Traži

Büro 24/7 intervju: Mislav Čavajda

Büro 24/7 intervju: Mislav Čavajda

Umjetnik


Fotografija: John Pavlish

"Moraš disati zrak, probati okus, hodati ulicama nepoznatih gradova i mjesta. Postati dio nekih novih gradova koji te onda nadograde kao osobu, postaneš više od onog što si samo u svojem rodnom gradu"

Da sam muškarac ja bih najviše voljela biti Mislav Čavajda. Što ne znači da imam transrodne aspiracije, već da mi se to učinilo kao najjednostavniji niz riječi da iskažem svoje divljenje prema čovjeku. Kako frajer može s toliko elegancije i precizno dozirane arogancije na štakama igrati Edipa potrganih ligamenata, gol do pasa s naslovnice Men's Healtha škicati ljude u redu na blagajni supermarketa i plesati tango u "Plesu sa zvijezdama" na "Carminu Buranu"?! Kad sam guglajući uočila da nema svoj fan klub mislila sam si da bih ga ja mogla pokrenuti. Priznajem – relativno sam neobjektivna prema liku i djelu Mislava Čavajde.

Doduše ni lik ni djelo Mislava Čavajde ne poznajem dugo. Prije četiri godine ušla sam u tvrđavu u parku Umjetničke škole u Dubrovniku pogledati adaptaciju "Kralja Edipa" Eduarda Milera. Na kraju predstave skužila sam da me boli vilica jer sam veći dio predstave provela poluotvorenih usta potpuno opčinjena kraljem tragične sudbine – Mislavom. Danas sam se ušuljala na probu u Knežev dvor i gledala ga kako gradi još jedan veliki lik pripremajući se za ulogu Orsata u prvom dijelu "Dubrovačke trilogije". Svjesna sam koliko je pretenciozno dati intervjuu s glumcem naslov "Umjetnik", ali smatram da je to odrednica koja krasi malo hrvatskih glumaca, ali za ovog umalo akademskog slikara, virtuoznog plesača, još neafirmiranog fotografa i možda uskoro pjevača apsolutno je jedina adekvatno sveobuhvatna odrednica.

Zadnjih mjeseci vrlo si produktivan i zauzet. Morala sam preletjeti cijelu Hrvatsku kako bismo dovršili ovaj intervju.
Bilo je dosta projekata ove godine. S Darijom Plejićem, režiserom mlađe generacije koji je jedno vrijeme živio u Londonu završio sam snimanje filma. S njime sam već ranije radio na "Mamutici". Riječ je o priči o kojoj još u ovoj fazi produkcije ne smijem baš pričati, o mlađem bračnom paru koji mora preispitati svoju ljubav, vezu, život... Snimio sam seriju "Patrola na cesti" u kojoj igram policijskog inspektora. Seriju režira Zvonimir Jurić prema tekstu Jurice Pavičića s odličnom glumačkom ekipom među kojima su Krešo Mikić, Nataša Janjić, Slavko Sobin, Mirela Brekalo... Od jeseni bit će prikazivana na HRT-u. Počeo sam i s radom na velikoj dokumentarno-igranoj seriji o Tinu Ujeviću koji se snima ove i sljedeće godine, a u kojem imam ulogu naratora. I evo me sada u Dubrovniku gdje pripremam "Dubrovačku trilogiju" koja 9. kolovoza ima premijeru u Kneževu dvoru.

Čini mi se da igraš potpuno različite uloge na ekranu i platnu u odnosu na pozornicu. Kao da si za ekran siroviji, a na daskama fin. Možemo li napraviti neku inventuru likova koje si igrao?
U kazalištu sam bio kralj (Edip), gospar (Orsat), plemenitaš (Marko Tudizi), kapetan (Lujo Lasić), ratnik (Otelo), odmetnuti plemenitaški sin (Leone), odvjetnik (Križovec) . U serijama i filmovima sam dvaput igrao policijskog inspektora, jednom ubojicu... Teško je dvodimenzionalno prenijeti toplinu, u kazalištu drugačije dišeš, publika potpuno drugačije doživljava tvoju energiju nego preko TV ekrana.

Büro 24/7 intervju: Mislav Čavajda (фото 1)

Gluma nije tvoj jedini umjetnički izričaj. Pročitala sam u onom dirljivo nježnom pismu koje si napisao posthumno Ani Karić da si kad si bio mali slikao.
Slikarstvo je bio moj prvi umjetnički izričaj. Odluka o upisu u Školu primijenjene umjetnosti i na Likovnu akademiju je praktički već bila donesena. Intenzivno sam slikao neke četiri godine, tamo negdje od šeste do devete godine. Kao što to obično biva s dječjim opsesijama, naslikao sam tisuće slika. A imao sam i pet samostalnih izložbi i čak je Mladen Kušec snimio dokumentarac o meni. Ali onda su me gluma i Dramski studio zapalili na neki drugi način.

Kakve su bile te slike? Slikaš li i danas? Ili imaš neki novi način opsesivnog umjetničkog izražavanja?
Slike su bile snažnog kolorita, apstraktne. Slikao sam pastelama tisuće nasmijanih lica. Rekao bih da je to bio odraz mog sretnog djetinjstva. Danas me čopila fotografija. Fotkam različite motive. Dosta je tu istraživanja poluapstrakcije. Na primjer, slikao sam jedan te isti kadar Savskog nasipa kroz sva godišnja doba i dobio neki Rothovski motiv. Složio sam sada već neki ozbiljan opus pa razmišljam i o nekoj izložbi.

Büro 24/7 intervju: Mislav Čavajda (фото 2)

Što je Mislav kada nije umjetnik? Možemo li te osim kao umjetnika okarakterizirati i kao putnika? Zašto i kamo voliš putovati? Kamo još moraš otići?
Čovjek je mozaik putovanja, iskustava koje na tim putovanjima ima. Volim putovati. Kao i tebi, putovanja su mi esencijalna i egzistencijalno bitna. Moraš disati zrak, probati okus, hodati ulicama nepoznatih gradova i mjesta. Postati dio nekih novih gradova koji te onda nadograde kao osobu, postaneš više od onog što si samo u svojem rodnom gradu. Za mene su ti formativni gradovi Berlin i London. Dio mene još moraju biti i Južna Amerika i Daleki istok.

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor