Search

Kako su suvremene sportašice redefinirale položaj žena u sportu?

Kako su suvremene sportašice redefinirale položaj žena u sportu?

Tekst: BURO.


Iz nekog sasvim čudnog razloga, sport se dugo smatrao uglavnom muškom zanimacijom. Bilo zbog činjenice da je povijest muškog sporta znatno duža, da su kao navijači glasniji i strastvenije posjećuju događaje ovog tipa, ili da se smatra kako “biološkim predispozicijama imaju više snage” pa samim time i sposobnosti i mogućnosti za bavljenje istim, ali činjenica je da je sport dosta dugo smatran predominantno muškim. Zahvaljujući kao prvo vremenu u kojem se već dosta dugo borimo da sve bude dostupno svima, i dokazujemo da granice, pogotovo rodne, stvarno ne znače ništa, kao i činjenici da su sportašice same za sebe svojim uspjesima i autentičnošću, širom svijeta izborile mjesto na vrhu, a time i jednakost, stvari su se promijenile i došlo je neko sasvim novo vrijeme za sport.

Umjesto onog u kojem je to “muška priča” sve češće se pričaju “ženske priče” i čuju različiti glasovi. Umjesto onog gdje se tvrdi da je važno da sport ostane neutralna zona, djevojke su govoreći o svojim problemima, o pitanjima roda, klase, rase, identiteta, problema i poteškoća, sport pretvorile u jasnu i glasnu platformu u kojoj se pokreću važna pitanja i čime se još važnije, radi na ženskom osnaživanju.

Ono što je najvažnije je da se to osnaživanje nije dogodilo samo od sebe, niti da im je itko u tome pomogao, već su djevojke u sportu uspjele same svojim djelovanjem, ali i solidarnošću i podrškom, pomaknuti neke ustaljene granice i ispisati nova pravila. I ona se tiču svakog polja i svake nepravde kojoj su izložene.

Kako su suvremene sportašice redefinirale položaj žena u sportu? (фото 1)

Tako su recimo sportašice muslimanske vjeroispovijesti u prošlosti često nailazile na ograničenja kada je u pitanju nošenje hidžaba, gdje je košarkašicama “zabranjeno da nose na glavi bilo kakvu opremu koja može ugroziti druge”. Iako hidžab ni po čemu ne bi mogao spadati u “ugrožavanje tuđe sigurnosti” ni ovaj, a ni mnogi drugi sportovi nisu dozvoljavali djevojkama da nose ono što žele i što je u skladu s njihovom kulturom i običajima. Tako je bilo sve do 2016. godine kada je Ibtihaj Muhammad postala prva atletičarka muslimanske vjeroispovijesti koja je nosila hidžab tijekom Olimpijade u Rio de Janeiru. Te godine kući je odnijela brončanu medalju, ali to nije njen najveći uspjeh i ne bi bio sve da je medalja bila i zlatna. Njen najveći uspjeh su snaga i samosvjesnost da ostane vjerna sebi i time dovede do normalizacije reprezentacije svih žena. Manje od godinu dana nakon natjecanja u Riu, mnogi su vidjeli Muhammad kao inspiraciju zbog koje su mnoge sportašice krenule njenim stopama, usprkos regulativama, koje je bilo krajnje vrijeme promijeniti, što je u krajnjoj liniji dovelo i do Nike kampanje “Pro-hijab”. Kako afganistanska nogometašica Abulfazl kaže “kao uzor za osnaživanje žena u sportu, ja nosim hidžab da bih pokazala narednoj generaciji Afganistanki da je moguće zadržati poštovanje prema kulturi i religiji, ali i dostizati velike uspjehe i biti samostalan i jednak u društvu”.

S druge strane, postoje one djevojke koje su jednako mnogo napravile za reprezentaciju, kao na primjer Sha’Carri Richardson čija cjelokupna pojava vrišti autentičnost i koja se ne bi mogla tako jednostavno upakirati u bilo koju kategoriju, ponajmanje ono kako smo navikli da sportašice izgledaju.

Jednostavno, “sportski”. Sa svojom vatreno narančastom kosom, pirsingom u nosu, umjetnim trepavicama, dugim noktima i interstelarnim samopouzdanjem Sha’Carri je nevjerojatna sila suvremenog sporta koja je okrenula reflektor ka moćnim ženama crnačke zajednice, i pokazala kako to izgleda ne samo mijenjati standarde ljepote nego postavljati svoja. Kako izgleda reći “ne” bjelačkim standardima, sportskim standardima, ili zapravo bilo kojim drugim, kombinirati vlastitu kulturu i nasljeđe u ono što je novi identitet i biti ona djevojka koja će ne samo promijeniti igru nego i pokazati drugima u kojem pravcu se gradi identitet koji je snažniji od bilo koje kategorije.

A kategorije su svakako već pregažene i premašene, i recimo Dina Asher-Smith je poznata po svojoj beauty i make up rutini i ljubavi prema modi, gotovo jednako kao i po tome što je najbrža žena Velike Britanije. Kako sama kaže, za nju je moda jako važan segment života i gotovo statement u svakoj situaciji, a nije joj strano ni da napravi po koji beauty tutorial. Riječju, za djevojke suvremenog sporta ne postoje ni kategorije ni tabu teme, i biti sportašica danas znači biti i mnogo toga drugoga.

Da između ostalog znači biti i obična žena, dokazala je nedavno japanska tenisačica, Naomi Osaka, kada se povukla s Roland Garrosa, a prije početka turnira u Parizu. Usprkos tome što je na kraju nevjerojatno ali istinito bila novčano kažnjena od strane organizatora (a da ne spominjemo verbalni javni bullying i sve komentare poput “ako je bolesna neka se liječi”) Osaka je istaknula da zbog mentalnog zdravlja i napada anksioznosti neće prisustvovati konferencijama za novinare.

Kako su suvremene sportašice redefinirale položaj žena u sportu? (фото 2)

Držala se svoje odluke i time podsjetila ne samo sve nas s druge strane ekrana, nego i one koji dijele teren s njom ili izlaze na neke druge, da pobjeđivati, biti snažan, stabilan, utreniran, nema nikakve veze s tim kako se osjećamo unutra. a unutra se možemo osjećati svakako.

Osaka je svojim postupkom pomaknula granice za sve buduće sportašice da progovore o svim anksioznim i paničnim napadima, lupanju srca, gubljenju daha, nesanicama, visokim očekivanjima, razočaranjima, i svemu drugom što sigurno svi osjećaju jer su na kraju dana, samo obični ljudi. Istina, malo talentiraniji, malo bolje utrenirani, ali s istim strahovima koji ih ne čine ništa manje vrijednim, niti umanjuju njihove uspjehe, ako se o njima priča. Naprotiv, čine svijet mnogo boljim i iskrenijim mjestom za život u kojem i uzori i idoli imaju probleme, manjak samopouzdanja, loše dane, ali i dovoljno snage, strpljenja i karaktera da ih prebrode, što nije tema o kojoj smo prečesto razmišljali prije.

A kad smo kod uzora nemoguće je ne pomisliti na Simone Biles. Kada pogledamo unazad, sportašice su uvijek djelovale kao savršeno istrenirane, mentalno i emocionalno bez mrlje, viša bića s misijom. I imaju misiju, naravno, ali i pored te da donesu pobijedu stoji još jedna. Da promijene narativ. Što Simone itekako dobro zna. Gimnastika je povijesno promatrano uvijek favorizirala jednu određenu vrstu ženstvenosti: djevojke koje su sitne, lijepe, skladne, koje se šarmantno osmjehuju i ne žale ni na što dok im se tijela savijaju u najnevjerojatnijim pozama, a one donose medalju za medaljom. U sportu u kojem si “star” kad dosegneš 18 godina i tek zapravo koliko toliko stasaš Biles ima 24, i ne samo da je dobra nego je najbolja. S takvim statusom ona stvara potpuno novi model gimnastičarke, i postavlja nove standarde za one koje to žele biti. I ako bi neka djevojčica danas gledala Simone Biles na ekranu, i željela postati isto, imala bi pravi uzor koji nije ništa od onoga na što smo navikli i koja dokazuje da normalan život i veliki uspjeh mogu ići ruku pod ruku. Da život gimnastičarke ne mora biti surov, prepun odricanja, i u sportskom smislu gotov do kraja puberteta, nego da možeš biti najbolji i s “viškom” godina, i imati vremena i za dečka i prijatelje, i Instagram, i da možeš i osvajati nagrade čak i ako s vremena na vrijeme pojedeš pizzu i sladoled i nekada legneš kasno jer gledaš seriju.

Tako su djevojke suvremene sportske scene, osim toga što postižu nevjerojatne uspjehe, malo po malo kolektivno učinile ono što nitko prije nije. Unijele su život, pravi život i njegove i ljepote i probleme na teren i time potpuno promijenile doživljaj i reprezentaciju žena u sportu, ali i redefinirale žensku snagu i otvorile novu stranicu budućnosti u koju sport itekako pripada njima.

Kako su suvremene sportašice redefinirale položaj žena u sportu? (фото 3)

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više