Search

Jedan na jedan: Ivana Vukšić i Bruno Pogačnik

Jedan na jedan: Ivana Vukšić i Bruno Pogačnik

Zajednički intervju povodom otvorenja još jednog MUUzeja ulične umjetnosti


Image: TARWUK

Zavirili smo u privatno-poslovni svijet kreativnog tandema koji nam donosi još jedno uzbudljivo izdanje Muzeja ulične umjetnosti u staroj vojnoj bolnici u Vlaškoj 87

Bruno Pogačnik Wukodrakula pionir je hrvatske street art scene nekoć poznat i pod pseudonimima Puma 34 i Filjio, a nedavno je primio i diplomu na njujorškom Columbia University. Ivana Vukšić pokrenula je priču s Muzejom ulične umjetnosti, profilirala se kroz mnoge kreativne suradnje kao što su 'vraćanje u pogon' popularnog brenda Startas i rad s Maurom Massarottom u studiju Sheriff & Cherry. Brojni kulturni festivali i produkcije su iza nje, a osnovala je i vlastitu produkcijsku kuću Centralna jedinica. Oboje su svoje hrvatske adrese zamijenili njujorškim, a trenutno borave u Zagrebu i marljivo pripremaju nedjeljno otvorenje MUU-a. U međusobnom intevjuu za Büro 24/7 otkrili su ponešto o strasti za umjetnošću koju oboje gaje, o životu u New Yorku i da li su jedan tipičan muško-ženski umjetnički par...

Ivana: Misliš li da ti i ja živimo stereotip muško-ženskog umjetničkog para i što tebi predstavlja TARWUK?

Bruno: Neznam kakav bi to stereotip trebao biti. Mislim da smo dobro uravnoteženi i da se nadopunjujemo. TARWUK je u prvom redu jedan divan i lijep mladi bračni par, a zatim umjetnička grupa dvoje ambicioznih umjetnika. Jako sam sretan da se i u tom polju sjajno slažemo te da svoje druženje možemo prenijeti u zajednički atelje.

Bruno: Kakva ti je bila tranzicija s uloge producenta u ulogu umjetnice?

Ivana: Još sam uvijek u tranziciji. Dosta sam sramežljiva oko pokazivanja svojih crteža, slika i fotografija, ali uživam u slobodi da stvaram i da to vrijeme poklonim sebi i nama.

Jedan na jedan: Ivana Vukšić i Bruno Pogačnik (фото 1)

Ivana: Što bi, da možeš, prenio iz Hrvatske u New York?

Bruno: Prvenstveno obitelj i prijatelje. Onda more, planine i dobru kavu. Sve ostalo imam tamo.

Bruno: Petu godinu zaredom organiziraš Muzej Ulične Umjetnosti u Zagrebu. Što te motivira na taj projekt?

Ivana: Krenulo je iz nekog osobnog nezadovoljstva, a nastavilo se zbog svih tih lijepih riječi i općenito pozitivne energije koja se akumulira oko ovog projekta. Stanovnici Zagreba, pa i njegovi posjetitelji, prepoznali su nešto posebno u ovom muzeju i njihovo zanimanje za umjetnost i naš rad je ono što me tjera da svake godine zaboravim da sam prošle rekla kako to više nikad neću raditi.

Ivana: Mislim da će svatko tko te poznaje za tebe reći da si prototip umjetnika, pritom ne mislim na one stereotipe o umjetnicima kao lijenčinama koji kradu bogu dane, nego o nekome tko je svoj život posvetio samo jednoj stvari. Od kud tolika strast prema umjetnosti i stvaranju?

Bruno: Meni je u prvom redu umjetnost osobni egzorcizam, terapija, a potom sredstvo komunikacije s okolinom. Vrlo rano sam kroz umjetnost našao neki komunikacijski potencijal koji mi je možda nedostajao. Uz to, volim stvarati i konstruirati objekte i ambijente koji i mene samoga dislociraju iz realnosti te me stavljaju u ulogu promatrača. Mogao bi provesti beskrajno puno vremena u ateljeu bez da izlazim van.

Jedan na jedan: Ivana Vukšić i Bruno Pogačnik (фото 2)

Bruno: Kako bi usporedila kulturni sadržaj Zagreba i New Yorka te kako se ti kao konzument istoga osjećaš u ta dva grada?

Ivana: Mislim da Zagreb ima nevjerojatan kulturni potencijal, gledajući institucije, ali i umjetnike ponaosob. I sam znaš da su neki od naših najbližih prijatelja apsolutni genijalci, ali New York je umjetnička meka. Tamo sve dođe prije nego što dođe na internet. Obožavam što mi je sve dostupno, što je toliko raznovrsno i što je većina toga na zbilja zavidnom nivou, a još je i sve besplatno. Umjetnost za sve i svih.

Ivana: Što misliš da bih ja ponijela na pusti otok?

Bruno: Uf, ajmo probati vidjeti. Prvo mene. Drugo čokoladu. Treće Internet. Zatim miris omekšivača za veš, čistu posteljinu, suncobran, naočale, knjigu koju nikada nećeš pročitati. I susjedovog psa.

Bruno: Za kraj, da li bi rekla za sebe da si uspjela ostvariti američki san dolaskom u NY i bi li preporučila takav korak i drugima?

Ivana: Čini mi se da ja još uvijek sanjam. Mislim da je takvo iskustvo dragocjeno bez obzira da li je odlazak privremen ili trajan. Za napustiti sve i otići u nešto nepoznato treba puno odlučnosti i hrabrosti. Mislim da bi svi koji o tome razmišljaju trebali to i iskusti jer realno ništa nemaju za izgubiti. U najgorem slučaju vratit će se kući, a kažu da je tamo najljepše (smijeh).

Jedan na jedan: Ivana Vukšić i Bruno Pogačnik (фото 3)

Ivanu i Brunu možete pratiti na sljedećim adresama:
Bruno: wukodrakula.tumblr.cominstagram.com/f1lj10
Ivana: zabrljala.tumblr.coinstagram.com/ubaha

Ove godine MUU je posvećen site-specific instalacijama u kojima sudjeluje deset umjetnika iz cijelog svijeta, a umjetnici Gaella Gottwald, Bruno Pogačnik Wukodrakula, Vladimir Dodig Trokut i Duje Jurić izvest će umjetničke akcije u kojima i vi možete sudjelovati. Gaella Gottwald u subotu i nedjelju (30. i 31. kolovoz) od 11 do 15 sati izvest će umjetničku instalaciju Poruka u boci, Bruno Pogačnik Wukodrakula će u nedjelju, 31. kolovoza, od 15 do 20 sati izvesti umjetničku akciju u četiri čina, Trokut će svoj performans izvesti u nedjelju, 31. kolovoza, u 16 sati, a Duje Jurić će u nedjelju u 17 sati izvesti rad simulacijom humanoidnog crtaćeg stroja.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više