Search

Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti!

Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti!

Renata Debeljak i Lazar Džamić o Alanu Fordu


Iako pripadam alanfordovskoj generaciji, odnosno onoj koja je odrastala u vrijeme 'ex yu nadrealne farse' tako dobro opisane u kultnim stripovima o Alanu Fordu i njegovoj družini, ipak nerado priznajem da nisam bila ljubitelj stripova.

 

No, "Alan Ford" je bio i još uvijek je daleko više od običnog stripa, priča o jednom vremenu, odrastanju, gotovo dio urbane kulturne baštine jednog društva, nešto zbog čega su brojne generacije 70-ih i 80-ih godina hrlile na kioske i s nestrpljenjem iščekivale nastavke novih zgoda Alana i tajnih agenata okupljenih u grupi TNT. Čak i oni koji nisu čitali stripove o AF, u svakodnevnom su slengu izgovarali kultne rečenice poput "Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi", "Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti, ne vrijedi", "Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega" ili pak "Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti", a koje se i danas mogu često čuti.

Bivše države odavno nema, stripovi kao forma više nisu popularni kao nekada, ali moglo bi se reći da je nadrealna farsa i dalje prisutnaNeki drugi likovi su poprimili obličje Alana, Broja Jedan, Boba Rocka, Sir Olivera, Grunfa ili možda ultrapopularnog Superhika. Da neki još uvijek svakodnevno 'žive' te stripove uvjerila sam se nedavno kad se jedan moj 37-godišnji prijatelj iz Beograda, ugledavši na jednom hrvatskom kiosku neke od brojeva AF koje nije imao u vlastitoj zbirci, doslovce raspametio od sreće. U sljedećoj sceni on i prodavačica su bjesomučno pretraživali sve brojeve AF-a koji su u tom trenutku bili u tom kiosku ne bi li možda pronašao još neki broj koji mu nedostaje u zbirci. I uspio je, naravno. Nakon toga, fotografira jednu od stranica iz stripa s nekom bitnom scenom i odmah šalje poruku frendu u Beograd. Ne trebam ni spominjati da je kasnije obišao i ostale kioske koji su mu bili u blizini ne bi li pronašao još neke od izgubljenih, neprežaljenih brojeva.

Alan Ford

No, zašto su stripovi o AF-u bili tako popularni i stekli kultni status da čak i danas imaju svoje vjerne obožavatelje, a društvene mreže su pune stranica koje na svakodnevno objavljuju sadržaje o TNT-ovcima, na forumima se i dalje žustro raspravlja o njima, a stari stripovi dostižu prave raritetne cijene?!

Strip su 1969. osmislili genijalni talijanski autori, scenarist Luciano Secchi (Max Bunker), te Roberto Raviola (Magnus), čija je ruka uspješno nacrtala i uvjerljivo prenijela Bunkerove skečeve na papir. "Alan Ford" bio je popularan samo u bivšoj Jugoslaviji i u matičnoj Italiji, a iako je slavna cvjećarnica iz stripa bila smještena u New York, strip nikada nije preveden na engleski. U Francuskoj, Brazilu i Danskoj nije preživio više od nekoliko brojeva.

Na našim prostorima prvi se broj pojavio 1972. godine, a slava nespretnog njujorškog tajnog agenta Alana s likom Petera O'Toola i njegovih prijatelja, koji gotovo uvijek nekako pobjeđuju u borbi protiv negativaca, proširila se po cijeloj Jugoslaviji. Veći uspjeh dogodio se tek s 25. brojem, kad se pojavljuje Superhik, lopov koji krade od siromašnih i daje bogatima.

Alan Ford

Svi koji znaju bilo što o Alanu Fordu znaju i da se najveći dio zasluga za uspjeh pripisuje odličnom hrvatskom prijevodu Nenada Brixyja, koji je zapravo i otkrio Forda ovdašnjoj publici kao glavni urednik zabavnih izdanja zagrebačkog Vjesnika u razdoblju od 1967. do 1974. Ceremonijalni hrvatski, koji je Brixy odlučio iskoristiti za prijevod, nije bio smiješan samo Hrvatima, nego i ostatku bivše zemlje, dok je pokušaj prijevoda na srpski jezik prošao neslavno. Svatko tko voli stripove o AF-u, nesumnjivo u svojoj kućnoj biblioteci ima i odličnu knjigu "Cvjećarnica u Kući cveća – Kako smo usvojili i živjeli Alana Forda" autora Lazara Džamića, objavljenu prije nekoliko godina u izdanju nakladničke kuće Jesenski i Turk. Ta sjajna knjiga nije samo posveta Lazarovoj mladosti, nego upravo posveta prijevodu Nenada Brixyja.


Lazar Džamić rođen je u Smederevu, bio je uspješni glazbenik (autor je prvog udžbenika za bubnjare u ex Jugoslaviji!), potom se seli u Beograd gdje je radio kao novinar i pisao kolumnu za "Našu borbu", bavio se marketingom i PR consultingom, a od 2000. godine živi i radi u Londonu. Jedan je od najvećih autoriteta za digitalni marketing na svijetu, njegove stručne knjige su nadasve cijenjene, a trenutno je zaposlen kao šef marketing strategije u Googleovom kreativnom timu ZOO za zapadnu Europu i pomaže velikim svjetskim klijentima i agencijama da razumiju i usavrše kreativne aspekte Googleovih brend platformi, među kojima je glavni YouTube.

Alan Ford

Prvo što vam padne napamet je da se zapitate otkud u tako prenatrpanom poslovnom, ali i privatnom rasporedu vremena još i za knjigu o Alanu Fordu, koja je upravo doživjela svoje četvrto, dopunjeno izdanje. S Lazarom smo popričali o svemu bitnom za fenomen kultnog stripa na našim prostorima, što rezimira i njegova knjiga: "Knjiga je jednostavno izletjela iz mene, za mjesec dana, na kuhinjskom stolu poslije posla. Vjerojatno kao posljedica mog nošenja u glavi tih tema već mnogo godina. Četvrto izdanje knjige obogaćeno je ekskluzivnim intervjuom s Davorom Brixyjem, sinom i suradnikom legendarnog prevoditelja stripa, u kojem po prvi put otkriva neke ključne tajne. Naprimjer, da su oni Grunfovi smiješni nacistički pozdravi ustvari Nenadova kreacija da bi te scene sačuvao od noža cenzora.

Istina je da je AF u bivšoj YU postao popularniji i značajniji nego i u rodnoj Italiji, dok je u svim ostalim zemljama gdje je prijevod pokušan ugašen nakon samo nekoliko izdanja. Nikad, naprimjer, nije preveden na engleski. Ta činjenica kulturne transplantacije mi je bila vrlo zanimljiva i što sam više o tome razmišljao, sve mi je više bilo jasno da nije u pitanju strip sam po sebi, već ta bivša zemlja i naš mentalitet. Zato sam je jednostavno morao napisati: kako bih probao tu zemlju objasniti samome sebi ", kaže Lazar Džamić.

Početak 70-ih godina u bivšoj Jugoslaviji djelovao je baš alanfordovski Nezaposlenost, korupcija, siromaštvo velikog dijela stanovništva, odlazak na rad u inozemstvo, pojavljivanje privatnika i crvene buržoazije, raslojavanje novih bogataša od nove sirotinje...Ideja tvoraca stripa bila je prenijeti renesansnu commedia dell'arte u hladnoratovski New York, a u tom kontekstu piše i Lazar svoju "Cvjećarnicu u Kući cveća". "Ono što je jako bitno za Alana Forda je da je nadrealna farsa kod nas bila način života, a ne umjetnički pravac, satirična kritika kapitalizma, kao i bilo kojeg drugog korumpiranog režima. Smijući se Debelom Šefu, inspektoru Brocku ili gradskim ocima mi smo se zapravo smijali svim nekompetentnim šefovima, policajcima i političarima.

Neki od razloga uspjeha stripa, osim naravno univerzalno hvaljenog Brixyjevog hrvatskog prijevoda s talijanskog i asocijativnim interpretacijama hrvatskog jezika u ostalim, posebno južnobalkanskim državama, povezan je i s inspiracijom i nadom koju je strip pružao kroz karaktere svojih glavnih protagonista – grupe TNT. Nepopravljivi diletanti, zaključani u svojevrsni ekvivalent naše, uglavnom disfunkcionalne obitelji i države, heroji Alana Forda bili su slični svima nama. Nisu znali što rade, ali su nekako isplivali. Njihovi 'hepiendovi' bili su naša moralna potpora.

Alan Ford

Dio genija stripa je i način na koji je crtan i na koji su prikazana razna emotivna stanja protagonista. Meka i elastična Magnusova linija je inovativno balansirala u potpuno novoj zemlji između realizma i karikature, s dotad neviđenim načinima da se vizualno prikaže stid, zbunjenost, bijes, arogancija, glupost i druga emotivna stanja. AF je postao jedan od vrlo rijetkih primjera kako se jedan strani kulturni artefakt 'primi' u novoj sredini i postane neodvojivi dio kulturne baštine zemlje primatelja. Bez bivše Jugoslavije kakva je bila tada nema ni Alana Forda, bar ne u onom obujmu i značaju kakav je dobio kod nas. Mnogi aspekti tadašnjeg društva su jako dobro rezonirali s poetikom Alana Forda. Po meni, potpuno je simbolička činjenica da je naš nekadašnji Broj 1 (Tito) svoje krajnje boravište dobio u – cvjećarnici", rekao je Lazar Džamić. Za strip je bila važna i njegova dostupnost na kioscima, zatim veličina od 22 x 14 cm zbog čega je bio pogodan za nošenje u džepovima, čitanje u autobusu ili ispod školske klupe.


Lazar kaže da se ne sjeća s koliko je točno godina počeo čitati te stripove, ali bilo je to negdje u osnovnoj školi. Epizode sa Superhikom su svakako najznačajnije u cijeloj povijesti AF-a jer su one bile razlog masovne popularnosti stripa u Italiji, ali meni su osobno još malo omiljenije epizode kao što su "Vesela dolina" ili "Glasajte za Notaxa".

 

Alan Ford

 

Koja populacija danas voli čitati stripove? Zašto njihova popularnost nije baš zaživjela kod mlađih generacija? Da se izdaju novi brojevi, što bi u sadašnjem vremenu bila glavna preokupacija likova grupe TNT?

"Mislim da problem nije samo u tome što se događalo kod nas u posljednjih dvadesetak godina, već i ono što se dogodilo u svijetu. Strip u ondašnje vrijeme nije imao mnogo konkurencije, film i sport su bili jedina jer je sve ostalo oko nas bilo sivo i čemerno. Sad imamo internet, kompjuterske igre i sveprisutnu i lako nabavljivu pornografiju, što je konkurencija s kojom se strip (kao ni knjiga) ne mogu baš nositi. To je po meni glavni razlog što strip u našim životima nema onu ulogu koju je nekada imao. Sada stripove čitaju više odrasli nego djeca! Inače, mislim da bi se Fordovci danas bavili vrlo sličnim stvarima kao i nekada, s malo manje komičnih superjunaka i više likova kao što su korumpirani političari, ne-etički poslovni ljudi i nekoliko korisnih idiota koji misle da se bore za prave vrijednosti.

Novu knjigu sa sličnom tematikom zasad nema u planu, no nikad se ne zna: "Taj period naše novije povijesti i dalje razumiju mnogi stanovnici bivše Jugoslavije i ima mnogo ikoničnih aspekata. Međutim, ja nisam utopijski jugonostalgičar i ne želim pisati ništa iz tog ugla, tako da je naći pravi i vrijedan ugao priličan izazov. Radije bih napravio nešto sasvim drugo. Naprimjer, kolekciju eseja "Čaj od šljiva", baziranu na mojim mjesečnim kolumnama za beogradski "Novi magazin", u kojima uspoređujem razne aspekte života i mentaliteta u Srbiji (i, generalno, Balkanu) i u Velikoj Britaniji. Neka vrsta, da ne zvuči pretenciozno, komparativne antropološke fenomenologije. Rezimirat ću sve te tekstove, oko trideset u jednu knjigu i u ko-kreaciji s nekim fantastičnim ilustratorima objaviti kasnije ove godine, za beogradski Sajam knjiga u listopadu. Dakle, opet će biti knjiga 'o nama', ali promatrano kroz prizmu emigracije, a ne stripa."


Neke od legendarnih AF rečenica:

Cijena? Prava sitnica!

Bolje živjeti sto godina kao milijunaš nego sedam dana u bijedi!

Ako kaniš pobijediti, nipošto ne smiješ izgubiti!

Nije važno sudjelovati, važno je pobijediti.

Tko spava, nije budan!

Bolje nešto od nečega, nego ništa od ničega.

Ne predaj se nikad, osim kad moraš.

Alane, bjež'mo, njih je dvojica, a mi smo sami!

Kupite cvijeće voljenoj ženi, ali ne zaboravite i na vlastitu!

Halo, Bing, kako brat? Ukrao auto, a onda mu ga zdipili na prvom parkiralištu? Kakva vremena...

Related articles

Buro 24/7 Selection

više