Traži

Upoznajte mladu hrvatsku dizajnericu koja je London i Milano zamijenila Zagrebom

Intervju s Mihaelom Marković

Upoznajte mladu hrvatsku dizajnericu koja je London i Milano zamijenila Zagrebom
Mihaela Marković je mlada hrvatska dizajnerica koja kao sredstvo izričaja koristi pletivo. Studirala je u Italiji i Engleskoj, ali je na kraju te dvije modne sile ipak odlučila zamijeniti Hrvatskom. U intervjuu za Büro 24/7 otkrila nam je sve o svom brendu i tome kako se zaljubila u pletivo

Za razliku od brojnih hrvatskih zaljubljenika u dizajn koji odmah nakon srednje škole upisuju zagrebački Tekstilno-tehnološki fakultet, Mihaela Marković je svoj put odlučila potražiti u inozemstvu. Napustila je Hrvatsku i otišla u Milano gdje je upisala preddiplomski studij na Istituto Marangoni i tamo diplomirala 2012. specijaliziravši se za ručno pletivo. Njena ljubav prema pletivu kojim se danas bavi započela je tada, a nastavila ju je istraživati kroz diplomski studij u britanskom Nottinghamu.

Međutim, nakon uspješno završenog studija, umjesto da svoje mjesto potraži u nekoj od velikih svjetskih modnih kuća ili pokrene svoj brend u Engleskoj, Mihaela se odlučila na povratak u Hrvatsku. Prije dva mjeseca je na adresi Ilica 5, u Oktogonu, otvorila svoju galeriju gdje se mogu razgledati njezine kolekcije, a lokacija je ne sprečava da i dalje predstavlja u Milanu i Londonu gdje svoje komade i prodaje. U intervjuu za Büro 24/7 otkrila nam je sve o svom brendu, proizvodnji u Hrvatskoj i tome što nas toliko razlikuje od Engleza i Talijana.

Upoznajte mladu hrvatsku dizajnericu koja je London i Milano zamijenila Zagrebom (фото 1)

Studirala si u Nottinghamu i Milanu. Kako to da si se odlučila baš za ta dva grada i koliko se oni međusobno razlikuju kad je u pitanju moda?

Uff... nebo i zemlja. Nottingham nisam odabrala zbog mode, već zbog tehničkog aspekta, htjela sam dobiti najbolju izobrazbu na području mašinskog pletenja. U Nottinghamu je još u 16. st. izumljen prvi pletaći stroj (William Lee of Calverton) te je ostala snažna tradicija tekstilne proizvodnje i dan danas. Moj fakultet, Nottingham Trent, poznat je po svojem Odsjeku za pleteninu. Recimo, BA studenti redovito osvajaju nagrade na Graduate Fashion Weeku koji se svake godine održava u Londonu, opremljenost fakulteta je vrhunska, imala sam pristup svim mogućim strojevima, vremenu i pažnji mentora i profesora. Kad smo kod njih, jedini kome sam se divila po pitanju odijevanja su bili profesori. Totalno svoji, drugačiji, bivši "New romantics", neki i začetnici legendarnih Blitz Kidsa u Londonu u 80-ima. Nottingham je jednostavan studentski grad, nije London gdje se spaja 20 gradova u jednom i gdje je stalno uzbudljivo i zanimljivo. Međutim, dobila sam uvid u onaj istinski engleski način života i shvatila zašto je ta nacija toliko svoja, drugačija. Sad se priča o Brexitu već neko vrijeme, ali i prije je to bilo vrlo naglašeno, oni su uvijek Europu smatrali nečim dolje dalekim, preko mora Milano je pak drugačija priča. Mentalitet je blizak našem, Milano je sav elegantan, fin, moderan, hrana mora biti dobra, Talijani jako paze na normative odijevanja (i muškarci i žene), stoga je moda jednostavno način života. Što se tiče fakulteta, tu sam dobila bazu, naučila pomalo o svemu prije nego sam se na završnoj godini opredijelila za ručno pletenje.

Kada si odlučila da se želiš specijalizirati za pletivo i zašto baš pletivo?

Pletivo je jedna starinska vještina koja preživljava unatoč svim novim tehnologijama koje danas poznajemo i to je jedan paradoks u koji sam ja odlučila ući malo dublje, i to je recimo bio moj diplomski rad. Prilično je paradoksalno što u ovo moderno doba još uvijek težimo ručnim i tradicionalnim vrijednostima. Veliki paradoks je i površnost mode nasuprot osobne priče dizajnera koja ima svoju dubinu. Naime, uz modnu industriju se vežu ekscesi i frivolnost, a s druge strane svakom svojom modnom kolekcijom, kreator šalje osobnu poruku i pokazuje nam koliko muka, truda i vremena je trebalo da dođe do njegove modne realizacije. Zašto je teško biti kreativan, ne samo kao modni dizajner nego i kao pisac, glazbenik ili bilo koji drugi umjetnik? Uvijek moraš staviti na vidjelo neko svoje iskustvo i svoje najdublje ja, a to je još teže danas, jer se svi skrivamo iza digitalnih profila i ekrana Fasciniraju me te neke tradicionalne aktivnosti koje danas više nisu baš popularne, ali sve su cjenjenije. Poput ribarstva. Pletenje je posebno jer ti sam stvaraš svoj tekstil. Nisi ga negdje kupio ili izrezao iz nekog već gotovog materijala, nego stvaraš vlastiti produkt. Ti kreiraš. Imaš kontrolu nad cijelim svojim radom od najjednostavnijeg njegovog segmenta do onog kompleksnijeg. A dođe i kao dobra vrsta meditacije, svojevrsni mentalni odmor.

Upoznajte mladu hrvatsku dizajnericu koja je London i Milano zamijenila Zagrebom (фото 2)

Kako danas, nakon fakulteta, izgleda tvoj proces rada na kolekcijama? Gdje ih proizvodiš, gdje predstavljaš, a gdje prodaješ?

Proizvodim u Hrvatskoj i BiH, gdje surađujem s jednom udrugom tradicijskih vještina. To je grupa žena s nevjerojatnom sposobnošću i zlatnim rukama, a taj njihov potencijal do sada je bio neiskorišten. U Hrvatskoj imam proizvodnju strojnog pletenja, te se sav dizajn, izrada novih prototipa, razvoj modela itd. odvija ovdje. Proizvodnja i stvaranje nove vrijednosti je temelj - 85% radnika u modnoj industriji su žene, pa kad kao žena kupujete, a ne znate točno porijeklo kupljenog artikla, vi tom kupnjom podupirete često zastrašujuće uvjete u kojima te žene žive i rade. Treba se informirati. Predstavljala sam na raznim Tjednima dizajna, London, Milano itd. gdje zatim dolazim do kontakata s kolegama dizajnerima i umjetnicima, modnim kritičarima i novinarima, kupcima i klijentima. 

Kako to da si se odlučila vratiti u Hrvatsku? Je li ona podobnija za proizvodnju od primjerice Engleske? 

Kako sam ranije spomenula, u Engleskoj na fakultetu su nam pružili svu podršku i pomoć što se tiče svih aspekata našeg razvoja nakon završenog magisterija. Tako sam i ja dobila priliku završiti poduzetnički tečaj, iznijela sam im svoj poslovni plan koji je bio vrlo uspješan, doveli su i bankare i dva savjetnika, dobiješ poduzetničku vizu itd. Naravno da je Engleska po pitanju veličine tržišta, osviještenosti kupaca o slow fashion filozofiji, i naravno, platežnoj moći, ispred Hrvatske Međutim, kada sam počela vagati sve faktore, troškove života, proizvodnje, najma stana, kreativnog studija, itd. shvatila sam da su priče o vlastitom brendu skoro pa neizvedive. U Hrvatskoj sam imala dobru podlogu budući da se moji roditelji bave tekstilnom proizvodnjom, što moram naglasiti da je za mene bila ogromna pomoć i odskočna daska u samom početku. Proizvodnja je nekakav temelj svega, a meni je bilo krucijalno da sve mogu sama kontrolirati, da znam što, kako, kada, gdje, i da mogu čvrsto stati iza svog proizvoda. Shvatila sam također da živimo u 21. stoljeću gdje se nevjerojatno brzo razvijaju nove tehnologije, gdje je svijet sve tješnje povezan, gdje se ja ne osjećam više kao "Hrvatica" već kao "Europljanka hrvatskih korijena". Tako da nije ni bitno gdje živim i gdje ću živjeti za pet godina. U Engleskoj sam jako puno naučila, recimo upoznala sam par britanskih umjetnika koji uopće ne pronalaze tržište za svoje komade u Britaniji, već ih prodaju mahom u Kini i Japanu. Internet je jedna genijalna stvar koja nas povezuje s cijelim svijetom, a internet tehnologija je na svojem početku, tako da ni ne možemo zamisliti kako ćemo živjeti za pet, 10 ili 20 godina. Moramo mijenjati svoje ustaljene načine, inovirati. Bitno je da to prepoznamo svi, posebice mi dizajneri.

A što je s publikom? Ima li uopće ovdje publike za tvoj rad i kako kupci reagiraju na kolekcije?

Ima publike, samo nisam još sigurna mogu li isključivo od nje živjeti. Možda je prerano o tome govoriti. Ne radi se o osviještenosti, čista je to matematika da nas je samo četiri milijuna. Tako da otpočetka nisam ni računala samo na hrvatsko tržište, kako sam i rekla, svijet moramo gledati kao cjelinu. Pa, Elon Musk i ekipa već organiziraju putovanja van Zemljine atmosfere, tko zna što nas još čeka...

Upoznajte mladu hrvatsku dizajnericu koja je London i Milano zamijenila Zagrebom (фото 3)

Jesi li razmišljala o predstavljanju na nekom od domaćih "Tjedana" mode? Ima li to uopće smisla ili je strano tržište jedina opcija za opstanak?

Nisam i mislim da i nema smisla. U Hrvatskoj ne postoji industrija. Pa, manjim i srednjim tekstilnim poduzećima teško je naći radnika u proizvodnji, sav materijal i repromaterijal se uvozi izvana, a nekakve robne kuće poput talijanskog Rinascentea ili britanskog Libertyja ili Selfridgesa ne postoje. Concept storeovi isto. Bit modne revije je da dizajner priredi predstavu - zato se na engleskom kaže  fashion show, u kojem će gledatelji uroniti u njegov svijet na tih 10 minuta, nakon koje će buyeri i preneseno i doslovno kupiti njegovu viziju i ideju. Onda je tu cijela logistika oko showroomova, jer naravno da su na reviji predstavljeni oni najekstravagantniji komadi koje žena koja radi u banci neće odjenuti na posao, a u pozadini su razrađeni modeli u suptilnijim varijantama bazirani na tom ludom komadu koji izaziva pažnju. Ovdje taj Tjedan mode ima smisla za dizajnere koji šivaju po mjeri, pa klijentice dođu na reviju, pogledaju 20 haljina istog ili sličnog kroja s alteriranim dužinama i bojama i odaberu haljinu koju žele. Ali to se onda ne zove moda. 

Postoje li na domaćoj sceni uopće dizajneri čiji rad cijeniš? Kako gledaš na našu modnu scenu općenito?

Pa ovdje svakako postoje kvalitetni ljudi. Samo znaš što, sve ide od vrha. Neuređena država rezultira u neredu na svim područjima, pa tako i u našem poslu. Problem je što ne postoji kritika, ne postoji nekakav instrument selekcije i filtriranja, nemamo mi jednu Suzy Menkes ili pokojnu Francu Sozzani koja bi prepoznavši talent, imala moć i dovoljan utjecaj u svijetu da tom mladom čovjeku stvarno i pomogne u usmjeravanju i ostvarenju nekih svojih snova. Ne bih sad izdvajala nikoga, imamo mi kvalitetnih ljudi i dizajnera, samo oni nisu u prvom planu. Općenito umjetnici i kreativci ne vole bling bling svjetla pozornice, pa tako taj spotlight preuzmu neke rubne ličnosti koje nemaju veze s bitnom stvari. Posljedično tome, pojmovi "hrvatska moda" ili "hrvatska glazba" poprimaju nekakav komičan moment, što je tužno, žalosno, i ne bi trebalo biti tako jer hrvatska glazba i hrvatska moda postoje, samo se taj isti pojam upotrebljava skupno, za sve što se iskroji i odsvira.

Upoznajte mladu hrvatsku dizajnericu koja je London i Milano zamijenila Zagrebom (фото 4)

Što smatraš svojim najvećim uspjehom do danas? A na koji si trenutak u karijeri najponosnija?

Hmm... Pa znaš što, nije to jedan trenutak. Bila sam presretna prošle godine kada sam prodala prvi komad na londonskom Tjednu mode. Inače su muškarci oduševljeni mojim bojama, materijalima, izradom. Ili su samo iskreniji i izravniji kada im se nešto jako svidi, više od žena. Recimo prošli mjesec u Milanu dolazile su do mene cijele obitelji s djecom i uvijek je otac obitelji bio onaj koji je najviše komentirao i interesirao se o materijalima i izradi. Za vrijeme tog istog Tjedna dizajna u Milanu bila sam i sama zatečena reakcijama ljudi koji su mi dolazili sa svih strana svijeta i komentirali moju pleteninu, govoreći mi kako je to nešto potpuno inovativno, i da takvo što nikad nisu vidjeli. Japanci, Južnoamerikanci, Europljani, Afrikanci... E pa kad takvo nešto čujem, onda me preplavi onaj osjećaj da mogu sve, da je cijeli svijet moj. Meni ti je moj posao najgenijalnija stvar na svijetu i ne mogu si zamisliti da radim bilo što drugo, ali nekako osjećam da nije još stigao moj trenutak. Kratka je to karijera, radim nešto manje od dvije godine.

Nedavno si otvorila i trgovinu. Kako to ide? A koji je sljedeći korak za tvoj brend?

Otvorila sam galeriju u Ilici 5 koja je, eto, odraz mene. Ne bih ju nazvala ni dućanom, ni ateljeom, nego je to fuzija svega, mali uvid u MM svijet. Pruža mi mogućnost da se predstavim nekoj drugoj publici, da dobijem povratnu informaciju klijenata o tome što funkcionira, a što ne, itd. Za sada smo otvoreni dva mjeseca, i moram priznati da sam se i sama iznenadila izrazito pozitivnim reakcijama ljudi. Uglavnom su iznenađeni i oduševljeni što Zagreb ima takvu ponudu nečega potpuno drugačijeg. Radim intenzivno na tome da dobijem barem jednog velikog, svjetski poznatog kupca. To znači jednu od britanskih robnih kuća ili jedan glasoviti pariški concept store. Za sada sve ide malim koracima, prodajem u jednom butiku na Notting Hillu, nedavno sam dogovorila suradnju i s drugim za koji ću dizajnirati specijalnu kolekciju. U pripremi je naravno i suvremen webshop, budući da moja publika jest internacionalna. Samo je pitanje u kojem dijelu svijeta su najviše koncentrirani, ali to ću, nadam se, uskoro i saznati.

Mihaelin rad pratite na njezinoj službenoj stranici te na Instagramu.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Nives Bošnjak

  • Fotografija: John Pavlish

Napišite komentar

Učitaj još