Search

Filter naš svagdašnji daj nam danas

Filter naš svagdašnji daj nam danas

Tekst: Petra Sever


Prije nekoliko dana dočekala nas je vijest kako britanski influenceri, brendovi i poznate osobe više ne smiju koristiti filtere u oglasima na društvenim mrežama ako time daju lažan dojam o učinku proizvoda koji reklamiraju.

Presuda je uslijedila kao odgovor na kampanju #filterdrop, koja je zahtijevala da se influenceri izjasne kada koriste filter uljepšavanja za promociju njege kože ili kozmetike.

Vizažistica i model Sasha Pallari započela je kampanju u srpnju 2020. jer je željela vidjeti više “stvarne kože” na Instagramu. Influenceri će naravno i dalje moći koristiti filtere, no ako će oglašavati kozmetičke proizvode koristeći filtere koji iskrivljuju istinu o njihovu učinku i time prekrše pravila, uklonit će im se sadržaj i zabraniti daljnje oglašavanje, što će negativno utjecati na njihovu reputaciju.

Pogledajmo što neki od tih filtera čine našem licu:

Filter naš svagdašnji daj nam danas (фото 1)

Osim zarade na račun prevarene publike, filteri na društvenim mrežama povezani su s mnogim ozbiljnim i zabrinjavajućim temama u društvu. Sjećate li se vremena kad je posjet plastičnom kirurgu bio rezerviran samo za pojedine članove društva i činio se kao nešto nama daleko i strano? Razvojem tehnologije silikone zamijenili su fileri, a posjet plastičaru normalan je kao i odlazak zubaru. Dok se nekad kirurgu kao ogledni primjerak donosila fotografija poznate glumice ili pjevačice sa željom za baš takvim nosom, danas se donosi fotografija isfiltrirane verzije sebe.

Kao društvo opterećeno vječnom mladošću sve je više žena koje ne žele izgledati kao majke svojim kćerima, već kao njihove sestre ili prijateljice, stoga i ne začuđuje da isti obrazac razmišljanja i djelovanja prenose na svoju djecu. Čini se da smo odavno svladali tehnike “zamrzavanja u vremenu” i prešli na novu razinu - potpunu izmjenu izgleda koji nam je podarila priroda. Što stoji iza opsesivne potrage za besprijekornim izgledom? Što uopće znači izgledati besprijekorno? Osim kirurga, s istom se opsesijom često susreću i razne druge profesije koje se bave modom, ljepotom i estetikom općenito. Od profesionalnih se modela zahtijeva da ne teže više od 50 kilograma i želje za karijerom, od stilista da te iste modele odijevaju da bi izgledale kao da su putem izgubile još 5 kilograma, od fotografa da ih digitalnom obradom finalno svedu na lika iz videoigre samo kako bi “prosječna” žena iz marketinga odlučila je li to dovoljno prihvatljivo za predstavljanje na tržištu ili ne. Ironija je još veća činjenicom da su prvotna inspiracija influencerima bili upravo modni editorijali i kampanjski vizuali koji su oduvijek dominirali predstavljanjem ideala prihvatljivog u društvu. Ako velik broj ljudi radi istu stvar, onda je to u redu, zar ne? Koliko god cijela priča zvučala karikaturistički, poteže se pitanje - bi li se trebao zabraniti svaki oblik distorzije u vidu reklamiranja proizvoda ako on navodi ljude na lažna uvjerenja o njihovom učinku? Treba li se zabraniti npr. upotreba umjetnih trepavica na snimanju reklame za maskaru? Nastavimo li niz, vrlo brzo dolazimo do zaključka kako je situacija s filterima samo vrh ledenjaka koji skriva puno dublje probleme u društvu i sustavu vrijednosti koje njegujemo.

Fizička ljepota kao statusni simbol nešto je što nas prati kroz povijest na razne i bizarne načine.

Što kada je ista uzrok poremećaja mentalnog zdravlja?

Kako filteri i digitalna manipulacija sadržaja koji svakodnevno upijamo kroz razne društvene mreže sve veći broj ljudi navodi na korištenje botoxa, filera i drugih postupaka; tako raste broj ljudi koji pati od posljedica nedostižnih beauty standarda.

Em Ford (@mypaleskinblog) zanimalo je bi li se promjenom standarda ljepote, promijenio i način na koji vidimo sebe. U suradnji s ACN-om  predstavljen je eksperiment koji je istraživao kako naš mozak reagira na fotografije koje po današnjim standardima nisu “lijepe”. Snimajući mozak dobrovoljaca pomoću magnetske rezonance dokazali su kako beauty industrija ozbiljno šteti mentalnom zdravlju i direktno utječe na to kako se osjećamo u svojoj koži. Kod svih dobrovoljaca koji su gledali fotografije nerealnih lica pokazala se aktivnost u dijelu mozga koja se često povezuje s osobama koje pate od PTSP-a i anksioznih poremećaja - Redefine Pretty.

Uz to, sve je više slučajeva i Body dysmorphic disordera (BDD) ili Tjelesno dismorfnog poremećaja koji se često naziva i “umišljena ružnoća”. Na prvu se može činiti kao nešto bezopasno s čime smo se svi susreli u periodu neformirane ličnosti svog tinejdžerskog života. Ipak, BDD smatra se vrstom kroničnog mentalnog poremećaja. Karakterizira ga opsesivna ideja da je neki aspekt vlastitog dijela tijela ozbiljno manjkav i stoga nalaže iznimne mjere da se to sakrije ili popravi. Predmet opsesije su najčešće mane na koži, poput akni, ožiljaka, depigmentacijske mrlje itd., veličina ili oblik nosa, problemi s gubljenjem kose i slično.

Postoji cijeli niz simptoma koji nam mogu pomoći prepoznati nosi li se netko s puno većim izazovom od samo bezazlenog nezadovoljstva svojim izgledom. Posljedice istog mogu biti npr. da osoba izbjegava socijalizaciju uživo jer je svjesna da ne može održati izgled predstavljen na društvenim mrežama ili je uvjerena da će svi njen izgled primjećivati na isključivo negativan način. Negiranje postajanja ovih poremećaja i stanja te izostanak adekvatnog liječenja dovode do kronične depresije, anksioznosti, suicidalnih misli te narušene sveukupne kvalitete života.

Sve navedeno dovelo je do raznih #skinpositivity i #bodypositivity pokreta kojima je cilj osvještavanje kako stvarna ljudska tijela i lica istinski izgledaju, pružajući otpor standardima kroz ponosno pokazivanje dlačica ispod pazuha, akni, celulita, tijela nakon poroda i slično.

Susrećemo se s dvije krajnosti u društvu što ukazuje na važnost ravnoteže, kritičkog razmišljanja i svjesnog biranja kojim sadržajem se želimo okružiti te kakav primjer želimo pokazati mlađima od nas.

Ljepota je u oku promatrača, a ideal kojem težimo stvar osobnog izbora. Masovno modno i beauty “osvještavanje” donosi dašak svježeg zraka koji ipak upućuje na mogućnost da ćemo u budućnosti možda više pažnje posvećivati i sadržaju koji dolazi uz cijelo pakiranje koje silno uljepšavamo. Tko zna, možda je baš to ta “feel good” doza za kojom neumorno tragamo.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više