Traži

Ivana Brlić-Mažuranić:

Ivana Brlić-Mažuranić: "hrvatski Andersen"

"Kad si sretan, i sunce za tobom žuri."


Fotografija: Foto: Buro24/7 arhiva

"Kad si sretan,i sunce za tobom žuri."

"Kiniš se i mučiš i dozivaš mudrost godinu dana da spoznaš istinu. A da si poslušao srce svoje kad ti je na pragu kolibe govorilo da se povratiš i da ne ostavljaš djeda, eto ti, istine i bez mudrosti."

"Kad bi pakost svijetu pravdu krojila, gurava bi pravda nastala."

"Onome koj' te na leđima nosi, teško ćeš sakriti tko si."

Ivana Brlić-Mažuranić pojavila se u hrvatskoj književnosti u doba moderne i unutar tog vrlo plodnog razdoblja ostvarila svoja najbolja književna djela. Uvelike ju je obilježila pripadnost bogatoj i priznatoj obitelji Mažuranić koja je već iznjedrila brojne ugledne profesore, jezikoslovce, znanstvenike i književnike s najznačajnijim, hrvatskim banom Ivanom Mažuranićem. Djed Ivan ostavio je dubok dojam na nju već u najranijem djetinjstvu i usmjerio njezin život k pisanju djela punih domoljublja i ljubavi prema djeci. Hrvatska književnica i jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu, Ivana Brlić-Mažuranić rodila se u Ogulinu, 18. travnja 1874. godine. Svoje stvaralaštvo započela je pjesmama, autobiografskom prozom, intimnim lirskim crticama, da bi nastavila s pričama i pripovjetkama, basnama i anegdotama te na kraju romanima. Sav svoj književno-umjetnički rad posvetila je djeci.

Ivana Brlić-Mažuranić: "hrvatski Andersen" (фото 1)

Njezina djela imaju književno estetsku, ali i didaktičku namjenu jer je malene htjela upozoriti na postojanje dobra i zla, dužnosti i obveze te važnosti obrazovanja. Godine 1889. udala se za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića i s njim imala šestero djece. O tome je u svojoj "Autobiografiji" pisala: "Kad je počela dorašćivati četica moje djece i kad se u njih pojavila u to doba želja za čitanjem - učinilo mi se ujedamput da sam našla točku, gdje se moja želja za pisanjem izmiruje s mojim shvaćanjem dužnosti." Čini se da je Ivana B. Mažuranić ugodno i zadovoljno živjela u čvrsto patrijarhalnoj obitelji i kako je unutar tih, vrlo strogih i krutih načela ipak uspijevala izraziti sebe kroz sve ono što je voljela. Potvrda tomu su kritike izuzetno važnih osoba tog toba, primjerice Antuna Gustava Matoša, oštrog kritičara, nesklonog hvaljenju. Naime, on se toplo i blagonaklono izražavao o autorici kao i o njezinim djelima: "Poezija gospođe Brlić-Mažuranić je dakle poezija ljubavi u najsvetijim njenim oblicima: ljubavi prema svojoj djeci i ljubavi prema domovini."

Ivana Brlić-Mažuranić: "hrvatski Andersen" (фото 2)

Stribor i Bjesomar, Hlapić i Gita, Kosjenka i Regoč, Svarožić i Malik Tintilinić, pas Bundaš... i mnogi drugi likovi već jedno stoljeće žive u dječjoj mašti. U taj čarobni svijet posežemo onda kad bježimo od svakodnevice, kad svojoj djeci i unučadi čitamo o čudesnim divovima, malim vilenjacima koji postoje, i to itekako postoje, samo ih trebamo znati osjetiti, oživjeti u Legen gradu, u šumi Striborovoj, na krčevini u staroj bukovoj šumi ili pak na pustome morskom kraju. Prvo djelo bilo je "Valjani i nevaljani" (1902.), zatim "Škola i praznici" (1905.), da bi (1913.), prije točno sto godina, izašao dječji roman "Čudnovate zgode šegrta Hlapića". Prostodušnost i dječje poimanje svega što ju okružuje učinili su da za ovo malo remek-djelo dobije atribut hrvatskog Andersena i klasičnoga pisca. Postanak romana o Hlapiću kojeg Matoš zove "klasično remek djelo", vezan je uz konkretan susret s likovima djela o kojem je Ivana pisala: "Jednog me je proljeća zanimao neki mali, vanredno skladni opančarski šegrt, bucmastog i uvijek nasmijanog lica, a jasnih, čestitih i veselih očiju..."

"Hlapić je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce. A jer je bio takav, zato je sretno isplivao iz mnogih neprilika."

"Ganuta umiljatim likom malog šegrta otvorila im je moja mašta odmah širom svoja vrata, stavila im na raspolaganje svoje nebrojene poljane, svoje livade, svoje gradove i radionice, svoje burne vašare i vrtoglave vrtuljke..."

Ivana Brlić-Mažuranić: "hrvatski Andersen" (фото 3)

Tri godine nakon toga, 1916. godine autorica objavljuje "Priče iz davnine", koje je tada pjesnik, umjetnik, ali i uvaženi kritičar, A. B. Šimić slavio i hvalio. Uzore je nalazila u mitologiji starih Slavena, u toplom i idiličnom domaćem ognjištu. Prvo izdanje iz 1916. godine sadržavalo je šest priča: "Kako je Potjeh tražio istinu", "Ribar Palunko i njegova žena", "Šuma Striborova" i druge priče, da bi u drugom izdanju (1920.) dodala još dvije priče. Pjesme, eseje, razmišljanja i savjete mladim ljudima objedinila je 1924. u "Knjizi omladini" i javila se još jednim, pustolovno-povijesnim romanom "Jaša Dalmatin"(1937.). Sljedeće godine (1938.) pokušala je izdati svoje najuspjelije radove, ali nije u tome uspjela. "Srce od licitara" je posthumno izdano. U Gottliebeovu sanatoriju, na Srebrnjaku u Zagrebu, 21. rujna 1938. godine, napustila nas je dječja vila, ali i svjetski priznata dječja spisateljica. Djela su joj prevedena na četrdeset svjetskih jezika, ali i na bengalski, hindi, kineski, vijetnamski, japanski i perzijski jezik. Temeljem njenog Hlapića nastao je i animirani film. Dva je puta predložena za najveće svjetsko priznanje, Andersenovu nagradu, a 1937. godine predložena je i za Nobelovu nagradu.

Ivana Brlić-Mažuranić: "hrvatski Andersen" (фото 4)

Vesna Krmpotić za autoricu kaže:

"Ivana Brlić-Mažuranić pjesnik je slavenstva, pjesnik svijeta što se diže iz drevne pare, dozvan snagom njene krilate praiskonske fantazije... Sve što se u tom prizvanom svijetu događa poezija je, sublimno je, srž je, nezamjenjivo je."

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar

više