Search

Büro 24/7 intervju: Ivona Juka

Büro 24/7 intervju: Ivona Juka

Ovo je njena godina

Tekst: Tina Kovačiček


Image: Privatni album

Film Ivone Juke obilježio je dobar dio 2015.

"Ti mene nosiš" donosi priču koja istražuje ženski identitet u ulozi kćeri i što ta uloga može nositi. Ivona je odabrala formu triptiha: tri priče o trima kćerima različitih godina, statusa i iz različitih obitelji kako bi prikazala više od jednog intimnog odnosa i pokrila širu paletu odnosa toliko karakterističnih za današnje društvo i svakodnevicu koja nas okružuje. Nakon brojnih premijera u Hrvatskoj i inozemstvu te nekoliko važnih nagrada, uključujući i titulu jednog od deset najboljih filmskih projekata u cijelom svijetu za prestižni njemački Masterclass eQuinoxe, Ivona je izdvojila vrijeme da nam odgovori na nekoliko pitanja.

 

Puno ste intervjua odradili i puno govorili o svom posljednjem filmu, a kritike su odlične. Ja ću Vas za početak pitati kako ste?

Odlično, hvala na pitanju. Vratila sam se iz Crne Gore gdje mi je bilo prelijepo. Posjetila sam Lovćen, s prijateljima napravila veliku rutu po toj planini i uživala u prekrasnim vidikovcima, što na more, što na planinske lance, odnosno tzv. Kameno more. Lovćen je predivno uređen, mnogo lijepih staza za šetanje i trčanje, a hrana – fenomenalna. Postoje neki specijaliteti koji se mogu kušati samo na tom mjestu. Jela sam tzv. "branje", mljac, fantastično. Zelena juha od bilja koje beru na planini, ima svega: od koprive, špinata, blitve i žutike do nekih drugih, specifičnih biljki koje rastu na planinu, a navodno je tim jelom bio oduševljen i Bernard Shaw kad su ga lokalni ljudi poslužili tim jelom. Juha je gusta, ali nije nimalo masna. Uz to, domaći kruh ispod peke sa sirom koji zapeku u kruhu i još mnogo jako ukusnih domaćih specijaliteta. Sline mi cure kad se sjetim, no dobro, potrošili smo silne kalorije aktivnostima na planini. Divan zrak, super je trčati po stazama na kojima se miješa miris mora i meda. Da, baš meda. Naravno, na Lovćenu nisam propustila posjetiti i Njegošev mauzolej koji je Meštrović napravio u suradnji s hrvatskim arhitektom Haroldom Bilinićem. Osim čuvene Meštrovićeve skulpture, mene je oduševio i bijeli tunel. Inteligentno rješenje za tako dugačak uspon po vrućini... Zatim sam vidjela Cetinje i znamenitosti u tom gradu, a u Herceg Novom sam uživala na festivalu gdje sam dobila i nagradu. Zaljubila sam se u Crnu Goru. Srdačni i topli domaćini festivala, a i drugi ljudi koje sam upoznala... Kupila bih kućicu na Lovćenu odmah, kad bih imala novaca.

Ivona Juka

Kakav je osjećaj u ovoj drugoj fazi, fazi promoviranja filma i njegova predstavljanja na brojnim festivalima? Usudila bih se reći, uživanja u dobro odrađenom poslu?
Kako koji festival. Pula FF je bio fantastičan što se tiče publike i kako su doživjeli film, ali odbojna od strane domaćina festivala. Otkad putujem na festivale nije mi se dogodilo da nas domaćin ili netko iz festivala nije barem pozdravio i zaželio nam dobrodošlicu. Ne samo meni, već nikome u ekipi, a tamo smo došli u najvećem sastavu. Sramota je da ni Voju Brajovića nitko ne dočeka i pozdravi. Također, presica u Puli je bila valjda najbolja presica na kojoj sam bila, a bila sam na mnogima, no i od toga nisu prenijeli riječ u medijima. Doslovno su nas ignorirali, onako bezobrazno i baš neprofesionalno. No, dobro, mi smo se u Puli okupili u velikom broju, Voja je došao iz Budve, Sebastian Cavazza s Visa, Otokar Levaj iz Splita, Lana iz Zagreba sa snimanja, Damir s Korčule... I bili smo jako veselo i zanimljivo društvo, plus naši prijatelji koji su došli na projekciju i tulum. I odradili taj festival zbilja u velikom stilu, onako kako to profesionalci rade. Karlovy Vary su bili fenomenalni, jer tu publiku i taj interes za film vam ne mogu opisati. Sve projekcije su pune, a imali smo tri projekcije, a bila je čak puna i jedna projekcija u 13 h. Mada, tamo je bilo jako vruće, a ja nisam ljubitelj velikih vrućina, više volim hlad i svjež zrak. Volim i more, iako na festivalu imate malo slobodnog vremena, to je posao, promovirate film i radite. Sve više žudim za godišnjim odmorom.


Festival je ovo ljeto gostovao na brojnim festivalima, osvojio nagrade, a pred vama je i SFF. Pamtite li neku posebnu anegdotu s putovanja?
U Herceg Novi smo putovali preko Dubrovnika, a po nas je došao vozač koji nas je trebao odvesti u Herceg Novi. Budući da su velike gužve na cestama, a on je još čekao goste iz Finske, bilo mu je neugodno reći da bismo trebali čekati na aerodromu još dva sata, pa nam je vozač predložio kupanje na obližnjoj plaži ili kavu u Cavtatu. Odmah se odgovorila:"kava u Cavtatu" i nazovem neki broj, pitam hoće li doći na kavu, žena mi odgovori da hoće. I nakon što završim razgovor, usput komentiram vozaču i kolegici da sam pozvala mamu bivšeg dečka koju nisam vidjela više od deset godina. Uh, naravno da je odmah krenula zezancija "kakav sam to trag ostavila" kad mi žena odmah trči ususret i na kavu, iako se nismo vidjele desetak godina. I bezuspješno pokušavam objasniti kako to nema veze sa mnom, kako je žena srdačna i topla, voli ljude i druženje... I tako, nakon te kave prelazimo granicu na uskoj cesti, iz suprotnog smjera dolazi automobil koji također prelazi cestu, i vidim nekog drugog svog bivšeg kojeg također nisam vidjela desetljeće, okreće se on, potpuno u nevjerici što me vidi nakon toliko vremena baš na toj granici, okrećem se ja dok se automobili mimoilaze. I opet, iznenađeno, prokomentiram na glas, a onda možete zamisliti kako je to bilo dočekano od mojih suputnika. Čak su i Fincima prevodili. Uglavnom, vozač je imao dosta materijala o meni za priče na festivalu. (smijeh) Eto, da nije bilo gostiju iz Finske koji su dolazili dva sata nakon našeg leta, ne bi bilo ni tih susreta. A pravih i boljih anegdota na festivalima uvijek ima, pogotovo nakon noćnih druženja, samo takve ne prepričavam zbog intime protagonista koji su poznati javnosti. Ipak je to za uži krug prijatelja, nije za javnost.

Jesu li Vas za film inspirirale stvarne priče s kojima ste se susreli?
Jesu. Mene uvijek inspiriraju ljudi koje susrećem, s kojima se družim. Ne moraju me inspirirati samo biografski elementi, inspirira me često karakter ili čak temperament neke osobe, kako reagira i ponaša se u nekoj situaciji. Volim se družiti s ljudima, oni su mi zbilja inspiracija za sve što radim.

Radite li već i na nekom novom projektu?
Novi projekt želim više od godišnjeg odmora. Nema većeg uzbuđenja od novog projekta. Jedva, ali baš jedva čekam.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više