Search

Jelena Veljača intervjuirala poznatu britansku spisateljicu

Jelena Veljača intervjuirala poznatu britansku spisateljicu

Victoria Hislop za Storybook: "U Chelseaju odgajaju najgore muškarce"

Tekst: BURO.


Image: Foto: StoryBook (Jonathan Hordle)

Jelena Veljača intervjuirala poznatu britansku spisateljicu (фото 1)

Jelena Veljača intervjuirala poznatu britansku spisateljicu (фото 2)

Veliki, veliki uspjeh Victoria Hislop postigla je romanom "Otok", koji je ugledni Observer olako nazvao najboljim štivom za plažu, no nije važno. Iz Hollywooda je stigla primamljiva ponuda za filmsku ekranizaciju - koju je Victoria glatko odbila, dopustivši radije Grcima da snime seriju o svom otoku gubavaca. U Grčkoj je danas nešto kao nacionalna heroina, a ta je ljubav obostrana. Spisateljica je tako zaljubljena u tu zemlju da je naučila grčki, kupila kuću na Kreti i napola se tamo preselila. I dok Mediteran vidi romantično, s Englezima je brutalno realna.

Kad sam prošle jeseni u malom talijanskom kafiću Ca’ppucino u londonskoj četvrti Chelsea naručivala drugu kavu, Victoria Hislop, eklektična britanska autorica fantastično zanimljive životne priče, nije se nad svojom sterilnom šalicom čaja šokirala mojom ovisnošću, kao što bi to mnogi Britanci učinili, već se spremno pridružila mom predoziranju kofeinom. "I ja bih voljela još jednu kavu!" zapjevala je, vičući konobarici, uzbuđeno kao da sam joj ponudila da podijelimo sushi od ugrožene plave tune (koja se još uvijek, nažalost, smije posluživati u restoranima) ili biftek od argentinskog goveda ili... put na Mjesec. Ova sitna anegdota možda zapravo najbolje opisuje Victorijinu energiju koju je pretočila u svoj najveći hit "Otok", zbog kojeg je postala književna senzacija. Victoria piše o dalekom, drugačijem i novom: ona istražuje treći svijet, Europu i Ameriku; ona je opsjednuta drugim kulturama, "toplim mjestima, Mediteranom pogotovo, gdje krv teče žilama brže i strastvenije, a sunce grije i našu britansku blijedu kožu i tjera nas da barem pokušamo razumjeti koncept dolce far niente". Ona je čistokrvna Engleskinja: bljedoputa brineta koja slojevito odijevanje ima u malome prstu. Rođena u Velikoj Britaniji, školovana u Velikoj Britaniji, odrasla u Velikoj Britaniji - no danas posjeduje, osim kuće u mondenoj četvrti Chelsea, samo nekoliko metara od kafića gdje smo slušale talijansku glazbu i brbljale o životu, i kuću u Grčkoj.

Jelena Veljača intervjuirala poznatu britansku spisateljicu (фото 3)

Zašto je baš Grčka posebna? Čime vas je toliko osvojila da ste napisali knjigu o Kreti, naučili grčki, postali počasnim stanovnikom tog otoka i te zemlje, sudjelovali u stvaranju serije "Otok" koja je poharala grčku televiziju sa 60 posto rejtinga? (To znači da je u vrijeme prikazivanja više od polovine grčkog stanovništva bilo uz TV ekrane. Kao usporedba, emisije kao što je Dnevnik gleda 30-40 posto, op.a.)

Karijeru sam počela kao putopisac. Doista sam mnogo putovala, sama ili u društvu drugih reportera. Pretpostavljam da je jedan od mojih glavnih pokretača želja da upoznam i razumijem druge kulture. Grčka se dogodila slučajno, doista, za sve je krivo jedno putovanje na kojem mi je bilo dosadno pa sam počela istraživati. 

Mislite li da putovanjima bježite od sebe? Naime, Victorijino je djetinjstvo u većini članaka opisano kao "teško i traumatično". Otac joj je, navodno, bio alkoholičar - tema kojom se, s mnogo osude, bavite u romanu "Povratak" - koji je dugo skrivao da ima dvije obitelji. (Hislop kaže da je godinama vjerovala da njezin otac, kad odlazi od kuće, odlazi raditi, a ne živjeti drugim obiteljskim životom, op.a.)

Svaka obitelj ima svoje tajne. Ja sam tijekom jednog izlaska u kazalište posve slučajno saznala da su moji roditelji imali kćer Soniju koja je umrla od astmatičnog napada kad je imala tri godine. Moj otac je, komentirajući predstavu u pauzi, mrtav hladan rekao nešto u stilu: "Ja razumijem kako je to napraviti petero djece!" Koje petero, kvragu, pitala sam se. Imala sam osjećaj da mi tlo izmiče pod nogama dok su mi hladno servirali istinu, kao da je normalno da mi već desetljećima skrivaju da mi je sestra umrla. Da, vjerojatno mislim da čovjek mora kopati po svojoj prošlosti jer ga jedino spoznaja oslobađa.

Jesu li zato sve vaše glavne junakinje (Alexis u "Otoku", Sonia u "Povratku") opsjednute prošlošću svoje obitelji?

Volim vjerovati da one, kroz putovanje u prošlost, otkrivaju više od faktografije. Otkrivaju sebe u sadašnjosti. Što žele od života i, možda bitnije, zašto to žele.

No na kraju svake priče one ostavljaju dosadne britanske muškarce s kojima su u nesretnim i preobičnim vezama i biraju život na Mediteranu, pun strasti i uzbuđenja. Je li to vaša tajna želja? Jeste li zato kupili kuću na Kreti?

Kupila sam kuću jer sam se godinama vraćala na Kretu i u jednom sam trenutku shvatila da mi je Grčka postala drugi dom. Tamo imam jednako velik krug prijatelja kao i u Londonu. Govorim grčki, ne najbolje na svijetu, ali prilično tečno. Volim Grčku. 

Navodno se prije svakog romana dugo bavite istraživanjem...

Nisam povjesničarka i bolno sam svjesna svojeg oskudnog znanja o povijesti. Zato mi se čini da je istraživanje ključno.  

Jelena Veljača intervjuirala poznatu britansku spisateljicu (фото 4)

Vi ste svakako, na svoj način, baš poput vaših likova, pobjegli od "dosadnog braka s običnim Englezom" - vaš je suprug "najutuženija osoba u državi". Vaš život sigurno nije dosadan.

(smijeh) Ne, nije dosadan, ali me ponekad užasava! Ja sam duboko nekonfliktna osoba, a Ian je potpuni luđak kojeg jednostavno nije briga, ali doista nije briga, što drugi ljudi misle. Mi znamo otići na neku večeru ili domjenak i, kunem vam se, u trenutku kad nam prilazi neka poznata osoba, ja ne znam hoće li nas pozdraviti ili pljunuti! Najčešća stvar koju na uho šapćem svom suprugu jest: "Ljubavi, brzo, reci mi, je l’ nas ova osoba tužila za klevetu?"

Znači, Grčka je vaša oaza. Što su Grci rekli na "Otok"?

Obožavaju ga. Grčka kritika ne može vjerovati da su engleski kritičari "Otok" prozvali knjigom za ljeto. Za njih je to bitna priča, razotkrivanje mračnih strana njihove povijesti, no kroz ljubav, pa je tako pristupačna i privlačna svima. Vidite, gubavci nisu umirali odmah. I dalje su bili - ljudi. Sa svojim potrebama, čežnjama, strahovima, s voljom za život. A na Spinalongu su prebacivana i djeca, i trudne žene, i muškarci u najboljim godinama. Ono što je mene fasciniralo iz prve bilo je to ozračje normalnog života. Ulice, ceste, crkva, bolnica, pekarnica, ljekarna, gradski trg, sve je bilo tamo, napušteno, kao da su stanovnici otišli prije pet minuta, a ne prije pedeset godina! Stajala sam nasred seta, ali ne za film, nego za život! Sagrađenog da bi tamo u miru živ­jeli zaraženi. I danas kad na to pomislim, prožme me dubok osjećaj strahopoštovanja prema "obilježenima" koji se nisu dali, koji su si stvorili život u uvjetima koji su im dani. Na takvom mjestu shvatiš koliko je čovjek velik i koliko smo mi ljudi zapravo zaljubljeni u život. 

Manje je poznato da ste odbili holivudsku ekranizaciju "Otoka".

Istovremeno sam dobila i ponudu grčke televizije za seriju na grčkom. Za mene nije bilo izbora. Grčka je verzija nudila nešto autentično, stvarno, strast koju mogu imati samo ljudi koji rade na dijelu svoje prošlosti.

Book: I opet se vraćamo na prošlost!

Čovjek se uvijek mora vraćati na prošlost. Uostalom, čak i kad misli da se ne vraća, vraća se. Zato postoji psihoanaliza, regresija, obiteljska stabla i legende koje se pričaju djeci za laku noć.

U svakom slučaju, dobro ste odlučili. Grčki "Otok" najuspješnija je grčka serija ikad.

Izuzetno sam ponosna na svaku epizodu. Obožavam glumicu koja je igrala glavnu ulogu, ma obožavam cijelu ekipu! Sudjelovala sam u kreativnom procesu maksimalno i tu seriju osjećam - svojom.

Cijeli intervju možete pročitati u magazinu Storybook!

Jelena Veljača intervjuirala poznatu britansku spisateljicu (фото 5)

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više