Search

Sve što niste znali o Sergeju Trifunoviću

Sve što niste znali o Sergeju Trifunoviću

Milana Vlaović u razgovoru s karizmatičnim glumcem

Tekst: BURO.


Image: Foto: Dražen Kokorić za Storybook

Sve što niste znali o Sergeju Trifunoviću (фото 1)

Sve što niste znali o Sergeju Trifunoviću (фото 2)

Sergej Trifunović najmlađi je moj sugovornik s kojim sam razgovarala za Storybook. Kako je uvijek riječ o ljudima koji imaju značajnu biografiju i u svojoj su profesiji ostvarili vrhunce kojima mogu poslužiti kao putokaz, dosta je teško bilo pronaći nekoga tko se u toj dobi istinski realizirao. Dovoljno je pogledati popis filmova poznatih hrvatskoj publici, među kojima su "Kad porastem, bit ću kengur", "Munje", "Montevideo, Bog te video", "Karaula", "Obrana i zaštita" i postane vam jasno da je riječ o glumcu koji iza sebe ima doista impresivan niz. Na internetskoj stranici Internet Movie Data Base piše da Sergej Trifunović nije nalik Leonardu DiCapriju, nego je više kao James Dean, s tom razlikom da njegovo buntovništvo nikada nije bez razloga. Ovaj smo razgovor obavili u Rovinju, gdje je u sklopu Weekend Media Festivala imao koncert, a na njegov prijedlog našli smo se u jednom restoranu. Pokazao je svoju drugačiju stranu, o kojoj ni na Internetu, ni od njegovih uvaženih kolega nećete doznati ništa. Bio je pristojan mladić iz provincije, pun velegradskog duha, dobro odgojen i razgovorljiv, spreman uvažiti sugovornika i započeti dijalog. Otvorio je u jednom trenu srce i dušu, što mu se, priznaje, rijetko događa, i samo za čitatelje Storybooka pokazao gotovo sve slojeve jednog umjetnika koji se neprestano preispituje i mijenja.

Kako se pripremate za svoje uloge? Postoji li neki uhodan način?

Gluma je oblik psihoterapije, neka vrsta unutarnjeg čišćenja. U svojoj biti, to je kopanje po samome sebi. Svi su ljudi iz istog izvora, svakog čovjeka od šest milijardi ljudi na ovom svijetu možeš pronaći u sebi, postoji točka u kojoj se preklapate. Svi imamo ista stremljenja, strahove i želje da budemo voljeni, prihvaćeni i uspješni, svi u konačnici želimo isto. Kad god radiš neki lik, prvo ga moraš naći u sebi, potrebno ga je osjetiti i prepoznati prije nego što ga odigraš. To je najispravniji pristup građenju uloge.

Jednom ste izjavili da, kad ljudi shvate gdje ste sve živjeli, pomisle da ste dijete vojnog lica. Vaš otac je bio glumac. Koliko su česte selidbe u djetinjstvu pozitivno utjecale na vaš razvoj?

Dovoljno je da živiš u tri mentalno i geografski različite sredine, kao što su Mostar, Kruševac i Užice. Od Kruševca do Užica ima 300 kilometara, ali razlike su nevjerojatne, kao kad prođeš tunel Učku. Druga klima, drugo raslinje, drugi ljudi... E, takva razlika je između Kru­ševca i Užica. Uvjeren sam da bolji glumci dolaze iz provincije zato što u malom gradu na jednoj glavnoj ulici možeš sresti i upoznati sve tipove ljudi. Lokalne zvijezde i glavne ribe, kriminalce, ovakve i onakve... U Beogra­du je to malo teže jer je to velik grad. Mala sredina te tako značajno formira i da ti nevjerojatna iskustva jer takve ljude ne možeš sresti nigdje.

Sve što niste znali o Sergeju Trifunoviću (фото 3)

Vaše je formalno obrazovanje prilično siromašno, niste završili Akademiju ni srednju školu. Kako ste onda prepoznali da želite biti glumac?

Nisam ja prepoznao, nego moj otac koji je bio provincijski glumac. Sin pekara, i to dobrostojećeg, koji je živio u Jagodini i bio je član amaterskog kazališta. Otišao je na prijemni ispit na Akademiju u Novi Sad i došao svom ocu s riječima da je primljen i da želi biti glumac. Moj djed je na to rekao: "Ja da te plaćam da budeš cirkusant?" I gađao ga je čizmom, izbacio ga iz kuće. Moj otac nije odustao od svoje želje i otišao je tada u prvo provincijsko kazalište u blizini, u Pirot, a otamo je otišao u Mostar, gdje je već bila jedna ozbiljnija glumačka ekipa, Jozo Lepetić, brat Zvonka Lepetića, Toni Pehar i ostali. Tako je upoznao moju majku, koja se prezivala Ivković i studirala je pravo.

Kako je otac utjecao na vaš životni izbor?

Moji su interesi bili psihologija, arheologija i povijest umjetnosti. Gluma mi je sve dotada bila zabava. Otac je tada rekao: s ocjenama koje imaš nećeš moći upisati nijedan od ovih fakulteta. To se može danas na ovim privatnim budalaštinama upisati što god hoćeš. Otac je rekao da je prijemni na Akademiji u lipnju i izašao iz sobe. Indirektno mi je tada poručio da sam rođeni glumac, usmjerio me da studiram nešto što on nije mogao, a pritom nije želio peglati svoje komplekse na meni, pa se nije postavio isključivo, niti je želio da mu budem životni projekt. Glumu nisam doživljavao kao ozbiljan posao, a ni danas je ne doživljavam tako.

Škola je institucija, a učenje je proces. Vi zapravo ne podnosite ništa što daje strukturu. Je li to razlog što se niste oženili?

Trebalo mi je dugo godina da to što ste sada rekli shvatim. Moj profesor na drugoj godini Akademije, koji je nedavno umro, rekao mi je: "Trifunoviću, vi zapravo ne podnosite školu." Istina je da ne podnosim ni bolnicu, bježao sam iz nje kad god sam mogao. Bojim se i lifta, osjećam se skučeno. Moguće je da zato imam fobiju i od braka, od svega što je formalno i što na mene djeluje tako da me sputava. Poznato je i to da uvijek kasnim, nikad nigdje nisam došao na vrijeme. Ali na ovaj intervju sam stigao. U posljednje sam se vrijeme po tom pitanju počeo popravljati.

Čitala sam vaš tekst o Johnnyju Štuliću, kojeg ste upoznali u njegovu domu u Nizozemskoj. U tekstu navodite da je talent neprirodna riječ, a dar je prikladna, jer je to nešto darovano od Boga. No, kad je čovjek višestruko nadaren, a to je obično slučaj, stvara li to određeni nemir?

Cijeli sam život nemiran, tragam za mirom. Bavim se glazbom, sviram i pjevam. Ne znam jesu li ti darovi samo kanaliziranje tog nemira. Ne mogu se baviti stvarima istovremeno, nego sve ima svoje vrijeme. Koncerte koje sad imam s Big Bandom, a riječ je o 27 glazbenika koji me prate na sceni, sanjam od 1997. godine. Nisu se mogli dogoditi ranije, nego baš sada, stiglo je vrijeme za to. Počeo sam shvaćati da Bog ima svoje vrijeme za sve. Tip sam čovjeka koji hoće sve sad i odmah. Onda shvatiš da se neke stvari dogode tek kada si za to spreman. Za sada imam još jednu neostvarenu želju u životu, a to su brak i djeca. Očito iz nekog razloga za to još nisam spreman.

Sve što niste znali o Sergeju Trifunoviću (фото 4)

Štulić vam je te noći rekao da uvijek žudite za ženama koje ne možete imati.

U to vrijeme je to bila istina. Znaš kakav je to osjećaj kad ti jurodivi (ludost radi Krista, pojava prisutna u pravoslavlju, kad se osoba odriče svega ovozemaljskog, pa naizgled djeluje neuravnoteženo, a iznutra je sveta, op. a.), a on to definitivno jest, kaže: "Ti si štakor po kineskom horoskopu, možeš spavati gdje hoćeš i želiš žene koje ne možeš imati." Samo ti to onako prospe pred tebe i znaš da je istina. Do prije koju godinu sam stvarno jurio žene koje su iz nekog razloga bile nedostižne. Ali ne samo žene, sve što mi se iz nekog razloga činilo da ne mogu imati. Ono što je bilo blizu i dostupno, nije mi bilo zanimljivo. Onda sam detektirao taj svoj problem. Ima jedna prekrasna rečenica iz Talmuda: "You don't see the things the way they are, you see the things the way you are". Puno mi pomaže spoznavanje sebe samoga, kad uočim da je nešto moj problem, to već prestaje biti problem jer tada stvar promatram iz drugog ugla.

Što je za vas ljubav, kakva je veza koju želite ostvariti?

Mislim da je puno važnije s kim se budiš nego s kim liježeš. Užasno sam grintav kad se ujutro probudim, prvih petnaest minuta, dok ne popijem kavu. Ako mi osoba koja se budi pokraj mene izmami osmijeh, to je ljubav. Jedva čekam da joj napravim doručak. Dok sam bio u fazi da jurim nedostižne žene, nikad mi ljubav nije donosila mir. Sada povezujem ljubav s mirom; postoje moćni mirovi. Goran Navojec i ja zimus smo snimali u Norveškoj, u nekom skijaškom centru, na terasi. Čudna je ta Norveška, hladno je, a zrak je tih. Rekao sam mu da mi je uzbudljivo, a on je dometnuo da je to moćni mir. Mislim da ljubav mora biti upravo takva.

Cijeli intervju pročitajte u novom broju magazina Storybook!

Sve što niste znali o Sergeju Trifunoviću (фото 5)

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više