Traži

Grgo Zečić: 50 nijansi pogreške

Grgo Zečić: 50 nijansi pogreške

Fenomen koji je osvojio žene


Potpuno izluđen medijskim cirkusom oko ekranizacije romana “Pedeset nijansi sive”, prije nekih tjedan dana odlučio sam istražiti o čemu se tu zapravo radi

Već prije snimanja filma, glumac Jamie Dornan navodno je primao prijetnje smrću od poludjelih obožavatelja, unatoč činjenici da on jednostavno nije Christian Grey, odnosno glavni lik romana iz pera spisateljice Erike Mitchell (poznatije kao E. L. James). Od 2011. do danas "stranice sive nijanse" prodale su se u astronomskim nakladama. Više nego opus serijala Harry Potter, a Potteromanija je sama za sebe jedinstven primjer u povijesti izdavaštva. Dakle, i prije samog otvaranja korica naslutio sam da se radi o seksi Harry Potteru za odrasle i malo manje odrasle žene.

Na stolu me čekalo 500-tinjak stranica koje sam ozbiljno shvatio. 500 stranica je ipak 500 stranica. Prvi roman pročitao sam u tri dana, uglavnom prije spavanja, kada generalno čitam. Dan poslije uletio sam u kino i pogledao film. Pri izlasku iz kina trebala mi je čaša vina. Ili dvije. Više-manje shvatio sam o kakvom se budalastom projektu radi i kako se ekranizacija svjetski omiljenog romana može strmoglaviti u bezdan. Svaka minuta odgledanog filma bila je prokleto mučenje. Ali idemo natrag na roman. Ugledni književni kritičari pokopali su ga u instant roku kao loše napisanu pogrešku koja je nepotrebno stajala glave par šuma stabala.

Pisac Salamon Rushdie izjavio je kako je naspram romanu "Pedeset nijansi sive" "Sumrak saga" Tolstojev "Rat i Mir". Bolniju usporedbu od ove u životu nisam čuo. Rushdie je genijalac koji je zaslužan za briljantne "Sotonske stihove" iz 1988., književnom djelu koje mu "zahvaljuje" fatvu, koju je na njega bacio tadašnji vrhovni vođa Irana i otac modernog terorizma Homeini. To bi otprilike značilo da svaki Musliman koji ubije Rushdieja leti direktno u raj. Zbog toga je pisac godinama bio pod policijskom zaštitom, seleći s jedne lokacije na drugu. Ali ti ugledni književni kritičari i genijalni pisci nisu shvatili kako Erika Mitchell nije napisala ovaj roman za njih, već za masu žena. Globalnu publiku koju će lako štivo opustiti i zanijeti u neki posve drugi svijet. Ne znači to da se radi o romanu "za glupe", već o romanu čiji je cilj relaksacija, sanjarenje i uživanje. Mitchell je jasno i glasno izjavila kako je pisala na rubu svoje životne krize, kad je na stranice htjela ispustiti sve svoje fantazije, tajne, očekivanja i one malo tamnije, seksualne snove.

50 shades

Žene diljem svijeta, sasvim prirodno, oduševile su se nečim što ih je malo odvuklo iz bolne svakodnevice društva u kojem živimo. Svatko od nas treba bijeg. Znači, zamislite "Pedeset nijansi sive" kao sočnu, pomalo djetinju terapiju u kojoj čitate o svemu onome što možda želite ili ste željeli, ali nikada niste iskusili. Taj je roman kao velika doza sladoleda u zamrzivaču koji vam u tišini nudi najbolje moguće društvo. Ono što je zanimljivo jest činjenica koliko su žene fascinirane eksplicitnim seksualnim igricama koje nemaju veze s erotikom, već s prilično opasnim eksperimentiranjem, kojem u stvarnom životu oprezno prilaze čak i ovisnici o seksu. Bez obzira na to što je roman napisan plitko i, u određenim dijelovima nepotrebno dosadno, u njemu se nalazi previše sočna doza opasnog seksa. Znate one bombonijere s čokoladnim pralinama u kojima se nalazi liker?

"Pedeset nijansi sive" je velika pralina prepuna likera, koju, jednom kad otvorite, poželite svaku kap bez obzira na to što vas klinac davi da mu trebaju najnovije tenisice ili suprug pita za ručak, dok u drugoj sobi uživate Gdje se nalazi srž uspjeha? Ne u vezanju ili udarcima remenom, već u činjenici da svaka žena ili djevojka ima ili želi imati svog Christiana Greya. Neke su žene u njemu vidjele svog prvog dečka ili, pak, nekog divljaka iz srednje škole koji im se uvijek sviđao, neke su prepoznale svoje neprežaljene ljubavi, mladost, kad je sve bilo moguće, pa čak i seksualno eksperimentiranje. Te "nijanse snova" nisu gutale klinke, već žene. Poslovne žene, kućanice, majke koje naporno rade iz dana u dan. Christian je bio lik koje su u svojoj glavi stvorile i unijele su se u ulogu Anastasie. Uspjeh romana leži u melankoliji, nostalgiji prema mladosti i sirovim strastima koje se kriju u svakom ljudskom biću, bez obzira koliko puta mjesečno pohodite svetu misu. Mitchell je ženama u ruke dala nešto što bi trebalo biti zabranjeno voće, ali nije. Moć svake knjige bilo kojeg žanra leži u tome što u vlastitoj glavi možete stvoriti i zamisliti likove na posve individualan način. Prema tome, Christian ima onoliko lica koliko i čitateljica. Kao što sam napomenuo, on simbolizira bivše dečke, neprežaljene ljubavi, sve ono što ste htjeli probati, a niste mogli.

50 shades

Ne gledam na "Pedeset nijansi sive" kao kontroverzni sado-mazo roman, koliko na roman prepun nostalgije i nerealne budućnosti. Nisam se obazirao na udruge koje su osudile "tretmane na koje je Anastasia pristala, potpisavši ugovor s Christianom", niti sam se obazirao na glasne kritike i lekcije o feminizmu. U dobrom seksu, u opasno dobrom seksu koji prakticirate, sanjate ili zamišljate, nema nikakvog mjesta feminizmu. Kad, dakle, shvatite roman i odete pogledati film, jasno vidite koliko su te dvije spone nespretno i glupo povezane. Da, glupo. Jer film sam doživio kao glup film. Apsolutno glup film i gubitak vremena. Glumac Jamie Dornan nikad nije trebao glumiti Christiana Greya jer u njemu ne postoji nijedna nijansa njegove osobnosti i karaktera. Redateljica je već pri samom odabiru napravila tragičnu pogrešku.

Samo zato što je frajer zgodan i poznat kao Calvin Klein model, ne znači da će žene diljem svijeta dobiti nalet adrenalina kad ga vide polugolog na ekranu. Time je podcijenila sve žene koje su pune očekivanja trčale u kino. Karizma i ljepota rijetko dolaze u istom paketu. S druge strane, taj Dornan je sam sebi pucao u nogu prilikom brojnih intervjua koji su najavljivali film. U svakom od njih ispalio bi cijelu listu svojih kompleksa. U jednom izjavi kako ne misli da je lijep i kako dalje vidi žgoljavog klinca iz osnovne škole. U drugom kaže kako se ne može pogledati u ogledalo bez brade, podnaslov iz trećeg bruji o tome kako "zgodni" Dornan misli da loše hoda?! Pa onda njegovi neuspjesi s djevojkama u osnovnoj školi, sramežljivost, žgoljavost... Znači, čovjek nije prestao cviliti o samom sebi.

Što bi mu Grey napravio? Siguran sam da bi ga nokautirao i bacio niz stepenice. Zašto su brojne žene razočarane filmom? Prije svega, zato što je Jamie Dornan ubio njihovog Christiana Greya. Oduzeo ima je vlastitu verziju frajera koji ih je iz stranica u stranicu obarao s nogu. Ekranizacija isto tako pati za žestokom dozom erotike koje nema jer bi u tom slučaju film imao sasvim jasne naznake pornofilma. Uzbudljivog, pristojnog pornofilma, ne nekog jeftinog snimljenog u Češkoj. Znači oduzet im je Grey i oduzete su scene koje su stvorile atmosferu neopisive napetosti između Anastasie i njega. Scene su to koje je u svojoj glavi svaka čitateljica režirala. Nakon sve te silne medijske drame koja i dalje puni kino blagajne, sasvim je jasno da je naziv filma trebao biti "Pedeset nijansi pogreške".

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor