Search

Jeste li u timu \"za\" ili \"protiv\" kada je nošenje grudnjaka u pitanju? Naše urednice su podijeljenog mišljenja.

Jeste li u timu "za" ili "protiv" kada je nošenje grudnjaka u pitanju? Naše urednice su podijeljenog mišljenja.

Tekst: BURO.


Prošla godina, izolacija, pandemija i karantena su iznijeli na vidjelo mnoge probleme suvremenog svijeta i otvorili neka važna pitanja, ali su i neke opće stvari koje smo radili po defaultu, dovedene u pitanje. Tako je, na primjer, jedno od važnijih ovogodišnjih pitanja, od kad smo se vratili u urede, što ćemo pobogu s grudnjacima u 2021. godini?!? Bacamo ili nosimo? Volimo ili mrzimo? Nakon cijele godine slobode i uživanja kako se ponovo vratiti na staro? Treba reći i da je cijelu dvojbu oko ove teme zakompliciralo pojavljivanje profila na TikToku pod nazivom "A Bra That Fits" i zbog kojeg smo se dodatno zapitali što nosimo, zašto nosimo, kako nosimo, i znamo li uopće što nama odgovara?

Ozbiljno, priča s grudnjacima je mnogo kompleksnija nego što se čini na prvi pogled, i ako će se nešto nekada promijeniti u našem pogledu na njih - onda je to sada. Koliko ima za toliko ima protiv, suzdržani su rijetki, i sada kada ulazimo u post-pandemijsku eru svi se pitamo da li su oni zaista nešto što želimo zadržiti i nositi stalno? Naše urednice su razmotrile obje opcije i svaka iz svoje perspektive napisala zašto nikako ne može bez grudnjaka, ili zašto ga baš i ne voli.

za

Manda Javorina, Beauty & Fashion Editor

Kao prvo, da razjasnimo jednu stvar: ja pandemiju nisam provela bez grudnjaka isto kao što je nisam provela ni bez parfema. Ne mislim da su jedna ili druga stvar “obavezne” kako bi netko “bio žensko”, jednostavno se u njima dobro osjećam.

Za razliku od Teodore (da, pročitala sam njen tekst prije nego što sam počela pisati svoj, ipak sam ja jedan varljivi blizanac) grudnjak nikada nije bio dio moje osobne potjere za tim da odrastem. S druge strane, ja jesam odrastala uz Madonnu u Gaultier fazi i kada netko s deset godina odbija vratiti njen “U krevetu s Madonom” i isti vrti unedogled, teško da će ostati imun na ono što predstavljaju grudnjaci, korzeti i svo donje rublje koje se može nositi ispod ili iznad odjeće. Dugo mi je trebalo osvijestim da su upravo njih dvoje, Madonna i Gaultier, u mojoj klinačkoj glavi poslagali stvari tako da grudnjak i korzet (halteri i sve ostalo, dopišite sami) nisu simbol potlačenosti ili neslobode kretanja žena već naprotiv, simbol njihove moći. Dakle, grudnjak je za mene prvi znak ideje feminizma. Paljenje istog na ulicama sam tek kasnije razumjela.

Dakle, kraj pandemije ili povratak u ured (kada biste došli u naš ured bilo bi vam jasno zašto) nemaju nikakve veze s tim hoću li nositi grudnjak ili ne. Mogu razumjeti da za nekog ima.

Za cijelu priču, kao i za moj osjećaj, bitna je još jedna stvar: nikad nisam nosila manju veličinu od trojke. Oprostit ćete mi stav da diskusiju o tome da li je grudnjak udoban ili ne, suštinski mogu voditi djevojke s manjim grudima. U prijevodu, one koje ga ne moraju nositi. Meni osobno je bez grudnjaka jednostavno neudobno. Druga stvar koju ne bih preskočila je i to da postoji tisuću i jedan model grudnjaka, i da bar pola njih nema žicu i ne steže - pod uvjetom da znate odabrati pravu veličinu.

Kada ga obučem ujutro, a neku formu grudnjaka oblačim već na putu do kupaone, osjećam se kao da je sve na svom mjestu. On čini da se krećem slobodnije (ironično? I don't think so), da sve što poslije stavim na sebe izgleda bolje. Volim osjećaj da kada nosim crno od glave do pete, nitko ne zna da često ispod imam čipkasto rublje u boji.

Grudnjak, kao ni ideja o njemu, na svu sreću ne mora biti i nije Victoria’s Secret katalog, baš kao što to nije ni život. Kada zaista shvatite da imate izbor, hoćete li ga nositi ili ne prestane biti važno pitanje. Jedino je važno kako se osjećaš.

protiv

Teodora Jeremić, Culture Editor

Na početku moram nešto priznati. Moj odnos s grudnjacima je poprilično čudan i na pravoj pravcatoj love-hate klackalici. Kupujem ih opsesivno jer me oduševljava kako izgledaju, sviđaju mi se sve varijante - od onih ornamentalnih do potpunog minimalizma, imaju neki zavodljivi šarm, u raznim bojama su, i različitim nježnim materijalima, i ta raznovrsnost me uvijek toliko izbezumi da rijetko kada uđem u trgovinu donjeg rublja da ne izađem s novim grudnjakom. Koji potom gotovo nikada ne obučem.

Kada razmišljam malo više o tome sve mi se čini da ta opsesija kupovinom istih potječe iz ranijih faza života, i ranog tinejdžerskog uzrasta kada mi je mnogo toga bilo svejedno ali sam recimo jedva čekala da dobijem prvu menstruaciju, da mogu nositi pravi grudnjak, a ne “topiće”, i da nekada, ako ima sreće, počnem nositi naočale, sve valjda u cilju da odrastem što prije, a ovo su mi djelovali kao sigurni koraci dotle. Sada, ruku na srce, pojma nemam ka čemu sam toliko žurila, ali znam da sva tri od navedenog jesu postala dio moje svakodnevice i da me ni jedno ni približno ne oduševljava kao što je tada.

Moj problem s grudnjacima je počeo davno i to kada sam shvatila da stvarno ne razumijem koncept, ali da me nešto tjera da ga u svim "službenim" situacijama nosim. Do trgovine ne, na fakultet da, ako idem negdje s poznatom ekipom ne, ako očekujem da ću upoznati neke nove ljude obavezno da, valjda da nitko ne pomisli da sam nepristojna. Još veći problem je što suštinski ne postoji ništa nepristojno u nenošenju komada odjeće ispod odjeće, i nepristojniji mi se čini sistem koji nas uči da to mislimo i u nekom trenutku, bez želje da zvučim kao anakrona šezdesetosmašica, grudnjak je za mene postao sinonim za štošta pogrešno.

Kao prvo, ne volim jer mi nije udobno, a u nekim godinama sam postala sasvim OK s činjenicom da želim da mi bude lijepo kad već ne može biti lako. Kao drugo, ne volim jer zapravo nije ni bitno da tebi bude udobno ako ćeš izgledati lijepo, zar ne? Stajala sam nedavno gledajući se u ogledalima zastrašujuće osvijetljenih kabina i nekako nisam uspjela da u tim komadima vidim išta drugo do vlastitog tijela kroz pogled nekog drugog. Kako god da okreneš, sve se svede na to kako netko zamišlja ženu, što smatra privlačnim, što smatra da žena treba nositi i što istaknuti? Ne znam jeste li primijetili (mada nekako vjerujem da da) čitava priča s donjim rubljem se vrti oko toga kako izgledati što bolje, kako imati ljepši dekolte, kako biti privlačniji, kako grudi, kakve god da jesu, spakirati u jedan savršeni oblik. A grudi su, dođavola, takve kakve jesu. Nisu savršene, nisu jednake ni lijeva ni desna, a kamoli moje i nečije tuđe, ima ih koliko ima i žena na svijetu i baš toliko se i razlikuju. Tako mi se nekako i čini da je vrijeme da se sve tinejdžerske fantazije i suluda očekivanja o "savršenom", "boljem" i "privlačnijem" rasprše, i da i ovdje porazmislimo o tim kriterijima ljepote. I znam, nije samo grudnjak kriv za to, ali od nečega valja krenuti. Pa ako ih već nosimo onda barem da razmislimo kako da nama bude stvarno korisno i udobno i kako da se osjećamo lijepo s onim što imamo. Bacite pogled na A Bra That Fits iznenadit ćete se koliko ništa nije kako ste mislili da je.

Što se tiče mene osobno, grudnjak svakako ostaje tamo gdje mu je i bilo mjesto. U ladici. Da se razumijemo stvarno se ne zalažem da svi trebamo pobacati sve koje imamo, ja ću eto prva vjerojatno sve zadržati, a i nastaviti s kupovinom istih, samo kažem da mi za nošenje već duže nisu u planu i neće ni biti. A za slučaj da vas uvijek brine čuveno pitanje kako izaći na ulicu bez i što ako se "vidi", well… što bi rekle Curatedbygirls “if you see nipples under my T-shirt it’s because i’ve got them.”

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više