Traži

Anamarija Brkić: "Ne volim fake život, volim živjeti punim plućima i uživati u svemu oko sebe"

Anamarija Brkić: "Ne volim fake život, volim živjeti punim plućima i uživati u svemu oko sebe"

Razgovor s našom poznatom dizajnericom

Tekst: Ana Pavić


Fotografija: Senja Vild

Na "ugodnih" 34 stupnja i zvizdan u 14 sati stajala sam ispred zgrade u centru grada na broju 26 dobrih deset minuta, dok nisam nazvala Senju (fotografkinju portala) da mi otvori vrata broja 28 na kojem Anamarija Brkić doista živi. Ulazim u stan zajapurena, mali debeljuškasti mješanac Dudo laje na mene iz petnih žila, Anamarija kuha kavu s ručnikom na glavi, Senja traži šećer po stanu. Nisu se fotografirale kako vidim. U to mi Anamarija otvori laptop u kojem je ispisala odgovore na sva moja pitanja koja sam joj poslala za pripremu. Smije se kao curica koja je napravila nešto što nije smjela: "Ja sam ti sve to napisala jer moram imati napismeno, ali možemo mi pričati ako hoćeš" - kaže. Pitanja sam joj poslala dan prije jer mi je u više navrata naglasila da ne voli davati intervjue. Veći su joj stres nego zadovoljstvo, čak i kad je tema isključivo njen posao. O privatnom životu da ne govorimo, ali srećom nismo profil medija koji o tome ikada raspravlja sa svojim sugovornicima.

Iako na prvu može djelovati stidljivo, možda čak i rezervirano, Anamarija ima obilje energije. To što ne voli pričati s medijima je druga stvar, ali kad priča ne zastajkuje i jako jasno izražava svoje mišljenje. Kako mi je kazala trenutno je u frci života jer planira nove pothvate koji se tiču ekspanzije brenda i radnog prostora, ali o tome nismo mogle razgovarati previše dok sve ne bude gotovo i pod kontrolom, kako Anamarija to voli. Kontrola joj je jako bitna što mi je više puta naglasila dok je diktafon bio isključen. Ipak se ovdje radi o ženi koja je one man show i koja kontrolira svaki aspekt svog brenda koji je gradila pametno i uporno, ne upadajući u neke časte zamke modnog biznisa u Hrvatskoj.

Koje su to zamke pitate se? Zamke naglog širenja poslovanja pa potom zatvaranja dućana, preeksponiranosti koja za rezultat na kraju ima situaciju u kojoj je dizajner zvijezda za razliku od odjeće koju izrađuje, a na koju mainstream mediji onda ne obraćaju pažnju jer im je važnije što je dizajner odjenuo, gdje je putovao i s kim se fotkao na eventu, zamke klanova kojih je na ovoj sceni nekoć bilo (sad ih nema više jer scena kao takva gotovo ne postoji FYI)... Njezin posao i imidž, pogotovo danas, šalju jednu sliku stabilnosti poslovne žene koja se dobro osjeća, zna što radi, zna tko su joj kupci i apsolutno fura svoj film, što je od velike važnosti u vremenima kad kupac prije svega cijeni autentičnost koju naposljetku i očekuje i plaća od nekog premium brenda. Uz kavu i povremeno prekidanje da bacimo lopticu psu Dudi popričale smo malo o poslu, trenutnoj situaciji, ali i o budućim planovima..

amarie

Koliko je danas teško održavati i voditi jedan premium brend u Hrvatskoj? Znam da imaš stalne kupce i da su ti ljudi generalno vjerni, ali znamo gdje živimo i kakvi su uvjeti rada.

Teško je, ali i izazovno. Uspostaviti balans je najveće postignuće. Držati brand zanimljivim, konkurentnim i uspješnim uopće nije lako, isto tako kao niti voditi posao u Hrvatskoj. Posao gledam kao vlastitu volju koja me pokreće da stvaram i ujedno pomičem vlastite granice, pa samo iz tog razloga si ne dozvoljavam da pokleknem pred mentalitetom i problemima na koje u našim poslovnim okvirima nailazim. Iza kulisa modno lijepe priče, koju živim i stvaram krije se paleta svih onih detalja i problema o kojima je potrebno voditi računa.

Ti puno polažeš na materijale, što zvuči smiješno kada kažem, ali generalno u Hrvatskoj se često događa situacija da se prodaje manje kvalitetan materijal i to se onda naplaćuje po dizajnerskoj cijeni. Gdje je ta neka moralna granica kod dizajnera ako postoji.. Svi znamo što kupujemo kad kupujemo u H&M-u a od dizajnerskih imena očekujemo više..

Mislim da je većina ljudi stava da dok god ponuda koju imaju, što se tiče i materijala i cijena, kod njihove publike prolazi, očito nemaju potrebe mijenjati svoj poslovni model. Moram priznati da sam ja kao kupac postala izuzetno zahtjevna, meni je kupiti gotov proizvod postalo baš teško. Je li to zato što sam zasićena tkaninama, uzorcima ili jednostavno ne prihvaćam lošu kvalitetu, ne znam, jednostavno nisam ljubitelj improvizacije.

Jesi li trenutno apsolutno zadovoljna s poslom i smjerom u kojem se razvio brend? Radiš sve sama, menadžerica si, dizajnerica, voditeljica brenda..

Jesam, skoro pa apsolutno. Onim manjim sitnicama kojima nisam kako ih detektiram, tako ih u relativno kratkom vremenu nastojim i riješiti. Svako malo dođe vrijeme za promjene, važno im se posvetiti i odlučiti pametno za sebe. Današnje vrijeme itekako zahtjeva promjene, osobito u modi. Ljudi vole nove stvari, nove priče, mjesta, ali isto tako određenu estetiku na koju su se navikli. Umjetnost je sve uskladiti i naposljetku obavezno, sama biti zadovoljna s učinjenim. Vođenje tima i rad s ljudima mi je paralelno i lagan i zahtjevan proces. Za nekoga tko je kreativan, to zahtjeva uzemljenje, educiranje, promišljanje, veliku i ozbiljnu organizaciju posla i cijelog tima, ali isto tako pruža veliko zadovoljstvo. Ono što je meni bitno jest dobro poznavanje ljudi koji sa mnom rade. Važno je voditi računa o njihovim potrebama i razmišljanjima. Imati stalan broj zaposlenih i zadovoljnih ljudi smatram jednim od svojih većih uspjeha. Osim toga, i vjernost klijenata treba održavati u kontinuitetu, kako pristupom tako i kvalitetom, biti im stalno zanimljiv, a pri tome nenametljiv, sve su to detalji koje treba uzimati u obzir... ili možda ne treba, ali ja to činim (smijeh). 

amarie

Imaš li ikada strah da nećeš smisliti nešto dobro opet što će se prodavati? Ja npr. znam strahovati da neću više napisati nešto dobro jer se kao kreativac potrošiš u određenom trenutku i iscrpljen si. Nemaš dizajnerski tim koji ti donosi prijedloge, sve je na tvojoj glavi i kreativi... Kako se rješavaš te kreativne krize i tjeskobe?

Znala sam ga imati prije, sada nekako nakon toliko izbačenih kolekcija i modela po tom pitanju, nemam straha. Uvijek samu sebe iznenadim i s velikim entuzijazmom krećem u stvaranje i razvijanje svakog novog proizvoda i linije. Strah se obično pojavi kad je sve gotovo i treba biti prezentirano tržištu, onaj pozitivan strah i trema koja navodno samo govori o tome koliko mi je stalo... a s obzirom na to koliko mi stres utječe na zdravstveno stanje, čini se da je meni još uvijek baš jako stalo (smijeh).

Dizajniraš li sve odjednom kad te uhvati neka navala kreative ili imaš neki sistem? Kako nastaje kolekcija?

Da, u stanju sam u nekoliko dana, naravno pod uvjetom da me ulovila kreativna ludnica posložiti, i osmisliti kompletnu kolekciju, od odjeće do modnih dodataka, ambalaže i svih popratnih sadržaja. Kada je tako, ne mogu dočekati finalni produkt, uzbuđenje me preplavi, pa čak ide toliko daleko da ja imam i viziju čitavog sadržaja prezentiranja linije na tržištu. A ako nisam u nekom dobrom kreativnom zanosu, ne forsiram... Nerijetko mi se pokazala produktivnom igra - pokušaja, isprobavanja, i neuspjeha (jer ne ispadne uvijek sve onako kako zamislim), pa iz jednog detalja ili često pogreške se razvije niz novih proizvoda, tako da nikada ne znate koja pogreška kuda vodi...

Kad dizajniraš koliko razmišljaš o kupcu, a koliko o vlastitim kreativnim procesima? Primjerice, ako baš sad hoćeš negdje staviti predimenzioniranu mašnu, ali nije ti baš praktična. Što radiš onda?

Stavim je (smijeh). Ja si u tim nekim stvarima dam oduška jer proizvodim puno modela po kolekciji pa među njima mora biti i onih koji su malo eksperimentalni, i modelirani kao i onih koji su prodajni. U ponudi imamo i komercijalne artikle koji su dio Basic linije. Ali, kod stvaranja i jedne i druge priče, modelima nastojim dati dizajnersko rješenje kakvo mislim da je meni najljepše, pa tek onda razmišljam o prodajnosti.

amarie

Ti si među prvima odustala od koncepta revija što polako postaje svjetski trend. Smatraš li da će koncept Tjedana mode izumrijeti u potpunosti? Je li dizajneru danas uopće potreban Tjedan mode s obzirom na društvene mreže i silne besplatne alate promocije koje imamo online?

Ne razmišljam tako o tome, ja sam više slušala svoju intuiciju i shvatila kako mojoj prirodi ne odgovara taj sistem prezentacije. Neću lagati, online marketingu mi je isto bilo teško se prilagoditi. Ali, sada kada vidim koje beneficije on sa sobom donosi zaista se opravdano postavlja pitanje, hoće li koncept modnih tjedana izumrijeti... Jedino zašto možda opstane jest što se sve zvijezde i ambasadorice moraju negdje tako lijepe i dotjerane moći pokazati, i popuniti sadržaje svojih Storiesa, pa bi to mogao biti jedan ozbiljan razlog koji revijama ide u prilog (smijeh).

U prošlim kolekcijama si stidljivo predstavila limitiranu ediciju čizama i sjećam se da su sve žene poludjele za njima. Imaš li želje da malo proširiš ponudu? Tj. da napraviš jednu veću kolekciju cipela? Mislim da bi se odlično prodavale.

Hvala ti, i ja sam istog mišljenja. Evo, napravili smo i neke male teasere samo za stiliziranje naše kolekcije, i društvene mreže su nam eksplodirale, a da pritom nismo ni objavili kako je u pitanju naš dizajn i proizvod. Voljela bih imati kompletiranu ponudu modnih dodataka, ali svemu pristupam kako kažeš malo sramežljivo ili bolje rečeno malo studiozno, pa je i za razvoj te linije potrebno, još nadam se, malo promišljanja.

Nedavno si predstavila liniju donjeg rublja. Možeš li mi reći nešto više o tome?

Emocija prema ženstvenosti i senzualnosti koja nenametljivo proviruje ispod pamučnog bijelog T-shirta za mene je vrhunac ljepote. Dugo o tome sanjam, samo sam strpljivo čekala da naiđemo na adekvatan pogon koji će nas moći pratiti kvalitetom, i nastali produkt nas je sve oduševio. Jednostavan, decentan, ali najvažnije od svega, napravljen od second skina (druge kože - kako još volimo nazivati MicroModal) u kombinaciji sa svilom i baršunom pokazao se kao idealan izbor.

U svijetu je tržište beautyja na svom vrhuncu. Svi imaju svoje linije, podlinije ili barem neki proizvod koji brendiraju. Evo i Isabel Marant je najavila kolekciju s L'Orealom. Osjećaš li potrebu za ulaskom na to tržište? ELFS-i su primjerice imali veliki uspjeh sa svojim parfemom, dakle publike ima. I kad bi napravila nešto u tom polju što bi to bilo? Koji proizvod bi odražavao tvoj brend?

Parfem i neka linija proizvoda na bazi prirodnih ulja za njegu kože.

Nisi baš tip osobe koja se previše eksponira. Ne vire ti svi u dom, u torbu i u život. Koliko je po tvom mišljenju danas važno da dizajner bude zvijezda ispred brenda? Danas je situacija da su svi koji su radili iza scene (fotografi, producenti, PR-ovci) postali istureni vani, kako putem društvenih medija tako i na događanjima... Brendiraš li sebe?

Samo onoliko koliko procijenim da je neophodno. Iskreno, cijena mi se čini preskupa, a moja komocija i privatnost, prevažne. Ne volim fake život, volim živjeti punim plućima i uživati u svemu oko sebe upravo onako kako realno i jeste.

Voliš li više zimske ili ljetne kolekcije? Pitam jer mnogo dizajnera kaže da im je draža sezona jesen/zima zbog mogućnosti poigravanja s materijalima i slojevima. Kako ti stojiš po tom pitanju?

Zimske, bez konkurencije. Puno su teže i konkretnije, imaju više slojeva i detalja i konstrukcijski su zahtjevnije, pa su mi samim time i draže.

Čini li se meni ili si postala nekako ženstvenija u zadnje vrijeme?

Ma nisam, ne bih rekla da se napravio neki takav zaokret u estetici. U proljetnoj sezoni je uvijek ženstveniji dojam jer su pretežno haljine u pitanju dok sam u jesenskoj sklona nešto strožim linijama.

Kada govorimo o inozemnom tržištu velik broj dizajnera muku muči ne s potražnjom već s opskrbom. Točnije količinama koje moraju isporučiti mali pogoni koje imaju. Gdje se tvoji komadi mogu pronaći u inozemstvu? Kako radiš vani?

Ja isto tako najveću muku upravo mučim s opskrbom. Naši kapaciteti su posloženi za punjenje jedne trgovine i online shopa. U inozemstvu smo trenutno samo u Kuvajtu i Londonu. Upravo iz razloga jer se borimo s kapacitetima. Ne možemo pokrivati potražnju koju imamo putem naših kanala, tako da širenje vlastitih kanala proizvodnje radi nekih nesigurnih vanjskih suradnji, ne smatram poslovno pametnim potezom. Bitno je dobro procijeniti što će sa sobom nositi veći rizik i angažman a ne donijeti željeni rezultat, i obrnuto.

Velik broj tvojih kolega ide na velike inozemne sajmove. Ti nisi sklona tome?

Da, nisam. Ne idem upravo zbog problema isporuke velikih količina koje ne mogu garantirati.

Misliš li da su druge linije budućnost mode? Točnije da su potrebne za održavanje brenda? Mlađe generacije nisu baš vjerni kupci već vrludaju od jednog brenda do drugog i stalno su u potrazi za nečim boljim. Je li diffusion line potrebna za konkurentnost i bolju prodaju?

Mislim da jesu. Upravo kako bi se učinili dostupniji i pristupačniji svima. Veliki je broj ljudi koji su pratili oduvijek naš rad i brend, ali su ga zbog visokih cijena smatrali nedostupnim. Upravo uvođenjem diffusion linije u naš asortiman približili smo se svima onima koji vole lijepo i kvalitetno, a isto tako praktično i nosivo.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar

više