Search

S filozofom koji je napisao \"Ledeni mjesec\" o ljubavi i sreći

S filozofom koji je napisao "Ledeni mjesec" o ljubavi i sreći

Büro 24/7 intervju: Pascal Bruckner


Image: Pr Dubrovačke ljetne igre

"Ljubav nije neka apstraktna ideja. Ona je određena nesavršena osoba. Ljubav nije uvijek ljubazna. Ona je feudalna i antidemokratična. Inherentno joj je da je fundamentalno nepravedna. Ona je i davanje i uzimanje. I okrutnost i nježnost."

Na fotografijama od djetinjstva do danas najčešće se pojavljujem s knjigom. Ili uz baku koja mi čita knjigu. Knjige su moja jedina ovisnost. Pa ja sam ona s potpisom "gutačica knjiga". Ciceron je smatrao da je soba bez knjiga kao tijelo bez duše. U svakoj prostoriji u mojoj kući ima knjiga. Puno knjiga. Nemam baš razvijenu knjižničnu klasifikaciju, ali za najmilije autore imam posebna mjesta – Murakamija, Millera, Cortazara, Oates, Winterson, Baricca, Eca, Kunderu... I pola jedne ozbiljno velike centralno pozicionirane police za Pascala Brucknera na tri jezika.

Ideja da ću Pascalom Brucknerom, koji je svjetsku slavu stekao romanom "Ledeni mjesec", koji je Roman Polanski ekranizirao kao "Gorki mjesec", raditi intervju činila se kao nadrealni intelektualni vrhunac moje egzistencije. Francuskog filozofa, esejista, romanopisaca koji piše žanrovski i formom bogato i raznoliko, dosad sam upoznala putem njegovih promišljanja o ljepoti ("Kradljivci ljepote"), sreći ("Neprestana ushićenost: esej o prisilnoj sreći"), globalizmu, kapitalizmu i zapadnjačkoj neuračunljivosti ("Bijeda blagostanja"), zapadnom mazohizmu ("Tiranija kajanja"), o ljubavi kao voljenju nesavršenosti ("Paradoks ljubavi") i svemu što je ikada napisao, a prevedeno je na hrvatski i engleski, pa čak i pokojem djelu s kojim sam se borila na francuskom.

Pascala sam jedne vruće večeri u palači Sponza u Dubrovniku slušala kako razgovara s Draženom Katunarićem u sklopu programa "Pisci na Igrama", a onda je uslijedilo to vrhunsko nadrealno intelektualno iskustvo kada je sjeo sa mnom u Gradsku kavanu i počastio me s nekoliko verbalnih minijatura o ljubavi i sreći, par priznanja o romantiku koji se skriva u njemu, što ga čini sretnim i tajnom dobrog egoizma te savjetom o tome kako naći sreću.

Roman "Ledeni mjesec" prikazuje ljubav kao nastrani egoizam, sublimira ju u strah od odlaska voljene osobe, provlači antisemitizam kao karakterizaciju lika, sreću integrira u odnos kao prolaznu slučajnost... Koliko je ovaj roman autobiografski?
Svaki roman je motivom privatan. I ja sam imao Edipov kompleks i htio ubiti oca, nacista i antisemita opsjednutog nasiljem, i biti s vlastitom majkom. Pisanje ovog romana bio je oblik egzorcizma za mene jer sam shvatio da u vezi u kojoj sam bio tada ponavljam obrasce ponašanja svog oca. U romanima o ljubavi piše se više u njenoj idiličnoj varijanti, a ne u realitetu.

A što je realitet ljubavi?
Ljubav nije neka apstraktna ideja. Ona je određena nesavršena osoba. Ljubav nije uvijek ljubazna. Ona je feudalna i antidemokratična. Inherentno joj je da je fundamentalno nepravedna. Ona je i davanje i uzimanje. I okrutnost i nježnost. Ljubav je kriva za sve veći broj rastava. Kao nasljednici dvaju revolucija – romantičarske i seksualne smatramo da je brak vrhunac ljubavi. Ljubav se događa na planu srca i tijela, a nekada se nije smatralo prikladnim zadovoljiti oboje u braku, naročito ne prema crkvenom poimanju braka. Čudo ljubavi je u tome što je to pustolovina koja nas razoruža pa se nemamo čime boriti, a to ipak borba je.
Ispada da je ljubav zahtjevna, transakcijska, povijesnim nasljeđem terminološki i konceptualno konfuzna, opasna... Ima li išta romantično u ljubavi? Ima li išta romantično u Pascalu?
O da! U meni je i romantičar i razvratnik (libertine) koji se stalno bore. Ali romantik je tu. Nekad plačem, žudim za osobom koja mi nedostaje... Lako se zaljubljujem. Volim cvijeće. Stan mi je uvijek pun cvijeća, tako je prostor ljepši. Cvijeće puno govori o osobi.
Hm, ne bih Vas baš opisala kao frajera od cvijeća. To je prilično iznenađenje. Ima li išta što Vas još iznenađuje?
Dobro je da te stvari iznenađuju. Švicarci imaju izraz "razočaran na dobar način". Mene sve iznenađuje – lijepo lice, lijep pejzaž... Uvijek sam zadržao um djeteta.

S filozofom koji je napisao "Ledeni mjesec" o ljubavi i sreći (фото 1)
Kad ste bili najsretniji? Što Vas čini sretnim?
To je vrlo jednostavno – noć dobrog sna. Volim da mi dan počne s osmijehom na licu nakon što se dobro naspavam, da sam pun energije. Mnoge stvari me čine sretnim. A i mnoge me čine nesretnim. Lako potonem duhom. Ali se i opet dignem. Dosta sam anksiozna osoba, ali nisam depresivan.
Što je sreća uopće?
Mislim da je najbolju definiciju sreće dala Madame de Sévigné kad je rekla "da je sreća biti s onim koga voliš, s ljudima koje voliš". Ne mora to biti jedna osoba, može biti i više njih, na primjer obitelj. Biti s ljudima koje voliš preduvjet je za sreću.

Znači čovjek ne može biti sretan sam?
Ne. Sam sa sobom sam jadan. Mrzim biti sam dulje od 24 sata.

Hm, sve manje zvučite kao osoba koja prema nekima u egoizmu nalazi hedonističko.
Znam biti egoist, ali trebam druge da postoje. Samo me druga osoba može uvjeriti u to da stvarno postojim. Biti sam čini život preteškim.

S filozofom koji je napisao "Ledeni mjesec" o ljubavi i sreći (фото 2)

Znači egoizam može biti i dobra stvar, možemo ga protkati altruizmom?
Egoizam je poput kolesterola. Postoji dobar i loš egoizam. Dobar je kada se znamo izboriti za sebe. A loš kada škodimo drugima, a onda zapravo i samima sebi. Tajna egoizma je u mjeri.

Vratimo se na koncept sreće i Vaše djelo "Neprestana ushićenost: esej o prisilnoj sreći". Je li sreća primarno filozofski koncept? Otkud ta opsesija da moramo biti sretni, da možemo imati kontrolu nad vlastitom srećom?
Sreća je jako kompliciran koncept. Nemoguće ga je jednoznačno i dosljedno definirati. Danas se može kupiti – farmaceutska industrija prodaje mogućnost modificiranja raspoloženja, estetska kirurgija mogućnost modificiranja tijela, terapije i religije mogućnost modificiranja duha... Svi mogu i moraju biti sretni. Imamo prometejsku viziju sreće – mislimo da imamo kontrolu nad njom. A nemamo. Sreća je nenadana pojava. Može je se doseći jedino indirektno. Ne treba je ni tražiti ni ignorirati.

S filozofom koji je napisao "Ledeni mjesec" o ljubavi i sreći (фото 3)

Related articles

Buro 24/7 Selection

više