Društvene mreže su nam u posljednjih nekoliko godina omogućile da izražavamo svoju kreativnost na sasvim nove načine bilo to objavljivanje vlastitih fotografija ili promoviranje svog rada ili proizvoda. S njima je došlo i oglašavanje brendova koji tako privlače mlađe generacije, no i savršena niša za razvoj sive ekonomije.

Nebrojeno smo puta na službenom Instagram profilu Büro 24/7 dobili komentare poput "Kape sa coflekima u svim bojama na našem profilu!". Dizajniraju se narukvice, ogrlice, kapice, torbice ili pak haljine s volanima, i sve se to plasira u javnost putem privatnih Instagram profila. "Cijena u inbox" stoji nerijetko ispod slike čime vas dizajner poziva da s njim komunicirate u privatnoj poruci gdje će vam dati detalje o svom proizvodu te se dogovoriti s vama kako ćete platiti i kako će vam proizvod biti dostavljen.

Pritom, dakako, valja naglasiti da ne insinuiramo da svi ti, nazovimo ih Instagram dizajneri, posluju ilegalno. No, velika ih većina uzima gotovinu u zamjenu za proizvod bez izdavanja računa - bez da uopće imaju otvoren obrt ili poduzeće. Razlog zašto se veliki dio Instagram dizajnera odlučuje na takav način poslovanja zapravo je nepoznat. No, možemo zaključiti da s obzirom na to da u čitavoj Europskoj Uniji samo Bugarska ima lošiji životni standard od Hrvatske, poslovati u našoj zemlji i nije tako lako. Kako bismo se približili problemu porazgovarali smo s jednom mladom dizajnericom koja svoje proizvode prodaje putem Instagrama i Facebooka, a koja je ovom prilikom željela ostati anonimna.

"Za početak, ja sam student i nemam nikakve mogućnosti za otvoriti obrt, tvrtku ili kućnu radinost. Studentima je dano da uče i da nakon fakulteta počnu raditi. No, problem se stvara što se tek nekolicina zaposli nakon studiranja, dok skoro svi studenti rade tijekom studija u nadi da će tamo i ostati. Studentu nije dana mogućnost da unutar pet godina razvija nešto svoje, što nakon fakulteta može odmah započeti raditi kao razvijen projekt već mu je dana opcija šljakanja po cijele dane za 18 kuna po satu i to poslova koji nemaju veze s fakultetom. Smatram da je za sve kriva država koja uopće ne gleda realno na stvari," kaže nam dizajnerica.

Problem joj, kako kaže, stvara činjenica da kao studentica ne može pokrenuti vlastiti posao jer bi se morala odreći studentskih prava.

Zašto je došlo do "booma" Instagram dizajnera u Hrvatskoj?

"Ne mogu govoriti u ime dizajnera koji prodaju na crno, ali mogu kao student koji putem društvenih mreža prodaje svoje proizvode bez računa. Da mi je dana opcija studentskog obrta ili studentske radinosti gdje imam ograničen iznos dobitka godišnje, odmah bih na to pristala, jer na ovaj način ne mogu razvijati svoj brend već samo ostati na razini Facebook i Instagram stranice," kaže.

Naša se dizajnerica osvrnula i na dizajnere na hrvatskoj sceni koji prikazuju svoje kolekcije u obliku revija i kampanji, a prodaju odjeću ilegalno unatoč tome što nisu studenti. "Što se tiče dizajnera koji nisu studenti, a prodaju online svoje proizvode, smatram da nije u redu poslovati ilegalno dok drugi posluju legalno. Ali i to je opet mazanje očiju, jer skoro svaki dizajner vodi bar neke mutne račune i smiješno je da tvrdi suprotno, jer sam od većine to doživjela na svoje oči u njihovim fancy buticima," kaže nam. No, to je tema za neku drugu priču.

Vjeko Franetović iz brenda Envy Room kojeg smo također kontaktirali za komentar na ovu temu ostao je iznenađen činjenicom da dizajneri u Hrvatskoj prodaju svoju odjeću ilegalno. "Iskreno nikada nismo razmišljali o tome kako je koji brend riješio svoju pravnu podlogu. Nije čudno da u prvim koracima razvoja pojedinog brenda nije sve kako spada kada je u pitanju formalni status, posebno ako se radi o izuzetno mladim ljudima koji su još studenti," kaže nam Franetović i dodaje: "Pravno reguliran status svakako povećava ukupne troškove poslovanja, ali to je zakon i njega treba poštivati.

Zašto je došlo do "booma" Instagram dizajnera u Hrvatskoj?

"Ja ne prodajem na crno, ali vjerujem da to ljudi rade jer nemaju drugog izbora i jer teško mogu biti konkurentni u odnosu na brendove fast fashion pristupa," kaže nam dizajnerica brenda Loré, Loreta Gudelj Barać. "Uglavnom 3/4 naše cijene su materijal, šivanje i davanja državi. Ako ne i više," dodaje. Uz takvu računicu nije više tako teško shvatiti mlade koji svoju kreativnost žele pretvoriti u posao, no to im u ovakvim okolnostima jednostavno nije isplativo. Dakako, to je još jedan u moru problema hrvatske gospodarstvene politike koja nije naklonjena poduzetnicima. No, Gudelj vjeruje da mlade ne treba obeshrabriti.

"Da ima drugog načina, oni bi ga sigurno iskoristili. Situacija na tržištu je preteška. Ja imam sreće jer imamo tradiciju dugu 30 godina. I stalne klijente. I tako nije lako, a njima, ne mogu niti zamisliti"

Gudelj je i suvlasnica jedne škole stranih jezika u koju joj, kaže, dolaze desetci ljudi koji se spremaju na odlazak iz zemlje. I da nema taj posao ni obiteljsku tradiciju bavljenja modom koju njeguje njezina majka, Greta Gudelj, sumnja da bi mogla voditi vlastiti brend. "To je hrvatska modna realnost, nažalost," zaključuje.

I teško je ne složiti se s njom. Hrvatska modna realnost stvorila je tu novu kategoriju Instagram dizajnera koji vode svoje brendove unutar sivog područja, koje je vlastima teško nadzirati. Kad bismo imali uređene zakone i porezni sustav prilagođen poduzetnicima možda bi se tako nešto događalo mnogo rjeđe. No ovaj "kad bismo" je u hrvatskoj realnosti ispisan velikim tiskanim slovima već gotovo 20 godina i ne čini se da ćemo ga uskoro prestati pisati.