Traži

Mani Gotovac: Prva dama hrvatske kazališne scene

Mani Gotovac: Prva dama hrvatske kazališne scene

Napustila nas je neponovljiva Mani

Tekst: T.K.


Fotografija: BURO. arhiva

Pričati o hrvatskoj kazališnoj sceni, a ne spomenuti ime Mani Gotovac, bilo bi kao da baš ništa o toj sceni niste rekli. Bila je velika i važna figura u stvaranju, usmjeravanju, odgajanju kazališne publike. Bila je vizionar. Kao ravnateljica Teatra &TD te prva intendantica hrvatskoga nacionalnog kazališta u povijesti, HNK-a u Splitu, a potom u Rijeci, pomicala je etičke granice kazališta. O njezinim se suradnjama raspravljalo i kritiziralo ih jer nije bila od onih koji pristaju na koncept "fotelje i funkcije". Riskirala je i bila kritizirana. Na vrhu te rizične liste vjerojatno je bila suradnja Severine i riječkog HNK kada je Mani njime upravljala. Upravo je Mani predstavila Severinu redatelju Branku Brezovcu kada se pripremala megapredstava "Gospoda Glembajevi". Manje osporavana suradnja bila je ona s TBF-om u splitskom HNK te s Damirom Urbanom kojeg je također dovela u riječki HNK, a to isto kazalište odvela je u svijet; HNK Ivana pl. Zajca postaje članom Europske kazališne konvencije, gostuje na Mediteranskom festivalu u Piccolo teatro di Milano, otvara Međunarodni festival u Rimu, gostuje na Sterijinom pozorju, priređuje Međunarodni simpozij na temu: "Nacionalna/narodna kazališta danas." Splitski HNK je za vrijeme njezine premijerne intendantske uloge dobio malu scenu za suvremeni i europski teatar za pisce te postao članom Europske kazališne konvencije te je pozivan na međunarodne festivale: Bonnski bienalle, Festival u Nici, Festival u Zurichu, Mittelfest, MES, Bruxelles, Liege, festival u Venezueli.

Mani Gotovac: Prva dama hrvatske kazališne scene (фото 1)

Mani Gotovac rođena je u Splitu, 12.11.1939. kao Julija Birimiša. Tamo je završila Klasičnu gimnaziju koju su u isto doba pohađali Petar Brečić, Igor Mandić, Tonko Maroević, Zvonimir Mrkonjić, Igor Zidić i drugi. Diplomirala je komparativnu književnost i teatrologiju kod prof. Ive Hergešića na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao studentica piše kazališne kritike, zapošljava se kao novinarka na radiju, piše kritike i eseje o kazalištu koje objavljuje u časopisima Prolog, Scena, Forum, talijanskoj reviji Sipario i drugdje. Živjela je u Zagrebu, pisala je prozu, kazališne spise, a bavila se dramaturgijom u zemlji i inozemstvu. Bila je itekako svestrana i produktivna, uvijek s iznimnom strašću prema stvaranju. Na Radio Zagrebu bila je kazališna kritičarka i urednica emisija o kazalištu (1961.-1990.), uređivala je emisiju "Jer meni treba odgovor" u Dramskom programu Hrvatskoga radija (1990.-1992.), osnovala je i uređivala emisije „Scena" na Trećem programu, "Govorimo o kazalištu" na Prvom programu te "Kako volim kazalište" na Drugom. Urednica je brojnih dokumentarnih emisija Dramskoga programa Hrvatskoga radija, ali i dobitnica brojnih kazališnih nagrada. Godine 1997. Odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.

Mani Gotovac: Prva dama hrvatske kazališne scene (фото 2)

Pored dosljednosti u stavovima, ustrajnosti u pomicanju granica, kritike koju je usmjeravala prema licemjernom društvu, strasti prema stvaranju koje joj nikada nije nedostajalo, Mani je bila zaljubljena u dvije stvari; kazalište i u ljubav. I zato je uvijek bilo inspirativno slušati ju, upijati rečenice, kada je govorila i pisala o ljubavi, o kompleksnosti odnosa te o želji da se svi više bavimo tom temom. Srđanu Sandiću je u intervjuu za BURO. jednom prilikom rekla:

"Baviti se bilo kojim oblikom ljubavi, danas je samo po sebi, zapravo, subverzivno. Ljubav je danas najugroženija pojava kod nas, ali i u svijetu. Bit će da je to barem jedan od razloga zbog kojih neumoljivo pišem o ljubavi."

Posljednjih desetak godina, između ostalog, posvetila se autobiografskim romanima te pisanju upravo o ljubavi. "Fališ mi", prva knjiga: zima/proljeće, Zagreb 2010., "Fališ mi", druga knjiga: jesen/ljeto, Zagreb, 2011., "Fališ mi: u proljeću, u jeseni, u ljetu, u zimi", Zagreb, 2013., "Ma koji život , ma koji teatar", zapisi iz života i kazališta, Profil, Zagreb 2014., roman "Snebivaš me", Profil, Zagreb 2015. za koji joj je u Poreču dodijeljena nagrada BookTiga, bili su njezin autobiografski slijed u sklopu kojeg nam je inspirirana vlastitim životom ispričala divne priče, ne uvijek sretne, često kompleksne, ali životne, realne, inspirativne. Njezin roman "Rastanci" postao je simbolično njezinim posljednjim književnim radom. Možda je najljepše da završimo priču o bogatom životu i radu Mani Gotovac (o kojem bismo još itekako puno mogli napisati), ovdje, čitajući ulomak iz njezine posljednje knjige.

"Sve počinje prekidom. Zapisao je Paul Valéry. Vani sipi hladna kiša. Cmizdri, malo pada, malo ne. Otvaram kišobran, zatvaram ga. Vlažno je, nelagodno. Kao da je ta kiša više u tijelu nego u oblacima. Moja prijateljica na putu od Marulićeva spomenika pa do Mihanovićeve još desetak minuta melje najnovije tračeve. Kažem joj da žurim. Ne čuje me, ne čujem je. Melje. Pozdravljam, ponavljam - žurim. Hodam sporo. Iznenadio me jutros mobitel. Negdje oko 11 sati. Zapravo SMS. 'Čekam te u Esplanadi na večeri. Budi točna'."

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar