Search

Blic intervju: Tiha K. Gudac

Blic intervju: Tiha K. Gudac

Dobitnica nagrade Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film


Image: Ljubo Zdjelarević,
PR

Prvijenac zagrebačke redateljice Tihe K. Gudac već je osvojio kritiku i publiku gostovavši na festivalima, a upravo je krenuo u redovnu distribuciju u nezavisnim hrvatskim kinima

Film "Goli" premijerno je prikazan ove godine na Sarajevo Film Festivalu gdje je nagrađen Srcem Sarajeva za najbolji dokumentarni film, prikazan je na Dokufestu u Prizrenu te na Zagreb Film Festivalu, gdje je nagrađen posebnim priznanjem u kategoriji dokumentarnog filma. U svom se prvijencu zagrebačka redateljica na iznimno hrabar način suočava s obiteljskom prošlošću koju je obilježio boravak njezina djeda u političkom logoru Goli otok prije šezdeset godina. Evo što nam je Tiha ispričala o svojoj inspiraciji za ovakav potez te planovima za budućnost.

O čemu nam govori tvoj dokumentarni film "Goli"?

Film govori o životu mog djeda Marijana koji je s 28 godina nestao na četiri godine; kao politički zarobljenik je poslan na Goli otok. To iskustvo i vrijeme ostali su svojevrstan tabu u našoj obitelji, ali i društvu. Film govori o posljedicama koje tajne trauma imaju na obiteljske odnose.

Koliko ga je bilo teško, odnosno intenzivno, snimiti s obzirom da se radi o intimnoj priči tvoje obitelji?

U radu na filmu  smo imali nekoliko, recimo, poteškoća, to jest izazova s kojima smo se suočili. Prvi je formalan - nedostupnost izvornih podataka o vremenu Informbiroa, to jest o samom logoru na Golom otoku.

Drugi izazov je bilo donošenje odluke o autorskom stavu koji preuzimam prema temi i svim likovima koji su u filmu. Film zaista jest emotivno ogoljavanje ljudi koji u njemu sudjeluju i proces rada na njemu je naravno bio emotivno intenzivan. Kako u filmu govorimo o dijelu života koji je bolan, lako je bilo otići u neku ljutnju ili aktivizam zbog nepravdi koje je masovno narušavanje ljudskih prava uzrokovalo tolikim obiteljima, pa i mojoj, tijekom komunizma. Bilo je teško sazrijeti i otpustiti ljutnju, vrijednost ove priče nije u izražavanju gorčine, nego u vraćanju duga pojedincima koji su predugo nosili teret šutnje i izražavanje zahvalnosti za ljubav koju su davali unatoč rana koje su dugo zacjeljivale.

Blic intervju: Tiha K. Gudac (фото 1)

Što je za tebe predstavljalo baviti se upravo ovom temom?

Za mene je rad na ovom filmu bila prilika da istražim temu koja me godinama zanimala, ali nisam nalazila kako joj pristupiti na način koji će mi otkriti njezin značaj u životu moje obitelji. Film sam počela raditi kad sam otkrila da su najbolji prijatelji mog djeda, ljudi koji su ga okruživali, također "golootočani". Oni su još bili ovdje i tek prije šest godina su progovorili o svojem zarobljeništvu, tada sam poželjela raditi film.

Tu sam uvelike zahvalna producentu N. Puhovskom koji me prihvatio kao debitanticu i na sebe preuzeo rizik moje "vidjet ćemo kamo idemo" avanture. Također, osoba koja je osim snimatelja najviše vremena provela uz mene je montažer Dragan von Petrović čije mi je ogromno filmsko znanje bio trajni oslonac u radu. Za svaku fazu rada na filmu sam mislila da će biti lakša od prethodne, ali takva faza nije došla. Kad je slika bila gotova još sam se koprcala s muzikom i zvukom - kompozitor Dubravko Robić i oblikovatelj zvuka Ivan Zelić su odradili ogroman posao radeći sa mnom - osobom koja je zaista imala dosta ograničenja u izražavanju svojih namisli jer sam sve radila prvi put.

Blic intervju: Tiha K. Gudac (фото 2)
Sve u svemu ovaj film je za mene bio svojevrsna dodatna filmska škola koju sumnjam bih prošla da se nije radilo upravo o ovoj temi. Ipak, motivacija za nastavak rada na filmu je uvijek bilo uvjerenje da radimo nešto što ima smisla i da pričamo priču koja će zanimati dosta ljudi na području bivše Jugoslavije.

Blic intervju: Tiha K. Gudac (фото 3)

Je li se išta promjenilo u tvom životu ili po pitanju filmskih ideja nakon osvajanja prestižne sarajevske nagrade?

Sarajevska nagrada, pa kasnije priznanje na Zagreb Film Festivalu, su cijeli period od ljeta do sada učinili jednim jako pozitivnom iskustvom u profesionalnom smislu. Nakon toliko energije i vremena uloženog u rad na nečemu u što slijepo vjeruješ, a radili smo šest godina, dobro je za sve uključene u projekt i neku vrstu priznanja, to nam svima naravno daje novi vjetar u leđa. Meni je osobno vrlo važno da se za film čulo, da on dalje živi, da ga ljudi gledaju, pozitivno reagiraju na njega i da pokreće iskren razgovor.

Ja sam osobno nakon završetka i premijere doživjela neku vrstu utiha koji mi do sada nije bio poznat, moram reći da se nakon godina u kojima sam u glavnom razmišljala o obavezama koje mi "vise nad glavom" nisam najbolje snalazila u toj situaciji, ali stvari se ponovo pokreću, radim na novim idejama, gužva se stvara - vraćam se na svoje.

Blic intervju: Tiha K. Gudac (фото 4)
Zašto si odabrala film/produkciju kao životni poziv?

Skretanje u film je presudilo upisivanje Akademije dramske umjetnosti, na prijamni sam izašla jednom i da me tada nisu primili ne bih više pokušavala. Ranije sam studirala, a kasnije završila i ekonomiju, ali to je struka u kojoj nisam vidjela da mogu biti izvrsna... Moja je potreba biti temeljita, a kad nemaš jakih matematičkih sposobnosti, kao što ih ja nemam, ne možeš biti izvrstan ekonomist. Nezadovoljstvo zbog te spoznaje me tjeralo da propitujem druge mogućnosti i tako sam završila na prijemnom za Produkciju - to je područje u kojem sam mogla spojiti strukturu i kreativnost što mi se činilo idealnom kombinacijom. Također, iako nisam znala "što ću biti kad odrastem", uvijek sam govorila da želim stvarati i vidjeti rezultat svog stvaranja, film ili bilo koji audiovizualan proizvod je idealan u tom smislu. Također svaki naš "proizvod" nam daje mogućnost da sagledavamo, učimo i ako smo pametni napredujemo.

Film "Goli" je poseban jer pokreće temu koja je bitna velikom broju ljudi, dakle ima smisla. Ne znam koliko će mi se još puta ponoviti mogućnost da na taj način ispunjavam li neku društvenu odgovornost umjetničkog poziva, ali nadam se da hoće.

Što je sljedeće?

Nastavljam raditi kao producentica na raznim manjim i većim autorskim i komercijalnim projektima. Također tražim i pomalo razvijam i nove dokumentarce što će mi svakako sada ostati neki prioritet u režijskom smislu. Veliku količinu svjedočanstava sam sakupila radeći na filmu, trebalo bi to izdati. Voljela bih pisati i igrane forme, danas sam crtala strip... Granice su u našim glavama. Za sada su sve to planovi koji nisu konkretni dok ne apliciram za financiranje.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više