Traži

Kreativnost unatoč obrazovanju ili zašto učimo po zastarjelom modelu?

Kreativnost unatoč obrazovanju ili zašto učimo po zastarjelom modelu?

Pozitivni primjeri iz teorije i prakse

Tekst: Ema Glavina


Fotografija: Tim Gouw,
Faustin Tuyambaze

U svijetu se već zadnjih nekoliko godina vodi opsežna rasprava o načinu na koji se educiraju generacije, a propitkuju se i negativni efekti koje obrazovni sustav ima na kreativnost ...

Kvalitetno obrazovanje je ključ napretka svakog društva, ali ovu ste rečenicu čuli već toliko puta da počinje graničiti s floskulom. Da, svi znamo da bez dobrih edukacijskih temelja nema napretka ni u kojem segmentu društva. S jedne strane vidimo da hrvatski obrazovni sustav ne funkcionira kako bi trebao, a s druge strane ne činimo dovoljno u smislu unapređenja. Cjelovita kurikularna reforma predstavljala je posljednji pokušaj pomicanja stvari s mrtve točke, ali i to nam je bio preambiciozan projekt koji nismo mogli prihvatiti. Pod nikad u potpunosti razjašnjenim okolnostima (koje uključuju ultimatume s konzervativne strane političkog spektra), voditelj radne skupine za izradu, Boris Jokić napušta svoje mjesto, a reforma se stopira. Političari će nas kasnije uvjeravati da je sve u redu i po planu, ali realnost je dijametralno suprotna.

Nacrt spomenute reforme bio je daleko od savršenog, ali je predstavljao jedan korak unaprijed k boljem sustavu, kojem ultimativni cilj nije znati periodni sustav elemenata do u detalj ili savršeno poznavanje sastava stanica zelenih algi. Sigurna sam da svatko od nas ima barem jednu bizarnu anegdotu iz vremena osnovne ili srednje škole, a moja uključuje učenje sadržaja Baščanske ploče napamet (!) koje je trebalo poslužiti kao disciplinska mjera. Većinu sadržaja, iz nekog razloga, znam i danas, ali gotovo mi sigurno nikad u životu neće koristiti

Hrvatska nije jedina zemlja koja bi trebala ozbiljno poraditi na načinu na koji educira generacije. Štoviše, slična problematika nije nikad bila aktualnija. Sve veći broj "običnih" ljudi, ali i stručnjaka, počinje primjećivati da nešto zaista nije u redu s obrazovnim sustavima na kojima leži budućnost društva. Jedan od takvih ljudi je i Sir Ken Robinson, stručnjak iz područja edukacijskih znanosti i poticanja kreativnosti kod mladih, koji je svojim zanimljivim predavanjima uspio fascinirati tisuće ljudi. Neke od osnovnih postavki njegovog rada su individualni pristup učenicima i uviđanje važnosti poticanja kreativnosti kod djece od najranije dobi. Za one koji nisu upoznati s njegovim idejama, donosimo kratak pregled najbitnijih stavki.

Kreativnost unatoč obrazovanju ili zašto učimo po zastarjelom modelu? (фото 1)
Za početak je potrebno ispravno prepoznati ciljeve koje želimo postići obrazovanjem, a Robinson kao prvi izdvaja ekonomsku neovisnost koju nam završetak školovanja treba jamčiti, pogotovo kad uzmemo u obzir današnje vrijeme u kojem se stjecanje određene titule podrazumijeva, ali ona ne znači da ćemo se zapravo i zaposliti. Navodi i primjer istraživanja u kojem se pitalo predsjednike uprava najuspješnijih svjetskih poduzeća da izdvoje karakteristike koje su im ključne pri zapošljavanju. Većina se složila s pojmovima koji uključuju sposobnost prilagodbe i sklonost kreativnim rješenjima, a ne treba dodatno naglašavati kako nas tome škole neće naučiti, niti poticati takve karakteristike.

Kao drugi ključni cilj, Robinson izdvaja učenje o različitim kulturama, što je posebno važno za današnji globalizirani svijet u kojem živimo. Zašto neke kulture žive na drugačiji način od našeg i je li jedan vrjedniji od drugog, zašto su ljudi spremni ući u oružani sukob zbog svojih ideala i koliko je pojedincima bitna pripadnost grupaciji, samo su neka od pitanja na koja bi djeca trebala pronaći odgovore, a sve u svrhu boljeg razumijevanja drugačijih od nas. Treći cilj govori o važnosti političkog obrazovanja i socijalizacije, odnosno odgovornosti i mogućnosti koje imamo kao članovi demokratskog društva. Kako je moguće da su ljudi prije još samo nekoliko desetljeća ginuli za pravo glasa, a danas je većini prenaporno otići do svojih biračkih mjesta? Iako se ponekad čini drugačije, u našim je rukama moćan alat putem kojeg možemo utjecati na stvari od presudne važnosti i strahovito ga je važno koristiti. Neki od ključnih problema koje Robinson veže uz sustav obrazovanja jest isključenost učitelja i profesora iz procesa kreiranja obrazovnih politika, uvredljivo male plaće koje primaju, ali i zastarjeli sustav obrazovanja koji nije primjeren našem vremenu. Sustav kakav poznajemo datira još iz vremena industrijske revolucije, kad je bio smatran potpunom inovacijom. Budući da se svijet rapidno mijenja iz dana u dan, jasno je da moramo promijeniti i zastarjele modele učenja. Proces je sigurno iznimno složen, ali otkuda se može krenuti?

Kreativnost unatoč obrazovanju ili zašto učimo po zastarjelom modelu? (фото 2)
Za početak, nužno je primijeniti "ground up" umjesto "top down" pristupa, odnosno dopustiti učiteljima i prosvjetnim radnicima da iznesu svoje viđenje problematike, umjesto da im se nameću gotove politike. Ne može se poreći da i sada nema pozitivnih primjera motiviranih učitelja koji inspiriraju učenike, ali takvi slučajevi trebaju biti pravilo, a ne iznimka. Ne smije se događati ni da informatička opremljenost škola ovisi o dobroj volji poduzetnika ili tvrtki, umjesto da se ona podrazumijeva. Naposljetku, potrebno je kreirati ozračje u kojem će djeca rado učiti i napredovati, a jednako će se vrednovati uspjeh u likovnom, tjelesnom, matematici ili jezicima.

Kao jedan od najpozitivnijih primjera iz svijeta se uglavnom navodi finski obrazovni sustav, koji je specifičan po tome što spaja (obavezno) osnovno i srednjoškolsko obrazovanje i na taj način eliminira stresni proces prilagodbe na novo okruženje i koncentrira se na kontinuitet rada. Razredi imaju po nekoliko učitelja koji rade s njima, a naglasak je na radu u manjim grupama. U školama uglavnom nema ocjena, ispiti se polažu dva puta godišnje, a glavni je cilj pokazati svakom djetetu da može pridonijeti društvu na jedinstven način. Učitelji su vrlo respektirani članovi društva i imaju visok stupanj slobode u kreiranju satova.

Kreativnost unatoč obrazovanju ili zašto učimo po zastarjelom modelu? (фото 3)
Ono što možemo naučiti iz finskog primjera, ali i opaski Sir Ken Robinsona, jest da je nužna promjena hijerarhijske paradigme u školstvu. Po cijelom svijetu primat imaju predmeti poput matematike, jezika ili tehničkih predmeta. Iskustvo nam govori da nas forsiranje određene grupe predmeta ne vodi daleko, budući da nije realno da sva djeca imaju iste interese i mogućnosti. Važno je naglasiti i da ovaj sustav perpetuira priču koja govori da svatko od nas može biti novi Tesla ili Einstein, a sustavno odbija priznati da nismo svi rođeni da budemo nobelovci, sveučilišni profesori ili uopće fakultetski obrazovani.

Sir Ken Robinson je za vrijeme jednog svog predavanja ispričao anegdotu koja bi najbolje mogla ocrtati poantu ovog teksta. Kad je upitao Gillian Lynne, svjetski priznatu koreografkinju, zašto se počela baviti plesom, odgovorila mu je da je to bilo na savjet doktora. U školi je, naime, bila nemirna i ometala druge učenike, sve dok učiteljica nije rekla njezinoj majci da ju odvede doktoru. Kad je doktor vidio kako počinje tapkati nogama na prve ritmove glazbe s radija, rekao je njenoj majci: "Vaša kći nije bolesna. Vaša kći je plesačica." Sustav kojem trebamo težiti jest sustav koji podjednako prepoznaje fizičare, informatičare, ali i plesače ili frizere.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor