Traži

Nobelovac i mirotvorac Hermann Hesse

Nobelovac i mirotvorac Hermann Hesse

„Što više ljubimo i darujemo se, to više naš život zadobiva smisao i vrijednost.“


„Ako nekoga mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje. (Demijan)

„Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti... Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...

„Sretni smo samo onda kada od sutrašnjeg dana ništa ne tražimo, a od današnjega sa zahvalnošću primamo ono što nam nosi.

„Što više ljubimo i darujemo se, to više naš život zadobiva smisao i vrijednost.

„Život svakog čovjeka je put ka samome sebi, pokušaj puta, nagovještaj staze.“

„Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred svijeta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti ništa ne znače!“ (Stepski vuk)

„Ja svakako nisam htio ništa drugo nego da pokušam proživjeti ono što je samo od sebe naviralo iz mene. Zašto je to bilo toliko teško?“ (Demijan)

„Blagost je jača od strogosti, voda je jača od stijene, ljubav je jača od sile.“ (Sidarta)

„Ni o čemu na svijetu ne znam manje nego što znam o sebi.“ (Sidarta)

„Ali, ako ti je za svako zadovoljstvo potrebna dozvola svijeta, onda si odista za žaljenje.“ (Stepski vuk)

„Vrlo je lijepo biti svjestan toga da se u nama unutra nalazi netko tko sve zna, sve hoće, sve ostvaruje bolje od nas samih.“ (Demijan)

„Sve se uvijek vraćalo, sve što se nije do kraja propatilo i razriješilo, nailazile su uvijek iste patnje.“ (Sidarta)

„Za probuđene ljude nema nijedne, nijedne, nijedne dužnosti osim ove: tražiti samoga sebe, čvrsnuti u sebi, pitanjem pronalaziti svoj put naprijed, svejedno kuda vodi.“

„Ljubav ne treba moliti, a niti zahtijevati. Ljubav mora imati snage da u sebi samoj dođe do izvjesnosti. Onda nju više ne vuku, nego ona vuče.“

Nobelovac Hermann Hesse rođen je na današnji dan, 2. srpnja 1877. godine u Calwu, u Njemačkoj. Kao veliki mirotvorac jako se protivio ratovanju i nacizmu, tako da je 1919. godine napustio Njemačku, nastanio se u Montagnoli kraj Lugana i 1921. godine postao švicarskim državljaninom. Na taj način izbjegao je posljedice Drugog svjetskog rata, ali su užasi bezumnog stradanja izazvali u njemu teške sukobe i nerazumijevanje. Poznato je da je 1933. godine pomogao T. Mannu i B. Brechtu da pobjegnu iz Njemačke. Strogi odgoj i sukobi s ocem učinili su ga hipersenzibilnim mladićem koji je uspio pobjeći iz Bogoslovije u kojoj je bio po želji svoga oca od 1891. godine. Težio je slobodi od vjerskih stega i bilo kakvog oblika službenog obrazovanja. Radi kao bravar, a kasnije i kao knjižničar. Prvo značajno prozno djelo „Peter Kamencind“ (1904.) upravo govori o pobuni djece protiv roditelja. Misaonu strukturu gradio je na S. Freudu, F. W. Nietzscheu i F. M. Dostojevskom. Kao posljedica  putovanja u Indiju (1911.) te proučavanja budizma i teozofije, nastala su djela: „Iz Indije (1913.) i „Sidarta“ (1922.). Romani „Demijan (1919.) i „Stepski vuk“ (1927.), donose mu svjetsku slavu, dok roman „Narcis i Zlatousti“ (1930.) predstavlja sintezu Hesseovog poimanja tijela, duše i duha.

Krunu njegovog rada predstavlja roman koji izlazi u jeku Drugog svjetskog rata, a to je „Igra staklenim perlama“ (1943.). Za to djelo Hermann Hesse dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1946. godine, ovim riječima: „Inspirativno poetsko postignuće koje u svom smjelom i dubinskom razvoju prezentira ideale klasičnog humanizma, kao i umjetnost visokog stila. Pored romana pisao je pripovijetke, poeziju, studije, rasprave i eseje, primjerice „Franjo Asiški i „Zahvalnost Goetheu. Interesantno je kako nije napisao niti jedan roman poslije rata. S prvom suprugom Marijom Bernoulli imao je troje djece, ali ona je mentalno oboljela i tragično je završila. Pjevačica Ruth Wenger bila mu je druga supruga i stranac u njegovom životu. Nakon nje se povukao u sebe i izbjegavao druženja, što je i opisao u svom čuvenom romanu „Stepski vuk“ (1927.). Njegov treći brak s Ninom Dolbin Auslander trajao je do kraja njegovog života.

Hesse je umro u snu u Montagnoli 9. kolovoza 1962. godine u svojoj 85. godini. Za sobom je ostavio više od 40 djela. Sva Hesseova djela su rješavanje jedine istine i jedine tajne, samoga sebe. Razumijevanju dualnosti ljudske prirode posvetio je cijeli svoj život. U tome mu je pomogao i slavni švicarski psihoanalitičar Carl Gustav Jung, s kojim je radio i na razumijevanju kolektivnog nesvjesnog. Djela su mu izvor spoznaja i mudrosti koje nas vraćaju sebi. Njegov vječni simbol za sveukupnost postojanja, za začarani krug života, jest voda: „Eto, i to si već naučio od vode, da je dobro stremiti naniže, tonuti, tražiti dubinu“. Jedno od najljepših i najpoetičnijih Hesseovih djela svakako je „Sidarta“. Ono je putovanje duše koja teži probuditi ljudsko biće i udahnuti mu svijest o svom istinskom bitku. Čini se nezaobilaznom literaturom svakog probuđenog čovjeka. U tako kratkom i sažetom obliku Hesse je dao svu istinu. Bezbroj puta se možemo vraćati tim prostranstvima „sada i ovdje“ i pronalaziti dijelove sebe u nastojanju da integriramo srce i um, kao i da spoznamo „veliko jedno“, jednotu svih ljudskih bića.

Tekst: Sanja Ercegović
Foto: Screen shot, Getty Images 

Napišite komentar

više