Search

Jesu li savjeti iz prve self-help knjige stare 400 godina primjenjivi i danas?

Tekst: BURO.


Vjekovima i vjekovima unazad “Anatomija melankolije” jedna je od onih knjiga koja slovi kao opće mjesto kojima se mnoga velika imena vraćaju u potrazi za smirajem, inspiracijom, glasom razuma, savjetom. Od Samuela Johnsona, preko Johna Keatsa, Johna Miltona, Georgea Eliota i Virginie Woolf do suvremenika kao što su Philip Pullman i Nick Cave. Svi odreda navode “Anatomiju melankolije” Roberta Burtona, napisanu 1621. godine kao tekst koji uvijek donosi pravu dozu spokoja čitateljima, iako ruku na srce slovi i kao jedna od onh knjiga sa zbunjujućim izrazima i citatima koje nije uvijek jednostavno razumjeti.

Tako je, na neki čudan način ovaj je tekst ostao onaj koji kroz vjekove u jednakoj mjeri opčinjava koliko i zbunjuje.

 

Usprkos svemu, fascinacija mahom prevladava i jedan od razloga zašto je ova knjiga, i pored svih prilično hermetičnih rečenica i citata, privlačna mnogima, i to već stoljećima, je način na koji tretira melankoliju. U skladu s vremenom u kojem je napisana, možda nije previše precizna jer se melankolijom opisuje “sve ono što nije u redu” s našim umom, i dušom, ali je to napravljeno uz puno razumijevanja za različita stanja, i daje fizičke, filozofske i emocionalne savjete i recepte koje čitatelji mogu koristiti kao “lijek” ako se osjećaju loše. Ne govori o jednoj bolesti, o jednom posebnom stanju već o svakom stanju iracionalnosti, zabrinutosti, bezvoljnosti, snažnih ili destruktivnih emocija.

 

 

Stručnjaci se zato slažu da se u nekom pogledu ovaj tekst može smatrati prvom modernom self-help knjigom. Koji god da je tip melankolije od koje čitatelj pati, bilo da je to slomljeno srce, religijske predrasude, ozbiljna depresija ili bilo što što bi se moglo shvatiti kao poremećaj prirodnog balansa i duševnog stanja, ova knjiga za to ima lijek.

 

Ideja je da čitanjem knjige “Anatomija melankolije” svatko naiđe na dio u kojem se prepoznaje i spoznaje nešto o sebi, a Burton daje savjet što napraviti u tom trenutku, i tekst ima neki terapeutski aspekt, i u suštini je pre-moderno shvaćanje samospoznaje.

 

Danas, točno 400 godina od objavljivanja Dr Angus Gowland s londonskog sveučilišta je analizirao tisuće i tisuće aluzija, enigmatskih referenci, tajnovitih skraćenica i učinio da Burtonov tekst konačno bude potpuno razumljiv. Sveukupno Burton koristi preko 13. 000 citata i referenci u svojoj knjizi da bi objasnio uzroke i simptome melankolije. Gowland je proveo deset godina tumačeći i otkrivajući što zaista znače svi savjeti i preporuke i pomalo nejasne rečenične konstrukcije i izrazi i nedavno je konačno izašlo najnovije izdanje, koje ne prepušta stvari osobnom tumačenju i slučaju već nam konačno govori što trebamo činiti kad se osjećamo malo potonulo i to jezikom koji razumijemo.

 

 

Mnogi liječnici, ne samo 17. stoljeća već i puno prije, su tvrdili da melankoliju izaziva crna žuč u ljudskom tijelu, da dolazi iznutra i da prirodno nastaje u tijelu koje je u disbalansu. Ali kako nova knjiga ukazuje, jezik i rječnik koji je Burton koristio, pogotovo inzistiranje na terminu “umjetni”, ukazuje da je Burton melankoliju pripisivao vanjskim faktorima, i da koliko god netko može imati predispozicije za melankolično stanje po prirodi, melankoliji može biti podložan svatko ako ga vanjski faktori isprovociraju.

 

Takvo shvaćanje je u priličnoj mjeri revolucionarno za doba u kojem je živio i radio i mnogo više na tragu suvremenih razumijevanja i nemoguće je ne zapitati se da li danas, četiristo godina kasnije, možemo reći da su savjeti iz ove knjige još uvijek primjenljivi? Zapravo da.

 

Jedna od velikih zagonetki knjige su rečenice poput “Don’t crush the basil.” Znanstvenici su dugo mislili da to znači nešto sasvim drugo što uopće nije bilo ni logično i razumljivo. Međutim, Gowland je pratio ovu izreku unazad sve do knjige objavljene na latinskom 1590. godine i otkrio da ovaj izraz slobodno preveden kao “ne gazi bosiljak” zapravo znači “Budi nježan prema sebi-i prema drugima”. Pored toga za mnoga stanja se savjetuju duge šetnje, ističe se važnost povjeravanja prijateljima i razgovora s njima, kao i zdravstvene koristi kupki s mirisnim uljima. Sve to se ponovo vraća u modu i savjetuje i od strane life coacheva, psihologa i suvremenih gurua i čini se da, koliko god su se stvari izmijenile tijekom godina, ljudska priroda i načini njenog smirenja nisu. I izgleda da nam, koliko god vremena prođe, uvijek treba pauza i gumb za reset, podrška prijatelja koji nas vole i razumiju, i vrijeme da pronađemo mir i vratimo se sebi.

 

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više