Traži

Kako izgleda Snjeguljica u ulozi toreadorice?

Kako izgleda Snjeguljica u ulozi toreadorice?

Stjepan Hundić razgovarao s režiserom hvaljenog filma "Snjeguljica"

Tekst: BURO.


Fotografija: Foto: Facebook "Blancanieves",
screenshot

Snjeguljica

"Ja sam prvo filmofil i ljubitelj sedme umjetnosti a tek onda redatelj i filmaš", kaže nam Pablo Berger na samom početku razgovora pa nastavlja, "dva filmska perioda koja me najviše oduševljavaju i nadahnjuju su 1920-te kad je film postao novi oblik umjetnosti i 1970-te kad je svjetska kinematografija bila hrabra, intrigantna, kontroverzna, kad je propitkivala i izazivala, kad je važnije bilo biti rizičan i drzak nego komercijalan i igrati na sigurno", otkriva nam podsvjesno ovaj baskijski redatelj, rođen u Bilbau 1963. godine, istovremeno kako je i zašto snimio svoj hvaljeni festivalski i art house hit "Snjeguljicu" ("Blancanieves"). S Pablom Bergerom sjedimo na drugom katu kulturnog centra Conde Duque, bivše vojarne kraljevske garde iz 18. stoljeća, a danas arhitektonski elegantne zgrade s tri velika krila koja ograđuju ogroman dvorišni prostor, smještenoj u urbanom dijelu Madrida u kojem bujaju kultura i zabava u svim svojim oblicima, formama, izrazima i formatima. Idealno mjesto za razgovor s autorom filma koji je i zabavan i artistički, i hrabar i rizičan te ujedno šarmantno lijepa i magnetski privlačna stilska vježba. Ta originalno slobodna adaptacija poznate bajke braće Grimm (Pablova Snjeguljica je toreador u Andaluziji 1920-tih koja s grupom patuljaka toreadora čini putujuću grupu boraca s bikovima koja "zabavlja" lokalno stanovništvo svojim predstavama) je nakon globalnog hita i peterostrukog oskarovca "Umjetnika" Michela Hazanaviciusa postala još jedan (ne)iznenađujući crno-bijeli nijemi hit, hvaljen od kritike i voljen od festivalske i art house publike. I domaća filmofilmska publika konačno je došla na svoje jer "Snjeguljica" se upravo prikazuje u art kinima širom Lijepe naše, a 07. prosinca kad se u Berlinu dodjeljuju nagrade Europske filmske akademije (EFA) znat ćemo i je li Snjeguljica porazila Adele: gotovo je sigurno da će se za ovogodišnjeg europskog Oscara za najbolji film boriti Bergerova "Snjeguljica" koja je osvojila španjolsku Goyu i Kechiceova lezbijska drama "La vie d'Adele" koja se okitila kanskom Zlatnom palmom...

"Blancanieves"

Zašto ste film prvo snimili u boji a onda ga prebacili u crno bijelo sliku?

Svi ili gotovi svi crno-bijeli filmovi danas prvo se snimaju u boji, a onda se u postprodukciji slika pretvara u crno-bijelu. Tako je jeftinije. Jako je skupo danas snimati na crno-bijelom filmu, to više nitko ne radi. Osim toga danas u postprodukciji možete raditi čuda, pa i crno bijeli film na kraju ima jako bogate detalje, što je iznenadilo i našeg snimatelja koji je sve prvo snimao u boji. (smijeh) Inače, film smo snimali na filmskoj traci. Nisam htio raditi digitalno jer ovo je ipak hommage klasičnoj kinematografiji, tako da se i u mnogim kinima u svijetu film prikazuje s 35-milimetarske vrpce, a ostalo je DCP jer to je danas neizbježan digitalni format.

Zvučite kao neizlječivi romantik...

Apsolutno! Ja jesam romantik! (smijeh) Kad smo producentima rekli da želimo snimiti crno-bijeli film na filmskoj traci mislili su da se šalimo, ali to je stvarno bio jedini način na koji sam htio snimiti "Snjeguljicu" da bi film bio iskreni hommage klasičnoj kinematografiji pa i ovoj klasičnoj priči.

Je li to razlog zašto ste na filmu radili tako dugo? Ako se ne varam prošlo je osam godina od ideje do konačnog rezultata.

Kad sam projekt predložio producentima 2005. godine smijali su mi se u lice! (smijeh) Zamislite izraze producenata kad su u ruke dobili scenarij u kojem na prvoj stranici piše: "Ovo je crno-bijeli nijemi film o Snjeguljici u kojoj se pojavljuju patuljci toreadori, a sve skupa je (skupi) hommage klasičnoj kinematografiji i nijemom filmu." Mislili su da sam poludio! (smijeh) Na kraju su rekli: "U redu, možemo napraviti crno-bijeli film, ali nema šanse da će itko financirati nijemi film 2005. godine."

"Blancanieves"

A onda se dogodio "Umjetnik" i sve promijenio?

Da i ne. "Umjetnik" je dokazao da možete napraviti crno-bijeli nijemi film koji je uspješan, ali nije to bio samo "Umjetnik". Bilo je tu još sličnih filmova i art house uspješnica, kao što je recimo portugalski "Tabu", koji su pokazali da i "ovakvi" filmovi mogu biti uspješni. Međutim, ja sam Snjeguljicu snimio prije nego se "Umjetnik" pojavio u kinima i postao svjetski fenomen. Dakle, nije mi pomogao da napravim "Snjeguljicu", ali vjerujem da je imao pozitivan efekt na prihvaćanje "drukčijih" filmova i zasigurno je pomogao i "Snjeguljici" u pohodu na svjetske festivale i kina. Pokazao je da crno-bijeli nijemi film nije nikakav bauk za publiku ako autori i producenti odrade svoj posao kako treba. Zanimljivo je da mi nismo znali da se istovremeno snima "Umjetnik" niti su oni znali da mi radimo Snjeguljicu, ali eto oni su prvi krenuli u kina. To je bilo nešto kao utrka Amerikanaca i Rusa na Mjesec! (smijeh)

Hipotetsko pitanje: biste li bili silno razočarani da film nije uspio kod publike i kritike s obzirom na silno uloženi trud i strast?

Znate što ću vam reći? Danas sam jednako uzbuđen raditi filmove kao i kad sam imao osamnaest godina i snimao filmove sa svojom 8-milimetarskom kamerom. Za mene je stvaranje filma nešto najljepše i najdivnije i smatram se najsretnijim čovjekom na svijetu. Neki filmovi su uspješniji, neki manje uspješni, ali uvijek su moji i ja ih sve volim. Naravno da ne bih bio sretan da je film nakon osam godina rada polučio neuspjeh, ali ne bih bio razočaran jer sam ga napravio točno onakvim kakvim sam htio. Na svu sreću pokazalo se da i publika i kritika dijeli moje mišljenje i autorsku viziju. Svoje filmove doživljavam kao svoju djecu, uz njih sam od samog početka, svoje filmove pišem, produciram i režiram i doživljavam ih kao nešto organski svoje. Jedinio što želim je da nakon što se odvrti završna špica oni nastave dalje živjeti svojim životom.

Jesu li reakcije na vaš film širom svijeta iste ili barem podjednake ili postoje razlike od države do države?

Teško mi je to reći, o tome više zna naš distributer i vlasnik prava, ali znam da je u nekim državama bilo problema s prodajom zbog borbi bikova koje se tamo smatraju nehumanim i nasiljem nad životinjama. Takav slučaj su recimo bile Velika Britanija, Njemačka, skandinavske zemlje itd., ali na kraju je film prodan i na tim teritorijima uz određene uvjete i izjave poput "nije bilo nasilja nad bikovima" i slično. Mislim da su shvatili da borbe bikova nisu važne, već strast, osveta, ljubav i sve te emocije koje nalazimo u "Snjeguljici" bez obzira na verziju i bez obzira na publiku tj. državu i jedan drukčiji umjetnički autorski diskurs koji ova "Snjeguljica" nudi.

"Blancanieves"

Zašto Snjeguljica? Je li to intimno nostalgično-romantično putovanje u vlastito djetinjstvo naočalama danas odraslog umjetnika?

Znam da bi lijepo zvučalo da kažem da mi je majka kao malom čitala bajke uključujući i Snjeguljicu, ali nije tako. (smijeh) Snjeguljicu, kao i ostale bajke i mnoge književne junake, upoznao sam kroz filmove Walta Disneya. Odmah do naše kuće bilo je ogromno kino s više od tisuću sjedala, koje je između ostalih filmova prikazivalo i Disneyeve crtiće i za mene je svaki odlazak u kino bila proslava. Bio sam opsjednut svim tim predivnim filmovima i likovima, zlim kraljicama i maćehama, dobrim prinčevima, patuljcima i lijepim plemenitim djevojkama, ali nekako mi se najviše usjekla u pamćenje zla maćeha. (smijeh)

Znate li što će biti vaš sljedeći projekt?

Imam nekoliko scenarija na kojima radim i to me silno veseli. Pisanje me zapravo najviše veseli u čitavom procesu nastajanja filma! U ovom trenutku ne znam što bi mogao biti moj sljedeći film, trenutno sam u brzom vlaku uspjeha "Snjeguljice" i uživam u tome, ali znam da će vlak uskoro stati i da ću morati izaći na zadnjoj postaji i odlučiti u kojem smjeru krenuti dalje. Možda izaberem neki posve novi put o kojemu trenutno ne razmišljam, možda snimim film prema scenariju nekog drugog autora. Iako sam pišem svoje filmove, cijenim mnoge pisce i scenariste i ako bi mi se svidio neki scenarij koji bi mi dopao ruke sa zadovoljstvom bih ga režirao.

Tekst: Stjepan Hundić

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar

više