji i prijatelja. Svi znamo da uvijek i svemu je potrebno puno sreće, važno je biti u pravom trenutku u pravo vrijeme, i onda uz sve to ako ste odvažni i hrabri, neke stvari ipak se počinju odvijati u pravom smjeru.

Potpisujete sa svojim timom puno projekta u Hrvatskoj, ali i Americi, kako zapravo dolazite do "velikih" poslova? Jer nisu u pitanju samo "stambenjaci", nego i hoteli te veći projekti… jesu u pitanju natječaji koje onda dobivate redovito ili vam se ljudi direktno jave jer poznaju i prate vaš rad?

Zadnji projekt koji smo dobili na natječaju bio je vezan za Coca Colu i njihovu Stanicu 50 povodom 50 godina Coca Cole u Hrvatskoj, to je bilo prije mjesec dana. Ta ideja je nastala u Milanu na Design Weeku, dakle inspiracija je konstantno potrebna kao hrana i voda. Rekla bih da ipak više projekata dobijemo putem preporuka i na temelju referenci. Ljudi vole raditi s nama, jer imamo malo drugačiji pristup, više zapadnjački, otvoreniji i fleksibilniji. Cijeli tim funkcionira tako. Smatram da je ključna riječ fleksibilnost iz koje krećemo.

Upoznajte jednu od trenutno najtraženijih hrvatskih arhitektica čiji su rad, trud, ideje i ambicije prepoznali i u SAD-u (фото 1)

Kako uspijevate raditi tim intenzitetom i tempom, meni se čini kao da svaki mjesec vidim neki vaš novi projekt… širite li onda tim ili kako? Vjerujem da nije sve na vama jer realno… kako biste to sve sami stigli (smijeh)?

(Smijeh), da imamo jako puno projekata u tijeku i nije lako sve iskoordinirati. Uvijek jedna osoba iz tima vodi pojedini projekt kroz idejnu fazu i na tome uvijek radi sa mnom, u ideje i koncepte uključena sam 100%,  to je ono što me najviše ispunjava i veseli, stvaranje je moja velika strast, uvijek imam viziju i sreću da mogu dobro osjetiti svakog klijenta i lokaciju. Nakon definiranja idejne faze, druga osoba koja je odgovorna u tehničkom dijelu tima preuzima projekt u fazi glavnog i izvedbenog projekta. Ljudi iz kreativne grupe stalno i u svim fazama idejnog projekta komuniciraju s tehničkim dijelom tima u pogledu detalja i same izvedbe, što je moguće, što nije, koji su troškovi itd. Slažem se, bilo bi nemoguće (smijeh). Širimo tim skoro svakih par mjeseci, sada smo u potrazi za ovlaštenim inženjerom strojarskih instalacija (ako ima jedan zainteresiran (smijeh), neka se javi).

Koliko je lako, teško dobiti posao u Hrvatskoj i naplatiti ga proporcionalno svom radu? Je li to po metodi "povuci-potegni" ili vi već imate neku svoju dobro uhodanu metodu da svi budu zadovoljni… Postoje li investitori, odnosno tip investitora s kojim izbjegavate raditi? Što vas najviše ljuti?

Teško je dogovoriti dobar posao, što u ovom slučaju znači adekvatan omjer financija i samog uloženog truda i vremena u posao, a o rezultatima da ne govorim. Ovo je pružanje usluge i svatko tu uslugu pruža na drugačiji način i krajnji rezultati i produkti su drugačiji kod svakog, neki jako uspješni, drugi ne baš itd. Treba biti jako dobar menadžer i trgovac, jer zapravo prodajete sebe i nitko to ne može napraviti bolje od vas samih. S druge strane prisutna je borba arhitekata i drugih inženjera na tržištu i tako se ruše cijene, treba napraviti obrat u tome. Najviše me ljute oni koji su jako nestrpljivi, pa onda rade pritisak i zovu svaki dan, i time zapravo stvaraju kontraefekt. Rekla bih da ipak imam sreću da najveći postotak, čak nekih 98 % su oni koje volim i s kojima kliknem odmah, koji su puni razumijevanja i fleksibilni i oni u pravu dobiju uvijek maksimum u svemu. Uglavnom se sa svim klijentima sprijateljim.

Upoznajte jednu od trenutno najtraženijih hrvatskih arhitektica čiji su rad, trud, ideje i ambicije prepoznali i u SAD-u (фото 2)

Na koji svoj dosadašnji projekt ste nekako najponosniji dosad i zašto, što vam je u njemu toliko bilo ili jest bitno, sam projekt ili jer ste primjerice, uspjeli pritom nešto nadmašiti u samoj sebi u smislu stvaranja?

Ponosna sam na mnoge, ali izdvojila bih jedan recentniji. Rekla bih da je to dentalna klinika Galeković u Vinici blizu Varaždina koja je nedavno završena. Sve u klinici je high-tech, teško je naći izvođače i investitore koji su podržali svaku "kreativno ludu" ideju i to izveli točno onako kako smo nacrtali. Zbog tog projekta, nakon što smo ga objavili na LinkedInu, kontaktirali su nas iz Los Angelesa vezano za estetsku i dermatološku kliniku jer su bili fascinirani detaljima, vjerojatno ćemo dobiti taj projekt u L.A.-u.

Vi ste inače rodom iz Zagorja, tamo imate ured, u Zlataru, ali ne samo tamo, nego i u Zagrebu i u Chicagu… Kako se to sve skupa dogodilo? Putujete li onda stalno s jedne lokacije na drugu… Iz Zlatara via Chicago (smijeh)…?

Rodom sam iz Zagorja, odrasla u Zlatar Bistrici (osnovna škola), a u Zlatar sam išla u najbolju gimnaziju u Hrvatskoj (smijeh), nakon toga uslijedila je selidba u Zagreb i fakultet u Zagrebu. Ured imamo u Zlataru i u Zagrebu, u Petrinjskoj 3. Često sam rastrgana na te dvije lokacije i putovanja mi oduzimaju puno vremena. Prošle godine pobijedili smo na projektu u Chicagu što nam je otvorilo i druge projekte u SAD-u, stoga je sada naša baza u SAD-u, točnije u Austinu u Texasu, za koji bih rekla da je moj second home office. (smijeh) Obožavam grad i ljude s kojima radim i koji su postali moji veliki prijatelji i koji su mene prihvatili kao obitelj. Eva Cotman, koja je moja i prijateljica i u Lotusu direktorica za project development živi sada recimo na pola puta između Zagreba i Barcelone u kojoj je provela svojih zadnjih 10 godina, te ona hendla sve klijente iz Španjolske.

Upoznajte jednu od trenutno najtraženijih hrvatskih arhitektica čiji su rad, trud, ideje i ambicije prepoznali i u SAD-u (фото 3)

Već godinama komuniciram s arhitektima i nekako sam u tom području već dugo, mišljenja sam da su mnogi od njih prilično tašti u usporedbi recimo s inozemnim arhitektima s kojima isto redovito komuniciram i koje pratim. Naravno, ne svi, ali neki posebno… Što vi mislite o tome? Koja su vaša neka iskustva s drugima hrvatskim arhitektima, vjerujem da ste u doticaju…

Potpuno vas razumijem jer istog sam mišljenja, no moj tim i ja pripadamo struji koja je više usklađena s principima koji vladaju među inozemnim arhitektima. Puno sam naučila o tom principu radeći prošlu cijelu godinu u Chicagu s vodećim svjetskim arhitektonskim uredom HOK, koji su me fascinirali svojim pristupom, jednostavnošću i fleksibilnosti te uvažili i primili svaku moju ideju koja je bila naravno (smijeh), dobra, a svi su principali s kojim sam radila bili redom harvardovci. Prošle godine sam prosječno jednom mjesečno bila u SAD-u. Imam dobre odnose sa svojim kolegama i uvijek si međusobno pomažemo sa savjetima kad treba. Sada se otvara jedna mogućnost suradnje s jednim poznatim hrvatskim arhitektom, pa sam jako radoznala kako će ići ta suradnja, moglo bi biti vrlo produktivno.

Kako izgleda vaš jedan radni dan Majo, meni se čini da ste na 100 strana… uspijete li se organizirati i napraviti sve što ste zamislili, uspijete li ručati ili samo radite 24/7, ima li mjesta za odmor i predah ili je sve samo rad, rad i rad kojem se ne nazire kraj… ?

Uf, neki dani su upravo takvi, rad, rad i nema kraja. Preko vikenda se stignem malo više ipak odmoriti i opustiti. Uglavnom doručkujem doma nešto zdravo (po mogućnosti vegansko), žitarice, pijem  svoju "bullet coffee", ručak preskačem, osim ako je neki poslovni ručak u pitanju, sport oko 19-20 sati. Nakon toga večera i neke zabavne stvari. Često prije spavanja još imam par e-mailova za odraditi i iskoordinirati. Volim trčati, igrati tenis, skijanje, golf sve manje i manje jer oduzima previše vremena, a nema pravog znojenja. Najviše me opušta boravak u wellnessu (sauna i sve što ide uz to). Volim i aute i brzu vožnju, a moja nova strast je biciklizam koju mi je otkrila jedna posebna i vrlo važna osoba u mojem životu, poklonivši mi prošle godine za rođendan bicikl. Baš me zanima s čime će me ove godine iznenaditi (smijeh). 

Koji projekti vas nekako najviše vesele… znam da ima uvijek manje dragih i oni koji su vam izazov. Koji su oni koje preferirate i zašto? 

Najviše se palim na turizam i hotele s kojim želim da Hrvatska raste kao destinacija.

Upoznajte jednu od trenutno najtraženijih hrvatskih arhitektica čiji su rad, trud, ideje i ambicije prepoznali i u SAD-u (фото 4)

Vjerujem da vas u Hrvatskoj percipiraju kao arhitektonski studio koji puno radi, "obrće silnu lovu" kako se kaže… vjerujem da tu postoji u pozadini od konkurencije gomila zavidnosti, možda sam u krivu… ali kako se nosite s time ako toga ima?

Za sada nisam imala neka neugodna iskustva koja bih posebno izdvojila, jako sam sretna zbog toga što osjećam podršku od ljudi u svojoj blizini.

Čini mi se da je u vašem poslu nekako najteže, osim dobiti posao, postići kompromis s investitorom. Kako vi to rješavate, gdje podvlačite crtu preko koje ne idete s obzirom na to da ste vi ovdje ipak stručnjakinja na svom terenu? 

Nekako ipak uspijem razgovorom dovesti vodu na svoj mlin (smijeh), u većini slučajeva. Ako ne ide, onda kažem da sam upozorila. Sreća je da se ipak onda vratimo na moje uz dobre argumente. Kompromisi su nekad neizbježni samo treba naći dobru mjeru i balans. Isto tako, trebam se zahvaliti svojem timu koji su isto tako vrlo perceptivni i vrlo dobro se nose s izazovima koje klijenti postavljaju pred nas.

Jeste li ikada napustili neki projekt i zašto i odlučili da ga jednostavno nema smisla raditi, unatoč uloženom i započetom? 

Jesam, zato što energetski nisam bila kompatibilna s investitorom, nismo pričali isti jezik, niti imali iste ciljeve. To se dogodilo samo jednom. Kao i u svemu, pa tako i s klijentima bitan je prvi "klik", treba se dogoditi "sviđanje", pa "zaruke" i onda "brak" -  sve faze projekta. Jako sam happy kad su klijenti sretni.

U čemu danas investitori, ali i arhitekti najviše griješe, što mislite? Meni se nekako čini u onom momentu da misle da mogu sve sami i recimo pomisle da mogu urediti derutni stan iz temelja po 200 eura po kvadratu, a realno je recimo u prosjeku 400 eura po kvadratu… i onda sve uvijek krene naopako? To govorim na primjeru jednog bliskog iskustva… žele uštedjeti na bitnim stvarima koje bi u pravilu trebale biti dugotrajne i obavljene od strane stručnjaka, susrećete li se vi s takvim investitorima?

Susrećemo naravno, ali odmah im kažemo da to je nemoguće ostvariti i "razbijemo takve iluzije" u startu. Rekla bih da investitori griješe samo onda ako nisu dobro vođeni ili instruirani od strane tima koji su angažirali. Ako su svi problemi i pitanja na vrijeme prokomentirani, greške se svode na minimum. Naravno, uvijek postoji nešto, jer ipak smo svi ljudi, no bit je reducirati greške na najmanjoj mogućoj mjeri.

Upoznajte jednu od trenutno najtraženijih hrvatskih arhitektica čiji su rad, trud, ideje i ambicije prepoznali i u SAD-u (фото 5)

Ja uvijek zamišljam da arhitekti i dizajneri imaju najdivnije stanove/kuće u kojima žive. Kako vaša izgleda, možete li mi opisati, što vi osobno volite, cijenite, koji stil, komade namještaja, dizajnerske ili ne…? Možete li mi izdvojiti neki "nedostižni" komad koji biste jednog dana voljeli imati u svom domu?

Volim eklektični stil, kombinirati različite materijale, puno stakla, povezanost s vanjskim prostorom - vrtom. Moj stan ima dosta cigle, sirovog betona, metala, drveta i sve to je vidljivo u prostoru, pomalo kao loft. Kamin i vatra su mi jako bitni, glazba i dobro ozvučenje, ogromna kupaonica, te kada u spavaćoj sobi i krevet koji je visok, 75 cm od poda. Volim dizajnerske komade kad su u pitanju kade, sanitarije, armature, rasvjetna tijela. Ostale komade volim i sama dizajnirati. Volim otvorene kuhinje s otokom tako da kad se kuha da se svi mogu okupiti oko stola/otoka/hrane. Kreiranje prostora svijetlom mi je jako bitno. Više bih rekla da postoje skulpture i slike koje bih voljela imati u svojoj kući, ima ih jako puno na listi, a izdvojila bih mnoge od Ivana Meštrovića te od Augusta Rodina - "The Kiss", jer skulptura puno jače djeluje na mene od slike. Naime, susret koji je na mene posebno ostavio dojam 2016. bio je s jednim od najvećih umjetnika današnjice, kiparom koji je nažalost preminuo prošle godine, Xavierom Croberom koji me osobno proveo kroz svoju kuću i atelje u kojoj je sniman film "Vicky Cristina Barcelona". Osebujan i veliki umjetnik.

Nakon godina rada i iskustva i svega, jeste li ikada požalili što ste arhitektica, da možete imati neko druge zvanje, koje bi to bilo? Sigurna sam da se profesionalno možete vidjeti u još nečemu u čemu biste bili uspješni?

Da nisam arhitektica bila bih zasigurno odvjetnica (smijeh). Privlači me i medicina, ali samo dijagnostika, kao npr dr. House (smijeh). 

Upoznajte jednu od trenutno najtraženijih hrvatskih arhitektica čiji su rad, trud, ideje i ambicije prepoznali i u SAD-u (фото 6)

Kako izgleda vaš privatni život, stignete li ga uopće imati, ako da, što vas u njemu najviše veseli, ispunjava, čini sretnom i preponom inspiracije?

Pokušavam privatni život balansirati najbolje moguće, nekad mi ide bolje, nekad lošije, to je valjda tako, uvijek nastojim dati maksimum. Bitna je podrška partnera. Ljubav me najviše inspirira i pokreće u svemu, originalnost, posebnost. Najviše me vesele sretni i zabavni trenuci provedeni s osobama do kojih mi je posebno stalo. Npr. prošli vikend provela sam na brodu s dvije osobe koje jako volim i to me puni, razgovori, emocije, proživljeni trenuci, jer sve što najviše možemo dati nekome je naše vrijeme. Nedjeljom me jako veseli moj pas Zeus  (Bernardinac) koji je još uvijek zapravo štene (imao je 1. rođendan prije par dana) i koji živi s mojim roditeljima u Zagorju i s kojim redovito provodim vrijeme u nedjelju.

I za kraj, prema vašem mišljenju, što Hrvati danas cijene, priželjkuju kada je u pitanju arhitektura? Minimalizam, prostranost ili što više soba na manjoj kvadraturi… Što je nekako najluđe što su tražili od vas da projektirate pa se recimo niste mogli načuditi…

Naši klijenti žele prostranost, ljepotu, funkcionalnost, neki minimalizam više ili manje. Uglavnom žele wow efekt i originalnost što danas nije lako postići. Možda najneobičniji zahtjev je bila garaža za 16 automobila unutar obiteljske kuće (smijeh). 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

  • Fotografija:
    Senja Vild

Napišite komentar

Učitaj još