Traži

Croatia
Kontejnerska snaga! Sutra se u Zagrebu otvara izložba godine "Strojevi nisu sami", a ovo su žene koje stoje iza projekta

Kontejnerska snaga! Sutra se u Zagrebu otvara izložba godine "Strojevi nisu sami", a ovo su žene koje stoje iza projekta

One su Ena Hodžić i Josipa Vukelić

Urednik: Latica Martinis Filković


Fotografija: Sanjin Kaštelan

KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse bavi se suvremenom umjetnošću i to specifičnom vrstom suvremene umjetnosti. Onom koja na razne načine uključuje tehnologiju i znanost, ali i onom koja se bavi kritičkim i društveno relevantnim temama te provokativnim tabuima - od društvenih kodifikacija onoga što se smatra normalnim do načina na koji se definira i sankcionira normalnost u društvu po pitanju identiteta ili životnih stilova. Do danas su osmislili, organizirali i producirali preko 100 grupnih i samostalnih izložbi, performansa, predavanja, radionica i prezentacija međunarodnih i domaćih umjetnika, teoretičara, filozofa, znanstvenika, hakera, inovatora. Device_art, međunarodni festival umjetnosti, robotike i tehnologije jedan je od projekata zagrebačkog biroa. Uoči sutrašnjeg otvorenja centralne izložbe Strojevi nisu sami u zagrebačkom MSU razgovarali smo s Enom Hodžić, voditeljicom KONTEJNER-a i Josipom Vukelić, koordinatoricom Device_art projekta.

Zagreb ima organizaciju koja obrazuje, stvara i daje prilike. Kako je nastao KONTEJNER?

Ena: KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse službeno postoji od 2002. godine. No, naše prve aktivnosti bile su povezane s projektom iz 2001. godine u kojem smo preuzeli zadatak organizatora. Riječ je o internacionalnom, inovativnom umjetničkom događaju Salon mladih koji je predstavio progresivne trendove u tadašnjoj umjetničkoj sceni. 

Josipa: Salon se održao na Zagrebačkom velesajmu u paviljonu od 10.000 m2, u oko 50 kontejnera za prijevoz robe (od tuda i ime naše udruge), koji su formirali minijaturni grad s trgovima, prostorom za predavanja ili koncerte. Unutar svoje strukture Salon je po prvi puta na jednom mjestu okupio zagrebačku nezavisnu scenu, dajući joj vidljivost i legitimizirajući je kao vitalni entitet na zagrebačkoj i široj hrvatskoj umjetničkoj sceni.

Ena Hodžić

Koji su glavni projekti i programi koje provodite?

Ena: Naši se programi tiču suvremene umjetnosti u različitim formatima. Od festivala, izložbi, do predavanja i simpozija. Ne možemo nikad u jednom programu objediniti sve teme, zato na primjer organiziramo ciklus trijenala: Device_art se bavi napravama i strojevima kao umjetničkim medijima, Touch Me je posvećen vezama između tehnologije, znanosti i umjetnosti, Ekstravagantna tijela su usmjerena propitivanju politika normaliteta u odnosu na ljudsko tijelo i um. 

Josipa: Od 2006. godine kontinuirano investiramo sredstva, resurse, energiju i u produkcijsku podršku. Pomažemo hrvatskim i međunarodnim umjetnicima da ostvare svoje radove, posebno one koji traže veća ulaganja u istraživanja i produkciju. Ove smo godine producirali četiri rada koja će se moći vidjeti na izložbi "Strojevi nisu sami" u MSU Zagrebu.

Ena: Umjetnički projekt Empathy Swarm koji koproduciramo rezultirat će po svom završetku brojem od 100 interaktivnih robota koji reagiraju na ljudske emocije. Autori projekta su Adam Donovan i Katrin Hochschuh, a robote su izrađivali tijekom tromjesečne rezidencije u Zagrebu. Tu je i procesualni rad Vladimira Novaka IN/OUT OF LINE, multimedijalna instalacija Tina Dožića GoldRush te instalacija Vibrirajući pejzaž umjetnice Mirjane Vodopije. Suradnja s domaćim umjetnicima odvija se unutar naše platforme UradiSam ARTLAB u sklopu koje smo do sada producirali oko 60 radova, a suradnja sa stranim umjetnicima odvija se u sklopu Europske platforme za rezidencije medijskih umjetnika EMAP, čiji smo član.

Nenad Borović

Bavite se i teorijom te edukacijom umjetnika?

Ena: Teorijom se bavimo kroz različite publikacije, diskurzivne programe i gostovanja. Naše kustosice predaju na sveučilištima kao vanjski profesori, a predavale su i držale kolegije u Parizu, Vilniusu, Australiji. Teorija i edukacija je veliki dio našeg rada. S novom generacijom fokusirali smo se i na edukaciju studenata Akademije likovnih umjetnosti, Filozofskog fakulteta i tehničkih fakulteta, obzirom da su sve te struke usko vezane uz umjetnost kojom se i mi bavimo.

Josipa: Cilj je da studenti dobiju priliku raditi u multidisciplinarnom okruženju te da se mogu susresti s kolegama iz drugih sektora s kojima bi potencijalno mogli raditi i razvijati projekte, a kako ne bi ostali usko u svojoj branši. Bitno nam je i da naši umjetnici nauče surađivati s ljudima koji nisu u njihovom sektoru, od tehnologije do komunikacije i marketinga.

Klara Petrović, Ena Hodžić

Kako je Device_art festival pokrenuo lokalnu scenu?

Ena: Kad su kustosice začele temu Device_art umjetnosti u Hrvatskoj 2004. godine u isto vrijeme su profesori Machiko Kusahara i Hiroo Iwata na Tsukuba Universityju u Japanu pisali Device_art manifest. U isto vrijeme na različitim dijelovima svijeta, a potpuno nepovezano događa se razvoj teme Device_art na dvije lokacije. Nakon toga dolazi do povezivanja i suradnje koja je razvila i lokalnu scenu.

Josipa: Bitna nam je lokalna povezanost, ali i međunarodna. Lokalno želimo pozitivno utjecati na djecu, od osnovnih škola do srednjih, ali veliki trud ulažemo i u povezivanje s privatnim i javnim sektorom, od Instituta Ruđer Bošković do Instituta za Fiziku. No moram napomenuti kako je međunarodna suradnja često jednostavnija, jer je u Hrvatskoj međusektorski rad još uvijek strano tijelo. 

Ena: Cijelu prošlu godinu radili smo s CERN-om. Tri smo godine pripremali partnerstvo Hrvatske i Švicarske. CERN ima svoj ekskluzivni program rezidencije za umjetnike, a mi smo bili medijator za Hrvatsku. Prošle smo godine na Touch Me festivalu u Zagrebu građanima pokazali radove umjetnika iz cijelog svijeta, a koji su bili rezultat spomenutog rezidencijalnog programa u tom prestižnom institutu.  

Josipa Vukelić

Na kojim su razinama Device_art radovi razumljivi?

Ena: Device_art radovi su atraktivni. Oni imaju vizualnu ili auditivnu privlačnost. Koncepti su komplicirani i kompleksni jer često nastaju na temelju interdisciplinarnih istraživanja koje znaju trajati nekoliko godina. Ali ono što je rezultat je da radove možemo razumjeti na različitim razinama. Možemo razumjeti koncept ako imamo znanja ili predznanja ili afinitete da razumijemo znanstvenu i filozofsku pozadinu rada, ali ih možemo doživjeti i taktilno ili kao vizualnu senzaciju. Uistinu svi mogu uživati u radovima bez da kompletno razumiju što stoji iza toga.

Josipa: Bitno je da se ljudi susretnu s nečim što može zadovoljiti njihovu znatiželju na razne načine. Atraktivnost je demokratični moment. Da se čovjek ne osjeća glupo pred suvremenom umjetnošću već da uživaju u njoj, na različite načine. Zato su naše izložbe super djeci, iako su radovi značenjski složeni, a to znači da radovi imaju više razina na kojima komuniciraju.

Josipa Vukelić, Luja Šimunović

Šesti Device_art festival i njegova velika centralna izložba "Strojevi nisu sami" otvorit će se sutra, 18. prosinca u zagrebačkom MSU s početkom u 19 sati. Izložba će predstaviti 21 rad i 25 međunarodnih umjetnika, svojevrsni svjetski pregled najatraktivnijih radova i najkompleksnijih istraživanja u suvremenoj umjetnosti. Izložbu možete pogledati do 3. veljače i nemojte je propustiti!

KONTEJNER najuži tim

Intervju: Karla Andrić

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar

više