Traži

Hrvoje Laurenta ili čovjek koji već godinama upravlja omiljenim kinom Europa - i to radi izvrsno!

Hrvoje Laurenta ili čovjek koji već godinama upravlja omiljenim kinom Europa - i to radi izvrsno!

Intervju s izvršnim direktorom kina Europa

Tekst: L.M.F.


Fotografija: Senja Vild

"Dođe mi nekad da dignem ruke od svega jer politička klima na koju mi ne možemo utjecati ne donosi to da državne i gradske institucije u umjetnosti i kulturi vode najsposobniji ljudi i na najbolji mogući način. E, to mi se baš ne da i uvijek se iznova razočaram kada vidim da nešto ide u ruke podobnih, a ne sposobnih. Nikako se ne mogu naviknuti na to..."

Svaki vikend redovito su se otvarale novine, stranica na kojoj su sve aktualne kino predstave. Bila je to tjedna ekstaza naše generacije kada smo kao klinci roditelje molili da nas svaki vikend vode u kino. Pomno se proučavao raspored projekcija, a odluka koji film pogledati bome nije bila jednostavna, vijećalo se satima. Kad bi odluka konačno pala, cupkali bismo nogama do polaska prema gradu kada bi se stalo u red ispred omiljenog kina. Uzbuđenje je tada bilo na vrhuncu. Rezervacija nije bilo, a kartu si manje-više uvijek dobio ako si došao na vrijeme. Nije bilo veće sreće od odlaska u kino i cijelog tog nostalgičnog rituala koji je on sa sobom nosio.

Jedno od tih kina koje se redovito pohodilo bilo je danas jedno od najljepših, najvažnijih i najautentičnijih. Dakako, govorimo o kinu Europa koje se tako zove od početka devedesetih godina, a koje je prije toga bilo poznatije pod imenom Balkan-Palace. Jedno je od rijetkih "starih" zagrebačkih kina koje je preživjelo "najezdu" multipleksa. No, borba nije bila laka jer je kino Europa u svojoj novijoj povijesti dijelilo sudbinu mnogih klasičnih zagrebačkih kinodvorana. Godine 2006. prijetilo mu je zatvaranje i prenamjena, što je spriječeno akcijom "Daj mi kino!" Zagreb Film Festivala i Hrvatskog filmskog saveza. Njome se ukazalo na važnost postojanja prostora za prikazivanje nekomercijalnih sadržaja te je Grad Zagreb otkupio kino i dao ga od 2008. na upravljanje Umjetničkoj organizaciji Zagreb Film Festivala.

Zahvaljujući tom hvalevrijednom potezu, nastavila se tradicija tog kina kao najstarijeg gradskog kina s kontinuiranim namjenskim djelovanjem, čiji repertoar kroz sve ove aktivne godine ostaje dosljedan nekomercijalnom i umjetničkom filmu, suvremenoj svjetskoj i domaćoj nezavisnoj i nekomercijalnoj produkciji. Uz redovit program, kino Europa  tako svake godine ugosti brojne filmske festivale i manifestacije, predavanja, okrugle stolove, izložbe. A prije nekoliko dana Europa je proslavila, pazite sad, 93. rođendan, a o budućnosti, planovima učvršćivanja kina kao lokalnog i regionalnog središta nezavisne kinematografije, razgovarali smo s Hrvojem Laurentom, izvršnim direktorom, čovjekom koji je sa svojim vrijednim timom postigao ono što doista rijetko uspijemo vidjeti u Hrvatskoj kada je kultura u pitanju…

 

Ah, kino Europa… po mnogima omiljena gradska kino-destinacija, bilo za dobar film, za festival, za premijeru, za kakvo slično kulturno događanje, za susrete i druženje, za izlazak… Kad se vratite unatrag, otkad ste vi i vaša organizacija preuzeli kino kao takvo, koliko vremena i što je bilo sve potrebno da Europa postane ono što je danas - svojevrsna kulturna žila kucavica grada s naglaskom na nezavisan film?

Uh, kad se sjetim početaka prije desetak godina i koliko nam je bilo teško na svim poljima - programskim, organizacijskim, promocijskim, financijskim i sl. uopće me ne hvata nostalgija za tim vremenima (smijeh). Dobili smo zapušteno kino, tehnički neopremljeno, bez upravljačkog kadra koji zna raditi u kinu, bez stalne publike koja je napustila ne samo Europu već i ostala kina i što nam je bilo najteže - bez filmova koje smo htjeli prikazivati jer je nezavisnog i kulturno-umjetnički važnog i vrijednog filma na našem tržištu bilo jako malo. Međutim, i u tim najtežim vremenima nismo odustajali od svog plana i programa i na kraju se sve to višestruko vratilo.

Trebao je proći ciklus od skoro 4 početne godine da stvari zapravo sjednu na svoje mjesto što se i dogodilo najviše zahvaljujući velikom radu i upornosti svih djelatnika kina. U počecima smo bili dosta avangardni, inovativni i beskompromisni u svom radu i programu, i trebalo je i publiku i partnere naučiti i naviknuti na to. Danas je to postao standard, ne samo u Hrvatskoj nego i puno šire te se naš primjer rada danas koristi kao uzor diljem Europe. Volio bih da se i druge hrvatske institucije u kulturi mogu time pohvaliti. Iznimno je važna činjenica da smo mi nezavisna institucija i sami odlučujemo o svom radu, nema nikakvih vanjskih utjecaja i uplitanja i to je iznimno važan temelj za potpunu uspješnost ovog projekta.

Što mislite, što zapravo kino Europu čini danas tako jedinstvenim mjestom u gradu i zašto su ga baš svi toliko prigrlili? Koja je neka vaša formula?

Inovativan program isključivo dobrih i kvalitetnih filmova i filmskih programa te ljudi koji u kinu rade i koji ga pokreću. To su dvije ključne stvari, ne samo u kinoprikazivaštvu već u svim vrstama poslovanja. Kvaliteta onoga čime se baviš i ljudi koji to rade. Zvuči jednostavno, ali je u praksi jako teško i te dvije stvari u konačnici čine razliku između dobrih i odličnih. Nekvalitetan proizvod ni najbolje čete radnika ne mogu učiniti vrhunskim, kao što vrhunski proizvod nedovoljno dobri radnici vrlo lako upropaste. I to je formula svega. Boris, Lana, Selma i ja strašno puno i beskompromisno radimo na ovim stvarima, iznimno su nam važne.

Pronašla sam podatak da se u Europi godišnje prikaže oko 80 nezavisnih filmova, no nekako mi se čini u posljednje vrijeme da se broj projekcija povećao, te da ste u program uvrstili i neke malo "komercijalnije" filmove, što nimalo ne smatram lošim, dapače… Ima li to veze s nezgodnom situacijom koja se dogodila jednom hrvatskom multipleksu u smislu raskidanja ugovora s jednim distributerom, nakon čega je publika ostala zakinuta za gomilu blockbustera i to u ključnom terminu prikazivanja oscarovskih filmova. Hoćete li ili već jeste "iskoristili" tu situaciju ili isključivo osluškujete publiku?

Mi svoj programski cilj i put sigurno nećemo mijenjati, a dobro ste primijetili da se posljednjih godina povećao broj filmova i projekcija. Dvije su stvari zaslužne za to - otvaranje male dvorane Müller na bivšoj gornjoj čekaonici kina, koja nam je puno dala na raznovrsnosti programa te sve veći broj filmova na našem tržištu koje želimo prikazivati. ZFF kroz vlastiti program distribucije donosi brojne filmove koje prikazujemo u kinu, drugi distributeri zadnjih par godina otkupljuju sve veći broj kvalitetnih ne-holivudskih filmova, a pojavili su se i neki novi distributeri sa zanimljivim katalozima. Sve to dalo nam je slatke brige pri programiranju te brojne ideje na temelju kojih smo pokrenuli razne posebne programe na zadovoljstvo i publike i filmskih profesionalaca koji pohode Europu.

Kakva je zapravo vaša publika (mislim, ja sam vaša publika), ali o kojem profilu ljudi je riječ prema vašem saznanju, po što oni dolazi i očekuju od kina Europe, koliko vam je bitna ta sinergija vas kao institucije kina i (vjerne) publike?

Najviše su to obrazovani ljudi koji ne idu u kino isključivo malo odmoriti i pustiti mozak na pašu već žele nešto i naučiti iz filma, čuti drugačiji jezik, upoznati druge kulture. To je baza naše publike, imamo jako puno stalnih posjetitelja i prodanih godišnjih ulaznica što je samo jedan od pokazatelja da smo dobri. Strašno puno radimo i na sadržaju za djecu, mlade te umirovljenike i razvoju programa za njih jer su to dvije jako važne publike.

Naša je dužnost djeci i mladima pokazati da ne postoje samo filmski šund i komercijalna umjetna kina već i vrhunski filmski programi u kinima s karakterom i dušom, dužnost nam je obrazovati ih te pokazati im sve različitosti koje postoje u ovom svijetu. S druge strane, umirovljenici su jedna jako zahvalna, ali i dosta zanemarena društvena skupina. Naši umirovljenici iz dana u dan pokazuju i dokazuju da odlazak u penziju ne znači gledanje sapunica do smrti, to je jako vitalan dio publike čije nas analize filmova uvijek oduševljavaju.

S obzirom na to da je kino Europa uspjelo opstati i oživljeno je na neki način kroz sve ove godine, mnogi su to prepoznali… Hoćete li ostati dosljedni svojem konceptu kao takvom ili imate neke planove u budućnosti za još neke novitete? Čini mi se da ste već neko dulje vrijeme u istom konceptu i postavu i da nije bilo nekih znatnih izmjena, mislim, programski i ponudom… Je li to neko zatišje pred buru? Ili uopće nema potrebe za takvim nekim (radikalnim) potezima?

Planova za novitete ima na pretek, ali moramo biti oprezni s njihovom količinom. Imamo sada već dosta programa, preko 1000 projekcija u redovnom programu, dvadesetak filmskih festivala i manifestacija, brojne premijere i posebne filmske edukacijske i prikazivačke programe godišnje. Raširili smo se poprilično u zadnjih par godina i sad moramo malo usporiti i koncentrirati se na postojeće stvari. Međutim ne bismo mi bili mi da ne iznenadimo s nečim novim, strast za inovacijama i novitetima jača je od nas tako da se svašta može očekivati, stay tuned (smijeh).

Super je bio onaj moment s kultnim filmom "Sam u kući", blagdanska projekcija na velikom kino platnu. To je bio baš doživljaj i super potez! Hoćete li malo "podebljati" recimo takve stvari ili je to rijetka poslastica na koju ne želite navikavati publiku da se ne izdovolji?

Razmišljali smo o tome, ali ne želimo previše ići u taj pravac tako da će takve projekcije ostati povremene poslastice. Program "Kinolektira" koji na naše platno jednom mjesečno donosi svevremenska kultna filmska ostvarenja i koji je redovito rasprodan je smjer kojim idemo i o čijem intenzitetu s obzirom na iznimno dobar odaziv i reakcije publike dosta razmišljamo. To je program koji ne donosi samo projekciju već i uvod, odnosno edukaciju o filmu koju prije svake projekcije održi neki od naših najznačajnijih filmskih kritičara i teoretičara. I to je ono što nas razlikuje od drugih, želimo da naša publika uči o filmu i razmišlja o njemu, tome posvećujemo velik dio našeg rada.

Kino Europa, kino Tuškanac, kino Grič, Kinoteka… rijetka su stara kina koja su opstala, i to je odlično. I druga su pokušala, ali se naprosto nisu održala. Što mislite gdje leži kardinalna greška, je li do grada, je li do voditelja kina i onih koji su ga preuzeli pod svoje, u čemu je problem, jer po svemu sudeći, mislim da ima publike koja je itekako zainteresirana za posjećivanja upravo tih kina sukladno s dobrim programom. S multipleksima se nekako izgubila ta neka čar koja je prije postojala i koju smo svi voljeli - cijeli taj bezbrižni odlazak u kino kada se karta kupovala 10 min prije projekcije. Sve je bilo puno, punooo ležernije…

Problem sa zagrebačkim kinima nastao je nakon prodaje društva Kinematografima u čijem su sastavu bila gotovo sva gradska kina. To loše vođeno društvo nije moglo pratiti suvremene kinoprikazivačke trendove te je u tom polju propalo, mnogi s pravom misle i planski kako bi se rasprodale vrijedne nekretnine na top lokacijama kojima su Kinematografi raspolagali. To se i dogodilo i time je sahranjen zagrebački gradski kinoprikazivački život kakvog smo nekada poznavali. Srećom, neka kina poput Europe i Tuškanca uspjela su se očuvati te se u njima sada provode kvalitetni programi, ponovno pokrenuta Kinoteka te Ljetna pozornica Tuškanac su dodatna vrijednost u Zagrebu, a kino Grič koje je posljednje kino u sastavu Kinematografa na žalost odumire.

Kakva je posjećenost kada je u pitanju hrvatski film (kojeg je sve više i to nam je jako drago) u odnosu na druge, inozemne filmove koje imate u programu? Iz vašeg nekog iskustva, vole li Hrvati hrvatski film? Vole li Hrvati, Zagrepčani općenito ići u kino i pogledati kakav dobar film, a da nije u pitanju samo blockbuster? Vole li nezavisni film?

Zagrepčani obožavaju nezavisni film i filmski su obrazovani. Vidi se to u dobroj posjećenosti kako nezavisnih kina tako i festivala, a taj trend uočljiv je i na posjećenost hrvatskog filma koji u kinu Europa redovito pogleda dobar broj ljudi, po platnu često najveći u Hrvatskoj. Smatram da cijela filmska industrija treba sinergijski raditi na promociji i plasmanu hrvatskog filma, od producenata preko distributera pa do prikazivača, što je sve češći slučaj i postaje uobičajena praksa i to svakako daje rezultate. U budućnosti će sigurno davati još i bolje.

Zanimljivo je i kako se kod vas mogu pogledati i dokumentarni filmovi (ne mislim na festivale, nego baš u klasičnom kino programu Europe). Kako ste se odlučili na taj potez?

Publika mora imati priliku pogledati vrhunski dokumentarni film na velikom platnu, u redovnoj kino-distribuciji. Ni trenutka ne dvojimo kada nam dođe ponuda za projekcije odličnih dokumentaraca, takvi se filmovi moraju prikazivati u kinima, a to dokazuje i dobar odaziv publike na projekcijama.

Kino Europa s 2013. godinom postaje zaštićeno kulturno dobro i nacionalno blago Republike Hrvatske, zasluženo naravno. Je li to možda dvosjekli mač, jer recimo, čini mi se da bi samoj dvorani kina godila kakva "generalka" i osvježenje, o čemu ili kome to ovisi i ima li nade za tako nešto u skorijoj budućnosti? Ima li prostora za takve zahvate?

To se mora dogoditi i to je dio našeg strateškog plana za idući osmogodišnji period. Sami ćemo obnoviti kino, iako bi pomoć Grada Zagreba koji je vlasnik zgrade itekako dobro došla. Do sada smo inicirali brojne sastanke i predstavili razne prijedloge obnove zgrade predstavnicima vlasnika, ali do pokretanja obnove još nije došlo. Grad Zagreb ima neke druge prioritete, ali publika i filmski djelatnici više neće čekati. Dobro smo zasukali rukave da pronađemo inicijalna sredstva za pokretanje obnove najljepšeg i najstarijeg aktivnog zagrebačkog kina te filmske institucije prepoznate ne samo u Hrvatskoj, nego i diljem svijeta, koju smo u kinu izgradili u proteklih nekoliko godina.

Nedavno je kino Europa proslavilo i 93. rođendan. Bome, to je stvarno zavidna brojka postojanja. Nadate li se da će neke buduće generacije koje vas naslijede održati taj ritam, odnosno nastaviti u vašem tonu, kako kino kao takvo nikada ne bi iščeznulo? Što u biti priželjkujete u nekoj daljoj budućnosti za kino?

U daljnjoj budućnosti najviše očekujem i vjerujem u spomenutu obnovu zgrade, to je ono što je najpotrebnije. Tehnički, programski i kadrovski smo na vrhunskom nivou, nedostaje još ta obnova da kino zablista u punom sjaju.

Imate li neku ekskluzivnu najavu ili neko događanje koje možete podijeliti s našim Büro 24/7 čitateljima, neko iznenađenje koje pripremate? Koji su vam inače planovi za ovu godinu? Možemo li očekivati nešto posve novo?

Ekskluzivno mogu najaviti projekciju izvrsnog Bergmanovog filma "Fanny i Alexander" koji je ovjenčan s čak četiri Oscara, a prikazat ćemo ga 4. svibnja u sklopu programa Kinolektira povodom 100. obljetnice rođenja ovog velikog filmskog i kazališnog redatelja. Planovi za nastavak godine su dalje učvršćivati postojeći program te financijsku i organizacijsku strukturu, s ponekim iznenađenjem o čemu ćete biti na vrijeme obaviješteni.

Hrvoje, koliko je zapravo teško upravljati jednim takvim kinom, organizacijski, programski, logistički.  Znam da je tu okupljen cijeli tim koji je zadužen svatko za nešto, ali recimo, kako izgleda jedan vaš radni dan? Je li to već uhodani proces ili je svaki dan izazov sam za sebe? Vjerujem da se učestalo nađete pred puno prepreka, doše li vam ikada da dignete ruke od svega?

Da vam budem iskren, upravljanje kinom Europa mi više nije prestresno, ono je na odličnim temeljima i tu mislim isključivo na ljude koji u njemu rade. Svi izvrsno i sa srcem rade svoj posao i to je najveća garancija uspjeha i sigurnosti. Sve je lako s pravim timom, ekipa koja je sada u Europi već dugo radi u kinu, zajednički iskorištavamo sve prednosti i krpamo mane koje svatko od nas ima te smo dovoljno iskusni da znamo pravilo rasporediti posao i obaveze. U takvim uvjetima nema nereda i nerada, zna se tko, što, kako i kada radi, nivo stresa je u kontroliranim okvirima, a radni uvjeti su zadovoljavajući.

Svatko radi svoj posao, nemamo situacije da se netko bavi s 15 različitih stvari pa onda ni jednu ne napravi kako treba, već se svatko maksimalno koncentrira na svoj dio posla, pa ga onda i napravi kako spada. Međutim, dođe mi nekad da dignem ruke od svega jer politička klima na koju mi ne možemo utjecati ne donosi to da državne i gradske institucije u umjetnosti i kulturi vode najsposobniji ljudi i na najbolji mogući način. E, to mi se baš ne da i uvijek se iznova razočaram kada vidim da nešto ide u ruke podobnih, a ne sposobnih. Nikako se ne mogu naviknuti na to.

I za kraj, idete li vi u kino, sjednete li vi kada u kino Europa i pogledate opušteno film, možete li to uopće… ili idete u multiplekse (smijeh)?

Idem najviše u Europu, ali ponekad odem i u multipleks. I uvijek opušteno gledam film, čak opuštenije u Europi jer u multipleksu stalno razmišljam što bih ja sve tu promijenio (smijeh).

E i da, kojem filmu u kinu Europa se trenutno jako veselite, a koji će se prikazivati kod vas?

Uskoro krećemo s redovnim projekcijama filma "Julien u sredini", debitantskog filma za koji je redatelj Xavier Legrand među ostalim nagradama osvojio i Srebrnog lava za režiju u Veneciji i oduševio publiku na prošlogodišnjem ZFF-u (na kojem je igrao pod nazivom "Skrbnik"). U finalnim smo dogovorima i za projekcije filma "Disaster Artist" Jamesa Franca te filma "Thelma" Joachima Triera. To je par dragulja kojima se veselim i koji nas, uz još nekoliko filmova, očekuju u redovnoj distribuciji do ljeta.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor