O tome kako je raditi kao model u inozemstvu otkrile su nam Josipa Harmicar, Ana Buljević i Tabitha Pernar koje već nekoliko godina grade uspješne karijere u New Yorku, Londonu, Milanu i Parizu.

Sve tri djevojke su svoje karijere započele u Hrvatskoj. Josipa Harmicar je krenula u agenciji Midikenn gdje ju je zapazila agentica iz milanskog Elitea. Prvi posao je, kaže, bio toliko davno da ga se više ni ne sjeća, no u najboljem joj je sjećanju ostala revija Giorgija Armanija koju je nosila u Milanu. I Tabitha Pernar je svoju karijeru započela ovdje. “Skautirao me jedan hrvatski modni agent dok sam imala 14 godina, no kako sam tad bila premlada, javila sam mu se nakon završetka srednje škole. Ubrzo nakon toga, letjela sam za Pariz i sve je potrajalo do danas. Sve mi se više čini da jednom kad uđeš u ovaj posao, nema nazad,” kaže.

Tabitha Pernar

Ana Buljević je svoj inozemni put započela u New Yorku. “U Zagreb je došao scout iz New Yorka i održao casting za nova lica. Nakon par mjeseci sam otišla na upoznavanje s agencijom i tako je sve započelo,” otkrila je. I nerijetko ćete čuti modne znalce kako određeni tip djevojke odgovara upravo određenoj modnoj metropoli. Moguće je čak da jedna djevojka u Parizu nosi revije najvećih modnih kuća, dok u New Yorku neće dobiti nijedan jedini angažman.

Josipa je svoje mjesto pronašla u Milanu koji naziva svojim "tržištem" na kojem i dalje radi i zarađuje. "Svaki trud i rad usmjeren na prave stvari na kraju urodi plodom, pa tako i u modelingu. Malo je cura koje odmah nakon odlaska u inozemstvo počinju zarađivati, obično je potrebno određeno vrijeme da se napravi dobar portfolio koji omogućuje dobivanje posla kao pronalazak odgovarajućeg tržišta, što su u mojem slučaju Milano i Italija,” kaže.

A photo posted by @josipaha on

Ana to komentira kao pozitivnu stvar. "Svako tržište traži različite tipove djevojaka. Tako da svaka djevojka ima svoje tržište gdje će bolje raditi," kaže. I možda je upravo takav način svojevrsne raspodjele ono što omogućuje donekle lagodan život i dobru zaradu koju modeli u Hrvatskoj mogu samo sanjati. "U inozemstvu se svakako može živjeti od modelinga. Najbolje bi bilo održavati balans kroz kombinaciju high fashion poslova koji se nakon toga naplaćuje komercijalnijim poslovima," kaže Tabitha, a s njom se slaže i Ana koja kaže da je dobra zarada kroz revije i komercijalne poslove itekako moguća, iako, kako kaže Josipa, vremena nisu kao nekad.

A photo posted by Ana Buljevic (@anabuljevic) on

No, ključno je u cijeloj priči da sve tri djevojke, unatoč predrasudama i negativnim konotacijama koje se vežu uz posao modela, nemaju loših iskustava u svom poslu. “Jedina negativna strana ovog posla jest to što si često sam, ali kada naučiš biti sam i ta strana polako nestaje," otkriva Tabitha i nastavlja: "Najdraži su mi ostali sami počeci. Prva putovanja i poznanstva od kojih su se neka do danas pretvorila u prijateljstva, život u malim apartmanima s previše modela, džeparac od kojeg jedva možeš preživjeti tjedan, mogla bih nabrajati unedogled. Sve su to momenti zbog kojih još više cijenim ovo što sada imam i dokaz da se trud i upornost zaista isplate. Ništa ne dolazi preko noći.

Na pitanje planiraju li se vratiti u Hrvatsku, Ana kaže da ne razmišlja toliko daleko baš kao ni Tabitha koja bi ipak voljela da joj, kad za to dođe vrijeme, Hrvatska bude baza. Josipa je pak sigurna da se želi vratiti. "Mislim da sam to znala još na početku karijere i zato uvijek putujem s jednim koferom. Povezanost s obitelji, ali i ljubav prema Hrvatskoj najveći je razlog zašto se nikad nisam odlučila na dugoročan život u inozemstvu," kaže i ulijeva nam djelić nade saznanjem da uspješna inozemna karijera ne znači nužno i bijeg iz Hrvatske za koju (možda) još uvijek ima nade.