Search

Je li vrijeme da date otkaz?

Je li vrijeme da date otkaz?

Tekst: BURO.


“NEKADA NISAM NIti RAZMATRALA DRUGE OPCIJE, SADA MI se TO ČINI KAO JEDINO ISPRAVNO.”

 

Malo zaposlenih može reći da s vremena na vrijeme ne udovoljavaju sasvim specifičnom sanjarenju: fantaziji o otkazu. Priznajte, imate mail u draftu, uvježbali ste govor, sve je spremno. A omiljena djevojka otkaznih sanjara? Bridget Jones, koja trijumfalno napušta svoje radno mjesto na zvuke pjesme “Respect” Arethe Franklin. Nestvaran moment.

Možda biste logično očekivali da se fantaziranje o otkazu u doba pandemije, potisnulo još dublje u zone romcom fantazije. U travnju je prognozirano da bi milijuni mogli ostati bez posla. Znači li to da se ljudi grčevito drže svojih radnih mjesta? Pa, ne baš. Čitava situacija s karantenom je dokazala da je za mnoge pandemija bila katalizator za “pandemijsko prosvjetljenje”. Nedavno je BBC-jev Newsday program donio novu statistiku i izvještaj u kojem ekonomisti predviđaju val otkaza koje će ljudi dati, i birati ostanak kod kuće s obiteljima, promijeniti karijeru ili naprosto ranije otići u mirovinu.

Mislila sam da će biti teško naći pojedince koji su samostalno napustili svoje poslove prošle godine, ali je točno zapravo sasvim suprotno. Pandemija je donijela promjenu perspektive i prioriteta desetinama i desetinama ljudi. Imam prijatelje i kolege koji su se prebacili u freelance medije, ali poznajem i 60-godišnju baristicu koja se povukla iz svoje dugogodišnje karijere, nakon godina i godina nagomilanih frustracija, i sada se educira da bude babica.Tu je i 27-godišnjakinja koja se nedavno povukla iz računovodstva nakon što ju je rad na daljinu promijenio, povećao njeno nezadovoljstvo i umanjio osjećaj lojalnosti.

“Ukratko, mrzila sam taj posao dugo prije neko što se dogodila pandemija ali mi je ona istaknula sve njegove mane- previše posla, malo izvora i loš menadžment”, rekla je. “Kada imate puno distrakcija i stvari na koje trošite pare, onda trpite mnogo više sranja. Rad od kuće i okruženost prijateljima i obitelji, spajanje privatnog i poslovnog okruženja, mi je učinilo veoma očiglednim koliko sam bila nesretna. Dok sam se ranije osjećala krivom što razmišljam o drugim opcijama, sada mi se činilo da je to jedino ispravno."

 

“KADA IMATE PUNO DISTRAKCIJA I STVARI NA KOJE TROŠITE PARE, ONDA TRPITE MNOGO VIŠE SRANJA." 

 

Za one koji su mogli raditi od doma, remote ured je donio mnoge slobode i benefite, ali je također i rastvorio granice i radno vrijeme učinilo dalekim sjećanjem. Postali smo sami svoji šefovi i postali smo nemilosrdni. To možda zvuči sebično, ali pitajte bilo koga tko je živio u uredu cijelu godinu prije pandemije, je li osjetio usamljenost, stres i burnout? Velike su šanse da će vam odgovoriti "da" na sva tri. Radostan triptih.

Tako da i nije neko preveliko iznenađenje da su sve veće brojke onih koji traže utjehu u posljednjem činu otpora: reći "ne". Godinama je dati otkaz bila ružna riječ koja znači odustajanje i poraz, i koncept napuštanja jednog posla bez pronalaženja drugog, i odvoženje u sumrak je bilo naprosto i jednostavno nezamislivo. Financijski promatrano još uvijek i jest za mnoge, ali milenijalski mindset se već počeo mijenjati i prije pandemije: Deloitte studija iz 2018. je pokazala da 43% milenijalaca planira napustiti posao u naredne dvije godine, a 62% njih uopće ni ne traži drugi full time posao. Iste godine, ja sam bila jedna od onih koji su dali otkaz bez plana o budućem zaposlenju. Moji roditelji su bili šokirani, ali od trenutka kada sam dala otkaz, jedino žalim za tim što to nisam napravila ranije.

Sada freelance travel spisateljica i urednica opisuje iste osjećaje, usprkos nepredviđenim Covid okolnostima. "Uvijek sam željela raditi za sebe, bilo je samo pitanje trenutka kada će se to dogoditi", rekla je. "Nakon 10 godina, osjetila sam se spremnom da skočim i zaronim. Ono što nisam predvidjela je da će nastupiti pandemija dva tjedna nakon što sam predala svoj otkaz. U početku sam bila preplašena, a onda sam odlučila vidjeti kako će sve razvijati, prepustila sam se i od tada se nisam osvrtala. Sada, nikada ne bih razmatrala niti jednu drugu opciju osim da radim za sebe."

Druga žena s kojom sam razgovarala nije bila u mogućnosti raditi kao freelancerica, ali je svejedno dala otkaz, nakon osjećaja da potpuno stagnira i ni malo ne napreduje. "Moj razvoj se zaustavio i to mi je najgora stvar- osjećala sam to u svom tijelu, u mozgu, bilo je uznemiravajuće", rekla je. "Strah je najveća prepreka ljudima da ostvare ono što žele i budu tamo gdje žele i gdje im pripada, tako da je sve zapravo u pobjeđivanju strahova vezanih za otkaz, ali naravno pritom imati na umu da je nečija financijska situacija osjetljivija nego kod nekog drugog".

 

“SAMO MAŠINA NIKADA NE ODUSTAJE: POBUNITI SE ZNAČI BITI ŽIV."

 

Niti kod jedne od mojih sugovornica nije bilo ni traga kajanju, i sveukupan zaključak je bio: ako si melankoličan i možeš dati otkaz, daj ga. U lipnju 2020. godine spisateljica Ruby Tandoh je definirala vrline ovog pothvata točnije "umjetnost odustajanja", "umjetnost davanja otkaza", u svom djelu za WeTransfer "Work Sucks, I Know’". "Savjetujem ljude da daju otkaz mnogo entuzijastičnije nego što ih uvjeravam da zadrže posao. To je nešto kao 'ostavi ga' - jednostavan recept za ono što je pogrešno u svojoj suštini", piše Ruby. "Samo mašina nikada ne odustaje: pobuniti se znači biti živ". Njene riječi zvuče jako proročki iz ove perspektive i kao osnovni razlog za neočekivani porast pandemijskih otkaza. Bez slobodnog vremena, i sa kronično previše posla, dati otkaz je način da povratimo kontrolu. I još važnije, djeluje kao šansa da uzmemo prijeko potreban odmor. I dišemo...

 

 

Ovaj članak je prvobitno objavljen na buro247.com

 

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više