Search

Bruna Kazinoti - diva

Bruna Kazinoti - diva "grunge" fotografije

Grgo Zečić razgovarao je s najutjecajnijom hrvatskom fotografkinjom


Intervjuirati Brunu Kazinoti lakše je reći nego zapravo izvesti. Bruna je medijski apolitična, ne voli javne istupe, a odgovaranje na pitanja za nju predstavlja svojevrsno mučenje. Svakako nije pomogla ni činjenica što sam je, sasvim opravdano, terorizirao s desecima e-mailova jer mi je na većinu pitanja odgovorila jednom riječju. I to negdje u kriptičnom rangu kakav je nekad davno koristio Martin Margiela. Možda zato što su završili istu legendarnu umjetničku akademiju u belgijskom Antwerpenu? Kod ove mlade Splićanke, skromnost nije lažna već joj dolazi sasvim prirodno. Kazinoti predstavlja pripadnicu nove generacije kreativaca koju obožavaju i slave urednici legendarnih londonskih magazina kao što su POP, Arena Homme+, Another Magazine, Dazed & Confused, Hero i mnogih drugih za koje redovito fotografira. Njezini radovi su sirovi, živi, realistični i ponekad izazovno uznemirujući. Brunu ne zanima moda već kontekst u koji se ona postavlja, najčešće u okvirima mladih buntovnika obrijanih glava.

Bez sumnje, Kazinoti je najveći talent hrvatske suvremene modne fotografije, ali ironije radi: njezinih radova u domaćim tiskovinama gotovo uopće nema, izuzev hrvatskog izdanja Elle magazina. Dio odgovora na spomenutu ironiju leži u njezinom strogom oku koje se ne može tek tako pokoriti domaćim korporativnim idejama koje vode časopise. To je ono što izaziva najveću pažnju kod mlade Kazinoti: “kompromis” je pojam kojim se odbija upoznati. Za razliku od niza fotografa u Hrvatskoj, ali i u svijetu koji na snimanja dolaze s istrgnutim stranicama iz starih editorijala imena kao što su Solve Sundsbo, Kazinoti na svoja snimanja nosi samo analogni fotoaparat i sirove, neobrađene ideje. Tu leži moć njezinog uspjeha jer umjesto da hrani ego koji raste na reciklažama tuđeg rada, Kazinoti isključivo hrani svoj talent. A za sve ostalo? Jednostavno ju boli briga…

Bruna Kazinoti - diva "grunge" fotografije (фото 1)

Koja je prva fotografija koje se sjećaš? Prva koja ti se urezala u pamćenje?

Radi se o slici mog psa koji se zvao Toto. To je zapravo prva crno-bijela fotografija koju sam ručno razvila.

Uzeti fotoaparat u ruke može biti promišljena, ciljana misija ili pak vrlo intimno iskustvo koje dolazi posve organski. U kojem trenutku si odlučila samu sebe odrediti kao fotografa?

Počela sam fotografirati negdje s 14 godina kada mi je moja baka poklonila kultni Zenit. Od tog trenutka sam sasvim nesvjesno promijenila perspektivu jer mi se konstantno počelo događati da viđam ljude koje jednostavno moram fotografirati. Sve sam automatski počela povezivati s fotografijom: čim bih vidjela zanimljivu osobu, situaciju ili nešto što kod mene izaziva određenu emociju, to sam morala fotografirati.

Bruna Kazinoti - diva "grunge" fotografije (фото 2)

Iako te mnogi definiraju kao modnog fotografa, nužno se ne bih složio s tom definicijom. Ne vidim te kao fotografa mode, već više kao kroničara vlastite filozofije estetike…

Ne zamaram se time.

Znaš što mislim da je najveći problem suvremene modne fotografije? Svi žele biti Klein, Meisel, Sundsbo ili McDean… Dakle, diljem svijeta imaš na tisuće fotografa koji imitirajući njihov rad žele doživjeti svoj trenutak što je potpuno pogrešna putanja. Zašto u kratkom kreativnom vijeku trošiti energiju na imitiranje tuđeg rada?

Slažem se! Naravno da svi mi moramo gledati radove drugih fotografa radi jedne vrste edukativnog procesa, ali kopiranje tuđeg rada u bilo kojem obliku ne mogu zamisliti. Radije bih se prestala baviti fotografijom. Od kolega fotografa možeš puno naučiti, možeš se dodatno razviti, ali uzimati nečije ideje i onda potpisati svoje ime ispod njih mi je jeziva ideja. Svi mi mladi fotografi prije svega moramo raditi na sebi, fokusirati se na ono što želimo poručiti svojim radom i razvijati se u tom smjeru.

Bruna Kazinoti - diva "grunge" fotografije (фото 3)

Gledajući tvoj rad: više te privlači fokusiranje na muške “objekte” nego na ženske. Uvijek me zanimalo zašto?

Muški modeli kao osobe više me zanimaju i vjerojatno radi toga sam i više orijentirana na njih u brojnim editorijalima. U privatnom životu više se bavim njima, proučavam ih mnogo više nego žene. Time me muškarci više inspiriraju, vidim situacije s njima koje mi se svide i želim ih fotografirati.

Bruna Kazinoti - diva "grunge" fotografije (фото 4) 

Kada govorimo o muškim modelima: uvijek si fascinirana jednim vrlo specifičnim izborom svojih junaka koji zapravo ne izgledaju kao modeli, već više kao mladi, tvrdoglavi engleski navijači iz predgrađa?

Istina! Sviđa mi se takva estetika kod model, ali i u privatnom životu takvi dečki izazivaju moju fascinaciju. Postoji li konkretno, racionalno objašnjenje? Možda i ne, ali to mi nije važno. Ono što mi je važno je da na snimanjima za koje sam "bukirana" uvijek pokušavam svim silama progurati ono što se meni osobno sviđa.

Bruna Kazinoti - diva "grunge" fotografije (фото 5)

Bruna Kazinoti - diva "grunge" fotografije (фото 6)

Kako bi opisala potpunom outsajderu razliku između analogne i digitalne fotografije? Kako opisati tajnu moć filma?

Postoji još jedna bitna stvar tehničke naravi, a ta je da si kod snimanja s analognom fotografijom ograničen filmom. I upravo zbog toga moraš biti potpuno koncentriran i fokusiran na svaki snimak. Moraš misliti na puno više aspekata jer nema ponavljanja. Isto tako moraš znati koji film želiš koristiti jer o njemu ovisi konačni rezultat, toplina boje, zrnatost fotografije… Za mene je takvo što izuzetno bitno jer dodatno ne obrađujem fotografije, nema post-produkcije. Ono što snimamo ide direktno u završni print. Svi te ti elementi povezu s filmom i fotoaparatom na snimanju na jedan poseban način. Još nešto bitno: na snimanju mi nitko ne zabada nos u fotoaparat što cijeli proces čini dosta intimnijim s obzirom da ne volim da mi se itko miješa u rad.

Bruna Kazinoti - diva "grunge" fotografije (фото 7)

Bruna Kazinoti - diva "grunge" fotografije (фото 8)

Osobno oduvijek svoje povjerenje poklanjam filmu. Njemu više vjerujem jer esencijalno krade jedinstveni, neponovljivi trenutak svjetla koji ne možeš manipulirati, lažirati ili ponoviti. Kod filma postoji ta bolna iskrenost koja te konstantno izaziva. Proces je potpuno drugačiji.

Znaš, jedno sam snimala digitalno jer je klijent zahtijevao fotografije odmah idući dan nakon snimanja. Cijeli proces rada mi je bio konfuzan, nisam se snašla jer svi su stalno sve pregledavali, ispucala sam previse fotografija – što mi se posebno nije svidjelo. Najbitnija stavka je poštivati fotografov način rada. Ne mrzim digitalnu fotografiju, dapače, ona ima svoje jasne prednosti osobito kada se radi o snimanju kampanja ili nekih drugih komercijalnih projekata. No, moj rad se temelji na osobnom iskustvu, editorijalima koje želim snimiti, ljudima koji me inspiriraju i za mene u tim situacijama ne postoji drugi jezik osim filma.

Bruna Kazinoti - diva "grunge" fotografije (фото 9)

Koliko ti je glazba bitna inspiracija za rad? Što voliš slušati?

Glazba me inspirira kad sam doma, u privatnom okruženju, ali dok radim i razmišljam na samom snimanju uopće ne obraćam pozornost na glazbu. Jednostavno se isključim od svega. 

Iako snimaš za cijelu listu izuzetno probranih svjetskih magazina kao što su i-D, Pop ili Hero, uporno inzistiraš da tvoja baza uvijek bude Split. Objasni mi tu povezanost između Splita i tebe?

Split je moja baza jer se tu najbolje i najsigurnije osjećam. Ovdje su mi prijatelji, moja obitelj i prije svega volim naš mentalitet koji možda nije uvijek ispravan. U Splitu sam doma, a taj osjećaj mi je bitan. Volim kvalitetu života u Splitu kao i niz stvari koje ovdje izuzetno cijenimo.

Bruna Kazinoti - diva "grunge" fotografije (фото 10)

Bruna Kazinoti - diva "grunge" fotografije (фото 11)

Koliko često se propituješ “zašto radim to što radim”? Znaš na koje kreativne krize mislim?

Nikad se ne preispitujem bih li trebala raditi to što radim. Fotografija je jedino što volim i želim raditi u životu. Kriza ima kada je zatišje u poslu jer živim u Splitu gdje sam odvojena od svih zbivanja i mogućnosti nekih dodatnih upoznavanja što je bitno u modnom svijetu. Po tom pitanju gubim zato što nisam u Londonu, Parizu ili New Yorku, ali svaka odluka ima svoje prednosti i mane. Koliko me Split ograničava u tome, toliko mi pomaže funkcionirati onako kako funkcioniram. Razvijam se u sredini koja je potpuno različita od gore navedenih metropola i nisam pod njihovim utjecajem što je dobro za moj rad jer htjeli mi to priznati ili ne, fotografi se uvijek inspiriraju sredinom u kojoj borave.

Koji su ti planovi za iduću godinu? Hoćeš li, molim te, više doći u New York ili Split uporno pobjeđuje sve svjetske metropole?

New York je u planu! Obećavam ti! 

Bruna Kazinoti - diva "grunge" fotografije (фото 12)

Razgovarao: Grgo Zečić
Foto: Bruna Kazinoti

Leave a comment

više