Pulska dizajnerica Staša Randall je sigurno jedna od onih na koju trebate obratiti pažnju. Svoj modni brend STAŠA Design pokrenula je u Hrvatskoj, ali ju je put odveo u London gdje je počela graditi svoju karijeru. Od Selfridgesa do Roland Moureta put nije bio jako dug, a u međuvremenu su joj se otvorila i vrata londonskog Tjedna mode. Za taj uspjeh bilo je dovoljno samo 4 kvadrata besprijekorne estetike, a zbog dosljednosti i posvećenosti svojoj viziji te pažnje koju stavlja na kvalitetu i izradu, Staša Randall je pravo osvježenje u moru dizajnera. Logično, nismo mogli propustiti priliku da nam otkrije crtice iz svojeg modnog opusa i života u Londonu. 

Završila si TTF u Zagrebu, predstavila diplomsku kolekciju koju je pratio jedan jako zanimljiv i pomalo neobičan video i već time si dala naslutiti da imaš poseban osjećaj za ono što radiš. Kako to komentiraš, otkud inspiracija za kolekciju i koja te je ideja vodila kroz kolekciju? 

Tema mog diplomskog rada bila je "Oblikovanje kolekcije odjeće od drvenih materijala na primjeru multiplikacije u radu Paco Rabannea", a iza toga stoji i moja tadašnja mentorica Jasminka Končić. Kolekcija Bamboo rezultat je istraživanja modnog velikana Pacoa Rabannea. Proces je to koji zahtijeva prethodna znanja o samom dizajneru i materijalima koji se koriste. Drvo kao materijal ne koristi se prečesto u modnoj industriji te je to bio izazov za mene kao dizajnera. Kolekcija je izrađena od bambusovih 3D pločica koje su spajane metalnim karikama kako bi se dobio odjevni predmet. Kolekcija se sastoji od deset modela, četiri topića izrađena su od bambusa, dok je ostatak izrađen od materijala te prevladavaju nijanse sive i plave boje te boje bambusa koje se izrazito uklapaju s bojom ljudske kože. Imala sam sjajan tim. Ivana Vareško zaslužna je za divan video Bamboo kolekcije, te fotograf Zvonimir Ferina koji je pak zaslužan za moj divan lookbook i kampanju. Modeli su bili Lena Došen i Matea Bručić koje su se odlično uklopile s mojim bambusom, a za šminku je zaslužna Kasandra Draganić.

Bila si u Francuskoj na studentskoj razmjeni, koliko je to pridonijelo tvojem rastu i kakvo je to bilo iskustvo? 

Razmjena u Francuskoj je bilo jedno divno iskustvo, koje mi je otvorilo vidike na nešto novo i drugačije, nešto što nisam imala u Hrvatskoj. Erasmus mi je omogućio studiranje na jednoj od poznatijih škola u Francuskoj za tekstilnu tehnologiju - Ensait, gdje sam odabrala smjer Fashion business za koji mislim da je jako bitan u našoj struci. Nažalost, na TTF-u nije bilo Fashion businessa kao predmeta, što je jedan veliki nedostatak. Svaki mladi dizajner trebao bi imati osnovno znanje o stvaranju i izgradnji brenda, te gdje sve to vodi nakon fakulteta, a upravo se to može naučiti na predavanjima navedenog smjera.

Mlada dizajnerica iz Pule o svom putu do londonskog Tjedna mode

Je li tvoje preseljenje bilo s nekim u startu određenim razlogom ili si jednostavno otišla graditi karijeru izvan granica Hrvatske?

Planirala sam odseliti još od ranih godina mojeg fakulteta. U Hrvatskoj su ljudi konzervativni, ne prihvaćaju različitost i podložni su masivnim trendovima, a zapravo je važno biti svoj jer si samo tako drugačiji. Smatram da moda mora pomicati granice. U Hrvatskoj je puno lakše uspjeti jer je "more s manje riba". Međutim, London je ogromno more i jako puno riba pliva ovdje, ali mi isto tako daje velike mogućnosti da izgradim sebe, karijeru i brend, što nikad ne bih mogla u Hrvatskoj. Volim izazove i nova iskustva, zato sam spakirala kofere i otišla. Jedan od razloga je bio što sam u kolovozu 2015. dobila praksu za jedan mali brend pod imenom Gan Gan London. Bila sam punih mjesec dana u tom studiju, nije mi se svidjelo, vadili su iz mene ideje kako bi ih stavili pod svoje ime, a nisam bila ni plaćena.
Odmah sam počela tražiti novu praksu, nakon nekoliko dana i nekoliko poslanih mailova dobila sam praksu za jedan brend koji je baziran u Londonu, ali vodi ga poznati dvojac iz Slovenije pod nazivom MEHLE. Odradila sam 4-5 mjeseci prakse kod njih u studiju i stekla veliko znanje. Maja Mehle koja je dizajnerica s diplomom modnog dizajna Royal college of Art u Londonu, prenijela mi je dosta bitnih i poučnih stvari. Nakon te dvije prakse shvatila sam da trebam početi raditi kako bih mogla skupiti novce i uložiti u svoj brend. Tako sam počela raditi u najpoznatijoj modnoj robnoj kući Selfridges za velike brendove kao što su Valentino, Alaia, Prada. Uz svakodnevni rad od 9 sati, kada bih došla doma čekao me papir i olovka na koji sam stavljala sve svoje ideje. Svoje slobodno vrijeme posvetila sam kolekciji koja je u potpunosti moja iz moje glave. Po prvi put nisam imala mentora, nikoga tko bi me mogao usmjeriti. Bio je to čudan osjećaj, nakon što te netko usmjerava 5 godina, Ali osjećala sam se odlično, nisam imala nikakve granice, sloboda je bila moja luda glavaKada sam završila kolekciju kupila sam kartu za Berlin kako bih odradila snimanje sa svima poznatom fotografkinjom Suzanom Holtgrave. Puna uzbuđenja i pozitive prijavila sam se na Indie Faces modnu platformu koja me izabrala za Pop up Shop London Fashion Weeka. I eto, moja kolekcija će biti predstavljena idući mjesec 18/19.02.2017. No, nije me samo ljubav prema modi dovela do Londona. Dogodila se i ljubav i to ona prava koja je isto zaslužna za moje preseljenje. Još 2011. godine na ljeto, kad sam odmarala od fakulteta, u mojoj rodnoj Puli upoznala sam Engleza pod imenom Charles koji je danas moj muž. I eto, sve se nekako poklopilo.

Ako se ne varam, negdje sam pročitala da odrađuješ praksu u modnoj kući Roland Mouret? Ako da, kako je došlo do toga, što si sve trebala napraviti, kako si se snašla s obzirom na možda i ne tako konkretno obrazovanje koje nude naši fakulteti?

Je, to je točno, dobila sam praksu sredinom 12. mjeseca 2016. godine, kao asistent, pomoć u studiju. Do toga je došlo tako da sam uočila oglas te sam se istog trena prijavila. Dva dana nakon toga imala sam intervju koji je bio vrlo uspješan. Odlično sam se snašla pošto imam dobro znanje - od krojeva do izrade. Od malena sam šivala uz mamu, potom sam od svih profesora na fakulteta upijala znanje i vještine koje su mi mogli pružiti, no jako mi je pomogla i jedna teta. Još tijekom studija kada bih se vratila u svoju rodnu Pulu otišla bih kod tete Višnje Požar koja je nekad radila kao dizajnerica u Areni. Ona mi je prenijela zlatno znanje, nešto što na fakultetu nisam mogla dobiti i što mi je uvelike pomoglo u mom formiranju. Kod Roland Moureta sada vidim kako je to raditi za poznatu modnu kuću - veliki studio, više od 50 zaposlenika, svatko ima svoj stol, svoj zadatak. Šivaona s krojačicama, veliki stolovi prepuni krojeva. Nadam se da ću ostati kod njih neko vrijeme.

Mlada dizajnerica iz Pule o svom putu do londonskog Tjedna mode

Ove godine predstavljaš svoju kolekciju u Londonu na Tjednu mode što stvarno i jest uspjeh u tako kratkom periodu. Kako se to dogodilo, kakvi su tvoji utisci, jesi uzbuđena? 

Još od prošle godine gledam modne platforme koje omogućuju da se prijaviš i budeš dio London Fashion Weeka, međutim tu je uvijek problem bio novac. Naravno, sve to košta i treba uštedjeti. Pretprošle godine mi je još bilo prerano, tek sam završila master i trebalo mi je još znanja, zato sam i odrađivala prakse. Nakon toga sam i radila do nedavno kako bih si skupila određen iznos, naravno tu mi je i obitelj pomogla, ništa bez njih. Indie Faces je modna platforma koja omogućuje mladim dizajnerima da se pokažu u tom velikom svijetu mode. Oni rade za New York Fashion Week i London Fashion Week. Svakako, meni je bilo u cilju dobit Pop Up Shop u Londonu kako bi me kupci mogli uočiti. Prijave su bile početkom 11. mjeseca 2016., a rezultati su došli sredinom 11. mjeseca 2016. U tom trenu kad sam dobila mail da sam jedna od izabranih i da su oduševljeni mojim konceptom, na sekundu sam se zaledila, nisam znala je li to stvarno ili sanjam. Nakon nekoliko sekundi počela sam skakati od sreće. Na ovogodišnjem London Fashion Weeku predstavljam svoju novu kolekciju "4sqm of Pure" A/W 2017. Kolekcija je inspirirana modom 70-ih i azijskim detaljima, što je jasno vidljivo u krojevima i materijalimaNo, posebnost kolekcije su ručno izrađeni modni dodaci od bambusa. Naime, u suradnji s poznatom hrvatskom fotografkinjom s adresom u Berlinu, Suzanom Holtgrave gdje sam i snimila najnoviju kampanju s modelom Mariom Buzak. Uz kampanju je objavljen video koji savršeno opisuje kolekciju, minimalan i urban stil. Velike zasluge za cijelu kampanju idu: fotografija i video - Suzana Holtgrave, edit - Noa Kosanović, frizura i makeup - Jane Jakobi (Blossom Management), model Marija Buzak (Iconic Management) i glazba - Mike Hermann "OK".

Pričaj nam malo o svojem životu u Londonu. Jesu li ispunjena tvoja očekivanja za sada i stojiš li iza tvrdnje da je mladim dizajnerima u Hrvatskoj jedini izlaz za rast inozemstvo?

Život u Londonu nekad zna bit predivan, a ponekad vrlo težak. Mislim da svakome tko ode od svog doma bude teško. Naravno da mi nedostaje obitelj i moj dom, međutim ja nemam što raditi u Hrvatskoj, i nisam jedina, mislim da se to vidi na velikom broju mladih koji su još u 2016. otišli van Hrvatske. London je velik i omogućuje svakome da radi ono što voli, svatko tko misli nešto stvarati ovo je grad za njega. Možemo reći da je to grad koji nikad ne spava i miruje. Svakako bi bilo lijepo da se u Lijepu našu ulaže i vrati tekstilna industrija kako bi mladi mogli raditi i stvarati nešto novo, te da se više okrenu mladim dizajnerima, a ne samo onima koji su godinama na hrvatskoj sceni. Mislim da ima toliko dizajnera za koje nitko ne zna, a imaju veliki potencijal. Govorim to iz iskustva, ja u Hrvatskoj nisam ništa mogla napraviti, niti sam bila uočena, iako je to vrlo mala državica od samo 4.284 milijuna ljudi dok sam u Londonu, koji ima dva put više nego cijela Hrvatska, bila odmah prihvaćena i uočena. Još 2016. godine prije mog odlaska jedna pulska novinarka, Lara Bagar je napisala članak o meni, te je još tada rekla da ću uspjeti. Svakako se njoj zahvaljujem jer je ona ta koja me upravo prva primijetila i to šetajući Pulom, Lara je uočila moj ogrtač u KOMO design storeu, nazvala me i krenula je priča.

Mlada dizajnerica iz Pule o svom putu do londonskog Tjedna mode

I za kraj nam reci koji su tvoji daljnji planovi? 

Kao prvo, u drugom mjesecu želim uspješno odraditi LFW, nakon toga me opet čeka posao, plus raditi na novoj kolekciji S/S 2018, koju ću pokušati prijaviti na LFW u 9. mjesecu 2017. Svakako bih jednog dana željela biti dio Purea, najvećeg fashion sajma u Londonu. Nastavljam raditi na brendu i novim idejama, možda jednog dana dođe i trgovina. Sve će se saznati na vrijeme. Obavijestit ću vas. 

Mlada dizajnerica iz Pule o svom putu do londonskog Tjedna mode

Mlada dizajnerica iz Pule o svom putu do londonskog Tjedna mode

Mlada dizajnerica iz Pule o svom putu do londonskog Tjedna mode

Mlada dizajnerica iz Pule o svom putu do londonskog Tjedna mode

Mlada dizajnerica iz Pule o svom putu do londonskog Tjedna mode