Utjecaj našeg shoppingiranja na okoliš ovisi o čitavom nizu parametara - od transporta do tvornice do trgovine, preko vrsta pakiranja proizvoda do IT infrastruktura trgovina, a onda je tu i individualni faktor koji ovisi o svakom pojedincu kao što je primjerice onaj odlazimo li u kupovinu biciklom ili automobilom. Dakako, teško je uzeti u obzir baš sve faktore stoga znanstvenici, kako piše Business of Fashion, promatraju utjecaj shoppinga na okoliš kroz tri arhetipa.

Prvi su, dakako, tradicionalni kupci. Njihovo su ponašanje istraživali znanstvenici u MIT-jevom Centru za logistiku i transport i zaključili kako na putovanje do trgovina ili shopping centara otpada čak 75% svih stakleničkih plinova koji se emitiraju tijekom procesa kupovine jednog tradicionalnog kupca u urbanoj sredini. Već na temelju te brojke mogli bismo zaključiti da je bolje kupovati na internetu bez napuštanja topline svog doma, a pritom i bez povećavanja vlastitog ugljičnog otiska. No, stvari nisu tako crno-bijele.

Je li online shopping doista bolji za okoliš?

Drugi arhetip, kako piše BoF, znanstvenici nazivaju cybernautom. To su ljudi koji svoj shopping obavljaju isključivo na internetu. I iako oni ne zagađuju okoliš transportom do trgovine, IT infrastruktura i pakiranja proizvoda čine veliki faktor kad je emisija stakleničkih plinova u pitanju. Online trgovine zahtijevaju kompliciraniju IT infrastrukturu, a pakiranja su znatno složenija od obične plastične ili papirnate vrećice u kojima dobivamo odjeću u konvencionalnim trgovinama. No ipak, prema navodima BoF-a, ugljični otisak cybernauta je oko duplo manji od onog tradicionalnih kupaca.

Treći arhetip čine moderni kupci i oni čine većinu svih kupaca. Radi se o skupini koja je hibrid prva dva arhetipa. Prema podacima iz 2015. u SAD-u je takvih kupaca bilo oko 70%, dok ih je u Hrvatskoj iste godine bilo svega 25%. Takvi kupci najčešće istražuju proizvode i u fizičkoj trgovini i na internetu. Prema predviđanju već spomenutog Deloittea, čak 48% američkih kupaca sklono je provjeriti proizvod uživo prije nego ga naruče na internetu i time je granica između online i fizičkog shoppinga zamagljena. No, svakako kombiniranjem online trgovina i fizičkog odlaska u trgovinu, moderni kupci ostavljaju veći ugljični otisak od prva dva arhetipa.

Business of Fashion čitavoj priči dodaje i četvrti arhetip koji naziva nestrpljivim modernim kupcem koji dostavu kupljenog proizvoda želi odmah. Zbog takvih zahtjeva kupaca postoji opcija dostave sljedećeg ili istog dana kada je proizvod kupljen (next-day-delivery ili same-day-delivery), a to logično zahtijeva učestaliji prijevoz paketa i dodatno zagađenje zbog čega je taj četvrti arhetip najštetniji za okoliš.

Je li online shopping doista bolji za okoliš?

Uz sve navedeno lako je zaključiti da je online kupovina doista bolja za okoliš. U Hrvatskoj će vjerojatno proći još nekoliko godina dok online shopping ne postane potpuno prihvaćen i uobičajen. Tek smo prošle godine počeli kupovati online u Zari, H&M-u i Mangu, a na činjenicu da moramo platiti i cijenu dostave još se nismo navikli. No, modna industrija drugi je najveći zagađivač u svijetu i ključno je razmišljati o svojim shopping odlukama u svakom trenutku.

Pametan izbor ne znači samo kupovati na internetu već i razmišljati o proizvodu koji kupujete. Danas u svijetu postoje brendovi poput Reformationa i Everlanea čiji je proces proizvodnje potpuno održiv, od izbora vlakana do distribucije gotovih proizvoda, dok u Hrvatskoj postoji tek nekoliko takvih brendova kao što su Murva i Brokula&Ž. No, i high street brendovi poput Zare i H&M-a imaju održive linije koje izrađuju koristeći pamuk i ostala prirodna vlakna organskog podrijetla. I kupnja tih proizvoda može biti prvi korak prema održivijoj budućnosti.