Search

Kulturna scena grada na četiri rijeke: Zašto ipak treba stati u Karlovcu?

Kulturna scena grada na četiri rijeke: Zašto ipak treba stati u Karlovcu?

Tekst: Tina Lončar


Za većinu Zagrepčana Karlovac je posljednji grad kroz koji projuriš na povratku sa zapada ili s juga, putnička etapa na kojoj počneš brinuti o gužvama na naplatnim kućicama i u mentalnim mapama već raspakiravaš kofere, već tradicionalno konstatirajući: "OK, skoro smo doma". Vjerojatno ponukan sličnim iskustvima, i punk bend Kawasaki 3P u stihove je pretočio vječito pitanje "Je li ikad itko stao u Karlovcu?", odgovarajući "ja jesam/a ti bogami ne". Na sreću, jesam. Dugogodišnje prijateljevanje s Karlovčankama i Karlovčanima navelo me da mnogo puta stanem u Karlovcu i prestanem ga doživljavati samo kao tranzitni grad kroz koji se "prolazi, a u kojem se ne staje". Za mene je Karlovac grad mojih prijatelja, a ono što me oduševilo jest da je neopisivo dražestan i pitoreskan, uz to da ću, uz šarmantnu šetnicu centrom, svoj glas ipak dati karlovačkim rijekama i bezbrižnom ljetnom brćkanju na nekoj od plaža za koju znaju samo lokalci. Poznavajući brojne sjajne ljude koji su odrastali na karlovačkim ulicama, od kojih su mnogi ipak odselili u obližnji Zagreb, poželjela sam zaviriti u kulturnu scenu grada na četiri rijeke i istražiti što se u njemu događa. Karlovčanin, Karlovčanka i jedna "punokrvna legica" koja je osječku adresu zamijenila karlovačkom, potvrdili su mi da se u Karlovcu svakako isplati stati.

Kulturna scena grada na četiri rijeke: Zašto ipak treba stati u Karlovcu? (фото 1)

ANĐELA ŽAPČIĆ

Anđela Žapčić radi kao koordinatorica prostora Male Scene i Urbanog parka, društveno-kulturnih prostora u sklopu zgrade Hrvatskog doma, mjesta koje je osamdesetih godina bilo okosnica društvenog života u Karlovcu i o kojem je od malih nogu slušala legendarne pripovijesti. Kad je ljudi pitaju čime se bavi obično kaže "nezavisnom kulturom", organizira izložbe, javna događanja, festivalske programe, vodi nekoliko autorskih umjetničkih projekata... Već četiri godine vodi aktivnosti platforme F12 koju je pokrenula s prijateljicama Alenkom Mance i Anamarijom Podrebarac, a koja okuplja umjetnike i kreativce u organiziranom postavljanju izložbi na javnim mjestima gdje se svi radovi mogu besplatno udomiti. Kada nije na Sceni ili u Parku ili ne planira nove aktivnosti platforme, crta i slika pod simboličnim pseudonimom „Lokalni Luzer”.

Dobar stari stih Kawasaki 3P-a pita "Je li ikad itko stao u Karlovcu?", pa te pitam zašto se ipak isplati stati u Karlovcu? Što za Karlovac radi platforma F12 čija si idejna osnivačica? Kako je vaša priča krenula i gdje je sada?

Ovdje je jako puno vode (rijeka), i čula sam da je to loše za feng shui ali ako ignoriramo to; staneš u Karlovcu da se odmoriš. Dođeš zbog parkova, rijeka, kupanja, zato što je grad koji cijeli možeš obići biciklom i mislim da upravo zbog ovdje navedenih razloga Karlovac najviše živi ljeti. Zove se i Grad susreta ali ja bih ga nazvala „Gradom Tajminga”, bitan je tajming.

Mislim da je bitno naglasiti da se ideja o F12 skovala i počela u birtiji za vrijeme kave s prijateljicama i kolegicama kojima sam ideju o platformi predstavila s “ajmo baš probat”. Tamo smo dogovorile da ćemo pokušati pokrenuti zajednicu kreativnih i entuzijastičnih ljudi koja će iznijeti kulturni sadržaj izvan zatvorenih prostora i doslovno ga pokloniti ljudima koji možda nemaju naviku ići u galerije, slučajnim prolaznicima, i naravno onim građanima koji će jednostavno za njega iskazati interes. Ukratko smo počele organizirati izložbe s radovima koje bi nam ljudi donirali putem otvorenog poziva (slali poštom, vlakovima i autobusima, osobno dostavljali i čak putovali u Karlovac iz drugih gradova), radove smo postavljale na napuštene lokacije u formatu izložbe i putem Facebook događanja i oznaka odnosno plakata na izložbama pozvale ljude da pogledaju izložbu i udome izložene radove. U ovom zadnjem dijelu gdje publika ili slučajni prolaznici nailaze na izložbu i preuzimaju donirane radove nismo prisutne ili promatramo situaciju s vrlo sigurne udaljenosti. Nekako vjerujem da na ovaj način također činimo prirodu sadržaja manje formalnom i opterećenom, pa se i široka publika osjeća više pozvano da u njemu sudjeluje. Radimo ovo već 4 godine, baza donatora umjetničkih radova i rukotvorina nam prelazi brojku od 100 sudionika (svih dobnih skupina i profila od profesionalnih i akademskih umjetnika, studenata, srednjoškolaca, osnovnoškolaca, vrtićke dobi, organizacija civilnog društva, institucija...), uz pomoć partnera i suradnika postavile smo već preko tisuću besplatnih radova na ulicama Karlovca, Duga Rese, Zagreba, Osijeka, Varaždina, Splita, Rijeke, Zadra, Makarske, Valpova, Lovinca, a jednu od izložbi smo realizirale u Beogradu započevši suradnju s Festivalom Rekonstrukcija!

U srijedu 17.02. četvrti smo put obilježili Svjetski dan umjetnosti zajednice akcijom ”Art na Cestu vol.4” u kojoj je sudjelovalo 30-ak umjetnika i čak tri dječja vrtića (hvala vrijednim i ažurnim tetama!), a u sklopu akcije je postavljeno oko 130 radova u 13 hrvatskih gradova. Uskoro produciramo i treće izdanje izložbe GIF for FUSE koju izvodimo u okviru FUSE film festivala i kojoj se svake godine jako veselimo, radi se o međunarodnoj izložbi GIF-ova koju publika promatra putem QR kodova izloženih u prostoru Male Scene Hrvatskog doma. Nakon FUSE festivala planiramo nastaviti s ljetnim sadržajima i nastaviti organizirati izložbe namijenjene udomljavanju na otvorenom dok god vremenski uvjeti to budu dopuštali.

Kako bi opisala kulturnu scenu u Karlovcu? Što se na sceni trenutno zbiva?

Osim institucija sa svojim godišnjim programima (Kazalište Zorin dom, Galerija Vjekoslav Karas, Galerija Zilik, Knjižnica za mlade, Gradska knjižnica, Gradski muzej...) smatram da su organizacije civilnog društva izuzetno bitan faktor na lokalnoj sceni. Možda je to profesionalna deformacija, ali ovdje je zbilja teško ne zapaziti trud i investicije koje lokalne udruge rade za proširenje kulturne programske ponude. Govorim iz vlastite perspektive ali mislim da je scena vrlo raznolika, zastupljeni su različiti glazbeni sadržaji, jam sessioni, filmski festivali i događanja (sve ovo u odsustvu kina! Grad Karlovac nema kino, ali ima “Riječno kino” koje organizira Kino-Klub Karlovac ) večeri poezije i književna događanja, izložbe...

Scena je nažalost i dalje pomalo uspavana na račun epidemioloških uvjeta ali i štete nastale uslijed potresa. Institucije su započele s radom, u kazalištu se mogu gledati predstave, otvaraju se izložbe, a svemu ovome će se, nadamo se, uskoro priključiti i djelatnosti udruga s nešto rubnijim sadržajima.

Na koje karlovačke kreativce bi skrenula pažnju?

Uh, mogla bih dugo nabrajati. Najbolje priče rastu u Nakladi Šumek koju je pokrenula Ivana Francišković Olrom i, ako vam treba dobra slikovnica, to su vrata na koja zvonite. Mario Šimić je autor raznih dran_gulija koje pod istim tim imenom možete vidjeti i kupiti na Facebooku ili Instagramu, majstor je i za kreativne radionice i k tome svemu knjižničar! Na potrebe ljubitelja elektroničke glazbe i pratitelje psy scene odgovara mladi i entuzijastični Egzoterra kolektiv, kada ne partijaju rade eko akcije i vrlo elokventne umjetničke instalacije namijenjene dekoriranju prostora za potrebe javnih događanja. Morana Rožman iz Paviljona Katzler u Karlovcu doslovno prodaje maglu turistima i vrlo je cijenjena zbog te djelatnosti. Teško je ne spomenuti i Tomislava Augustinčića koji kada ne piše projekte zna napisati i dobru zbirku poezije. Za rukopis „Ipak Zora” je prošle godine dobio nagradu „Goran za mlade pjesnike”. Kada pričam o pjesnicima uvijek spomenem i Mariju Skočibušić, autoricu rukopisa „Kraćenje razlomaka”, pohvaljenu na Goranovom proljeću i dobitnicu nagrade „Na vrh jezika”. Njih dvoje su mi baš strašni ljudi i strašni pjesnici, interpretirajte to po želji! Još je tu pojedinaca i kolektiva koje nisam navela, ovo su samo oni koji mi nekako prvi padaju na pamet.

Unatoč radu brojnih kreativaca i njihovom zalaganju, što misliš da gradu još manjka? Na čemu bi trebalo dodatno poraditi da kulturna scena živne?

Scena je kao sobna biljka, treba imati sunca i vode i treba paziti da nema premalu teglu. Čini se da za ozbiljnije produkcije uvijek nedostaje i ozbiljnije infrastrukture, u kontekstu izvedbenih prostora. Smatram da je nužno za scenu osigurati održive uvjete za rast i razvoj sadržaja, umrežavanje, razvoj publike i producenta. Hibridni i višenamjenski prostori često nisu prijatelj korisnika ili producenta, pa se originalni koncepti izvedbi uvijek moraju preformatirati ili prilagoditi zadanom prostoru. Mislim da ti nekakvi bazični uvjeti kao što su adekvatni prostori pomaknuli tektonske ploče u profesionalnim i nezavisno-kulturnim produkcijama. Prostori privlače ljude kroz prirodu, kvalitetu i obujam sadržaja koji nude, u odsustvu osnovnih logističkih preduvjeta teško je dostaviti vrhunske rezultate i potaknuti potrebu za participacijom u stvaranju sadržaja od strane pojedinca.

Kulturna scena grada na četiri rijeke: Zašto ipak treba stati u Karlovcu? (фото 2)

PETRA CICVARIĆ

Petra Cicvarić rođena je u Osijeku, tamo je odrasla i provela veliki dio svog života, te za sebe kaže da je "punokrvna legica". U Osijeku je magistrirala glumu i lutkarstvo na Umjetničkoj akademiji. U Karlovac ju je "odveo posao, a zadržala ljubav", a na stalnoj adresi u gradu na četiri rijeke možete ju pronaći već više od pet godina. Petra radi u Gradskom kazalištu "Zorin dom" gdje je zaposlena kao profesionalna glumica, a osim što glumi na kazališnim daskama i TV ekranima, roditeljstvo ju je potaknulo da na višu razinu podigne i svoj hobi - pisanje. Unatrag četiri godine, Petra piše dramske tekstove i u tome je izuzetno uspješna, tri njezina teksta na repertoaru su Zorinog doma, tri teksta postavilo je Gradsko kazalište Sisak, a jedan čak igra u srpskom pozorištu u Kragujevcu. "Imam četiri nagrade za pisanje, a jednu nagradu za glumu pa mi dragi voli reći u šali da je možda to znak da se više posvetim pisanju", govori Petra.

Evo, unatoč tome što svima dobro poznati stih Kawasaki 3P-a pjeva "Je li ikad itko stao u Karlovcu?", ti si kao Osječanka na koncu završila s adresom u Karlovcu, te danas igraš predstave na daskama Gradskog kazališta "Zorin dom". Zašto je djelovanje Zorinog doma toliko važno za grad i je li istina da je riječ o jedinom karlovačkom kazalištu?

Jesam i drago mi je da jesam jer smo u Karlovcu sada stvorili pravu malu kazališnu obitelj. Da, to je jedino kazalište u Karlovcu, ali djeluje na svim sferama i nosi veliku ulogu u odgoju najmlađih generacija i u podizanju kulturne svijesti za odrasle. Profesionalni glumački ansambl, koji čini nas šestero glumaca/lutkara, radi predstave za odrasle, ali i za djecu i mlade. Osim toga, imamo i dramski studio pod vodstvom Sanje Hrnjak, zatim Prvo hrvatsko pjevačko društvo “Zora” pod vodstvom Radmile Bocek, baletni studio za mlade vodi Martina Maričić, a također plesne predstave postavlja i Karlovačka plesna reprezentacija.

Do nedavno je ravnatelj kazališta bio Srećko Šestan koji je, stupivši na dužnost, oformio profesionalni ansambl. Prvi zaposleni bili su Peđa Gvozdić i Giulio Settimo, a nakon njih došla sam ja. Šestan je prepoznao entuzijazam i talent Peđe i Giulia, koji su sami napisali i režirali prvih nekoliko predstava koje su i dan danas na repertoaru. To su predstave koje su pokupile brojne nagrade na festivalima i s kojima su oni proputovali svijet. Oni su svojim radom, uz veliku podršku i vjeru Srećka Šestana, dobili simpatije karlovačke publike, koja danas jedva čeka doći u kazalište i pogledati kako naše nove predstave tako i one gostujuće. Imamo tu privilegiju da možemo realizirati svoje projekte i ideje, što nam daje mogućnost velikog kreativnog izražavanja, ne samo u glumačkom smislu, nego i u pisanju i u režiji. U većini slučajeva djelujemo svi kao autorski tim.

Kako bi opisala kulturnu scenu u Karlovcu? Što se na sceni trenutno zbiva?

Meni se posebno sviđaju Filmska revija mladeži i 4River Film Festival koji su namijenjeni mladim srednjoškolskim filmašima diljem svijeta. Organiziraju ih Kinoklub Karlovac zajedno s Hrvatskim filmskim savezom. Festival okuplja mnoge filmske kreativce i entuzijaste, na visokom je stupnju organizacije i pruža velike mogućnosti srednjoškolcima koji su zaljubljeni u film da pokažu svoje radove te da ih pripremi za daljnji razvoj. Osim toga pružaju mogućnost gledanja filmova na rijekama, ispod ljetnog, zvjezdanog neba, što stvara posebni ugođaj. Dani Radićeve su dani posvećeni, kao što i ime kaže, Radićevoj ulici koja je nekad bila centar zbivanja ovdje, a sada zjapi pomalo razrušena i prazna. Cilj je okupiti razne umjetnike kako bi se privuklo što više ljudi u taj dio grada.

Svake godine je aktivan Međunarodni festival suvremenog plesa i izvedbenih umjetnosti, a na samom početku ljeta centar grada te dio oko kazališta posebno su aktivni jer se održavaju dva festivala: Karlovački kazališni festival (KaKaFe), koji okuplja kazališne predstave različitih žanrova te Međunarodni festival folklora koji također privuče zanimanje svih građana grada Karlovca te šire. Tih dana možete šetati gradom te naići na koncerte klasične glazbe, svirke domaćih bendova, na kratke predstave i priče za djecu, navečer možete pogledati predstavu za odrasle ili pogledati film pod zvijezdama, ili samo sjesti na terasu kafića i slušati kako se miješaju svi zvukovi. Nadamo se da će pandemija brzo proći da se ponovno vrati taj metež.

Na koje karlovačke kreativce bi skrenula pažnju?

Puno kreativaca djeluje u raznim udrugama i grupama. Tu su Kinoklub Karlovac, galerija ZILIK koja okuplja likovne stvaraoce iz zemlje i inozemstva, udruga Eko Pan zajedno s Nakladom Šumek koji u svom prostoru imaju azil za biljke, kutak za recikliranje, održavaju radionice za djecu te edukativna predavanja. Ekipa iz Gradske knjižnice je prije dvije godine počela održavati TEDxLibrary konferenciju. Izdvojila bih i udrugu Frendofon koja možda nije u tom smislu scenska udruga, ali cilj joj je educirati ljude o autizmu pa održavaju razne radionice i edukacije. I naravno, sve kreativce koji djeluju u našem kazalištu!

Unatoč radu brojnih kreativaca i njihovom zalaganju, što misliš da gradu još manjka? Na čemu bi trebalo dodatno poraditi da kulturna scena živne?

Karlovac nažalost još nema kino unatoč tome što zgrada postoji. Kino Edison projektirano je i građeno u periodu od 1918. do 1920. To je jedno od prvih namjenskih izgrađenih kina na području Hrvatske, ali trenutno stoji zapušteno s namjerom da se obnovi i ponovno pusti u funkciju. Mislim da to svi građani Karlovca jedva čekaju. Također mislim da se treba obnoviti stari dio grada, poznata Zvijezda, koja može biti središte mnogih kulturnih manifestacija.

Kulturna scena grada na četiri rijeke: Zašto ipak treba stati u Karlovcu? (фото 3)

MARIN BAKIĆ

Marin Bakić novinar je i aktivist, suosnivač i dužnosnik Udruge za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka, glavni urednik neprofitnog mrežnog magazina te organizacije civilnog društva "Aktiviraj Karlovac". Po struci je politolog, a za sebe kaže da je "ljubimac psa Darka, živi u Pećini, izrazito prozapadno i globalistički orijentiran, raspolućen između potrebe za eskapizmom i nagona političke životinje, koji ga gone i nagone da dosljedno radi, riječima srpskog novinara Milomira Marića, u korist vlastite štete". One koji žele znati nešto više o njemu rado će uputiti da konzultiraju njegovu natalnu kartu.

Zbog blizine Zagrebu i tranzitne pozicije koju Karlovac ima, on se često poima kao grad kroz koji se samo prolazi. No, vjerujem da si kao glavni urednik portala Aktiviraj Karlovac ipak drugačijeg mišljenja. Kako je došlo do pokretanja portala i koja je njegova uloga?

Nedavno sam radio intervju s predsjednicom Nove ljevice Ivanom Kekin nedugo nakon što je u Karlovcu gostovala prilikom osnivanja ogranka te političke stranke. Dotuklo me kada je kazala da je bila ugodno iznenađena ljepotom grada s obzirom da je kroz njega stalno prolazila, i taj dojam je podijelila 12 godina nakon hita benda Kawasaki 3p "Ni da ni ne" u kojemu su se ti umjetnici bavili već tada poslovičnim prolaskom kroz Karlovac bez upoznavanja grada i ugodnim iznenađenjem putnika namjernika ili slučajnika koji ipak zastanu i obiđu ga. Mnogi su Karlovčani smatrali da je tada taj problem zbog popularnosti te pjesme konačno riješen, ali očito je da neprepoznatljivost Karlovca po njegovim kakvoćama u širim okvirima ne mogu riješiti zagrebački glazbenici jednim hitom. Utoliko Karlovac dijeli sudbinu ostatka provincije koja je umnogome nepoznata onima iz većih urbanih središta, a moglo bi se argumentirati da to onda i nije toliko problem Karlovca i Karlovčana nego upravo onih koji žive u zemlji koju u biti ne poznaju, što se najjasnije pokazalo nakon banijskog potresa kada su mnogi bili iznenađeni socijalnom i inom slikom tog kraja, samo sat vožnje udaljenog od Zagreba. Iako sam prilično statična osoba nesklona aranžiranim putovanjima, jedno od većih zadovoljstava mi je sjesti u automobil i obilaziti provinciju, hrvatsku i, šire, balkansku, bez plana ili, još bolje, s planom koji će se lako izjaloviti, pa sam tako upoznao i Baniju prije potresa. Zagreb, koliko god bio velik, drag i privlačan, je ipak samo četvrtina Hrvatske, a ostatak su u više pogleda vrlo složeni predjeli prepuni iznenađenja.

Blizina Zagreba pak može biti samo prednost Karlovcu. Već sada mnogi putuju svakodnevno na posao u metropolu, a razvojem nizinske pruge i povećanjem broja vlakova ta će komunikacija biti intenzivnija. Omogućit će put iz središta jednog u središte drugog grada za najviše pola sata, što otvara prostor zagrebačkim obiteljima za preseljenje u mirniji grad, pun zelenila i ipak sadržajniji od mnogih satelitskih gradova, iz kojega mogu komotno putovati na poslove i općenito u Zagreb radi korištenja njegovih različitih i brojnih sadržaja, a ujedno Karlovcu otvara priliku za obnovu okljaštrenog populacijskog fonda, odnosno osnaženje deklasiranog karlovačkog građanstva kojeg je podčinila polit-birokratska kasta. Osim što će to donijeti koristi na području tržišta rada, donijet će i do veće kulturne povezanosti dva grada.

Što se tiče udruge, pokrenuta je ne bi li se doprinijelo razvijanju lokalne demokracije, što smatramo ključnim za oplemenjivanje mnogobrojnih i neiskorištenih gradskih potencijala. S obzirom na formalno demokratski izabranu, a nedemokratski nastrojenu lokalnu vlast koja sustavno sužava prostor za medijske slobode i javnost uopće, to činimo ponajprije izdavanjem nezavisnog mrežnog magazina koji nastoji popuniti medijske rupe u javnom prostoru.

Kako bi opisao kulturnu scenu u Karlovcu? Što se na sceni trenutno zbiva?

Pećina je moj osobni kulturni centar u kojemu se družim s redateljima, pisicma i ostalim stvaraocima i njihovim djelima, pa je to stoga i moja prva kulturna adresa u Karlovcu koja ne ovisi o kulturnoj ponudi karlovačkog društva. Kada me potreba za kulturnim sadržajima pak izvede iz Pećine, to je u pravilu na, nažalost prorijeđene, tribine i predstavljanje knjiga, što uglavnom organizira Gradska knjižnica "Ivan Goran Kovačić" ili se uglavnom organiziraju u njezinim prostorima, izložbe u Knjižnici za mlade, Galeriji "Zilik", u koju kustosica Sonja Švec Španjol dovodi uistinu kvalitetne autore, a nerijetko tamo gostuju i izložbe iz programa "Hibridni grad" Udruge za društveni razvoj "KA-MATRIX", te Galeriji "Vjekoslav Karas", koja djeluje u sklopu Gradskog muzeja Karlovac i koja također organizira kvalitetne izložbe – aktualna je, primjerice, ona kipara i slikara Tomislava Ostoje "Eros i Thanatos".

Pandemija je, naravno, prorijedila kulturna događanja, ali uglavnom se održavaju i predstave u odnedavno, pod višegodišnjim vodstvom ravnatelja Srećka Šestana, reprofesionaliziranom Gradskom kazalištu "Zorin dom" s mladom i potentnom glumačkom trupom umjetnika. Kako sam više ljubitelj filma negoli kazališta, ne propuštam u pravilu projekcije na Foginovom kupalištu u sklopu Riječnog kina kojega ljeti organizira Kinoklub Karlovac, dočim predstave u pravilu, na vlastitu sramotu, propuštam. Kinoklub Karlovac organizira i Filmski festival "Četiri rijeke" koji se afirmirao u svjetskim okvirima na području filmskog stvaralaštva školaraca. Plesna umjetnica Melita Spahić predvodi organizaciju "FREE DANCE" koja organizira Karlovački plesni festival. Glazbena škola Karlovac je neizostavna činjenica kulturnog života jer ne samo da je možda i najstarija u Hrvatskoj pa je kao takva obrazovala nebrojene generacije, nego i organizira mnoštvo koncerata i festivala s područja klasične glazbe, a ističem program "Noć s Bachom". Savez udruga Kaoperativa, koja okuplja organizacije civilnog društva s područja nezavisne kulture, u Karlovac dovodi suvremene kulturne prakse, uglavnom na Malu scenu Hrvatskog doma, pored koje je nedavno uređen i takozvani urbani park za vanjske programe. Udruga Orpheus organizira etno-džez festival na Starom gradu Dubovcu na kojemu su nastupili velikani te vrste glazbe, a aktivna je i scena umjetničkog plesa zahvaljujući angažmanu nekolicine plesnih klubova.

Odnedavno su reformirani i upristojeni Karlovački dani piva koji nude besplatne koncerte na otvorenom uz popularne domaće bendove i u odličnom ambijentu karlovačkog šanca, a takve kulturne sadržaje na otvorenom nudi i program Dana Radićeve koji ima za cilj revitalizirati tu nekad glavnu ulicu. Na području izdavaštva ističem časopise "Kupa" i "Svjetlo", knjižaru za djecu "Knjiguljica" i nakladnika "Šumek" koji izdaje slikovnice, pa tako nedavno i slikovnicu Sanje Graša o psu Saši i udomljavanju u kojoj sporedne uloge imamo Darko i ja, da se pohvalimo, kad već imamo priliku. Ne treba zanemariti niti pučku kulturu jer ona okuplja mnoštvo amatera s područja likovnosti, glazbe i ostalih vrsta umjetnosti kao što su Tamburaški orkestar Karlovac, folklorna društva među kojima se ističe "Matija Gubec" koji organizira Međunarodni festival folklora Karlovac, Udrugu likovnih autora Karlovac... Književni krug Karlovac redovito raspisuje natječaj za najbolje kratke priče, koje se potom objave u lokalnom tisku i u "Svjetlu", a Matica hrvatska u Karlovcu za mlade pjesnike. Istaknuo bih još i jaku pab-kvizašku scenu. Od nezavisne, možda je najjača upravo scena elektro-glazbe zahvaljujući udrugama Infinitum i Poluga koja organizira LED festival. Platforma F12 baštini ideju da umjetnička djela trebaju biti besplatna, pa ih ta umjetnička inicijativa dijeli doslovno na cesti. Predvodi ju likovna umjetnica Tally Rayne Adams. Nemoguće je propustiti spomenuti Dinka Neskusila, fotografa i fotoreportera, koji je prije devet godina pokrenuvši digitalnu fotografsku arhivu Karlovca Kafotka, kakvu nema niti jedan drugi grad, beskrajno zadužio ovaj naš. Bez obzira na sadržaj različitih kulturnih programa, osobno mi festival kulture predstavlja susret sa svakim mislećim bićem s kojim mogu razmijeniti pet suvislih rečenica ili jednostavno šutjeti s razumijevanjem.

Na koje karlovačke kreativce bi skrenuo pažnju?

Prvo bih istaknuo dugoreškog kreativca – Nikolu Vukmanića. Ovaj slikar i konceptualni umjetnik sa zagrebačkom adresom već dulje od desetljeća ustraje u kulturnom povezivanju Duge Rese, Karlovca i Zagreba. Osnivač je i predsjednik udruge Kunstbunker Duga Resa koja već jako dugo u tom gradu organizira Kunstbunker Music&Art Festival u suradnji s Umjetničkom akademijom u Grazu. Umjetnički se kalio u Njemačkoj, pa je sklon primjeni njezinih standarda u našu sredinu, što, naravno, nailazi na malograđanski otpor, ali uporan je Mika. Leonard Lesić, likovni umjetnik i autor niza murala po Karlovcu i izvan njega, u velikoj mjeri i zahvaljujući entuzijazmu predsjednika Vijeća Gradske četvrti Novi centar Josipa Žunića, zbog kojega je čitav taj kvart oslikan, je Mikin sugrađanin i partner u Kunstbunkeru, a i afirmirani umjetnik sve traženiji u Hrvatskoj i izvan nje. Vrijedne murale izrađuje i slikar Dalibor Juras, koji kombinira svoje akademsko slikarstvo i poziv medicinskog tehničara. Novinar, književnik i kulturni pregalac Darko Lisac, po kojemu je pas Darko dobio ime, organizira već spomenute Dane Radićeve i vodi kvizove, a najpoznatiji je po nostalgičnim kratkim pričama o odrastanju u Karlovcu "Karlovačke priče".

Postoje intelektualci koji obogaćuju inače siromašnu javnost kao što su etnolog i antropolog Tomislav Augustinčić, dobitnik Gorana za mlade pjesnike na Goranovom proljeću prošle godine, povjesničar umjetnosti Matej Mihalić, čiji je diplomski rad "Novi prostorni identitet Karlovca" proglašen najboljim na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2018., Anamarija Podrebarac, koja je diplomirala suvremenu fotografiju i filozofiju na londonskom Central St. Martinsu kao studentica generacije, botaničar i sveučilišni profesor Antun Alegro koji je izrazito zainteresiran za napredak grada i njegovu povijest, liječnik, književnik i likovni kritičar te, naravno, Karlovčanin Boris Vrga koji iz Petrinje izdavanjem časopisa "Kupa" nastoji učiniti od Pokuplja jedinstven kulturni prostor, doajeni hrvatskog novinarstva i publicistike Danko Plevnik, Tomislav Čadež i Milan Jakšić, čiji rukopis memoara iz djetinjstva i mladosti upravo pripremamo za tisak, Radovan Radovinović, publicist bez kojega bi karlovačka povijest ostala umnogome zamračena, perspektivni povjesničar i arhivist Renato Knezac, performerica i plesna umjetnica Vera Mitrović Vrbanac koja je također izrazito društveno angažirana, pa i kao kazališna kritičarka, politologinja Ana Matan čiji društveni angažman trpi sudjelovanjem u besperspektivnoj stranačkoj opozicijskoj politici, ali koju možemo očekivati kada se vrati iz tog famoznog nemogućeg Možemo i malo odmori u civilnom sektoru u punoj aktivističkoj formi, što jednako vrijedi i za publicisticu Draženku Polović, dramaturginja, nakladnica i aktivistica Ivana Francisković Olrom, mladi arhitekti Luka Lipšinić i Luka Krmpotić, anglist posvećen ponajviše Jamesu Joyceu u čiju čast organizira festival u Puli, povjesničar, karikaturist, glazbeni kritičar i autor studije o počecima kinematografske djelatnosti u Karlovcu Igor Jurilj...

Valja istaknuti nagrađivanu mladu pjesnikinju Mariju Skočibušić, glumački ansambl predvođen Peđom Gvozdićem i Petrom Cicvarić, karikaturista Nevena Cetinjanina, mladog slikara Alena Sirbubala i nešto starijeg Alfreda Krupu mlađeg, koji se u svijetu proslavio radeći tušem i čije radove i galerija Tate drži u posebnim zbirkama, gitarista Gorana Ilića, pokretačke snage iza etno-džez festivala, civilnog aktivista Domagoja Šavora, koji djeluje u udruzi Poluga, gitarista Miroslava Lončara koji organizira međunarodni gitaristički festival svake godine, mada živi u Americi i može jednostavno "oprat ruke" od Karlovca, isto kao i Silvije Vidović, pijanist, koji organizira pijanistički festival. Možda su najpoznatiji hrvatski klasični gitaristi njegovi brat i sestra Viktor Vidović, koji se unazad nekoliko godina skrasio u Karlovcu gdje predaje u glazbenoj školi, i Ana Vidović, koja živi i radi u SAD-u. Samozatajni dokumentarist Mladen Ćapin, autor niza hvaljenih dokumentaraca Hrvatske televizije, također živi u Karlovcu. Postoje kvalitetni umjetnici iz Karlovca koje bismo mogli više angažirati, kao što je Kasija Vrbanac, dio plesnog ansambla Landstheatera u Linzu. Mnogo drugih kvalitetnih pojedinaca propuštam spomenuti.

Unatoč radu brojnih kreativaca i njihovom zalaganju, što misliš da gradu još manjka? Na čemu bi trebalo dodatno poraditi da kulturna scena živne?

Pa najveći je i kroničan problem, koji proizlazi iz društvenog i političkog i naslanja se na nj, doslovan raspad starih četvrti kao što su Zvijezda, Banija i Gaza. Prepuštanje odumiranju tih dijelova grada je ravno zločinu nad gradom i baštinom. Drugo, mnogo više bi se stvaralo, ne samo u kulturi, kada vlast ne bi gajila staljinistički odnos prema društvu te ga prepustila vlastitom dinamizmu. Za to je ipak jedan od preduvjeta omogućavanje jednakosti prilika i izostanak kažnjavanja nepokornosti, odnosno odustajanje vladajuće stranke od protežiranja vlastitih članova i simpatizera, te diskriminiranja drugih, što je u partitokraciji koju živimo teško. Nedostaje i kritike – filmske, kazališne, književne, likovne... Osim što doprinosi umjetnicima, doprinosi i odgoju publike. Ono što fali kronično je – kino. Karlovac nema aktivnu kinodvoranu od 2007. kada je pušten zadnji film u kinu “Edison”, a i do tada je to kino, otvoreno prije 101 godinu, bilo jedva funkcionalno. Vlasti obećaju obnoviti zgradu i staviti je u funkciju do 2023. Polako...

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više